...in patria sua
07.07.2018., subota
U, ta kmica!
|
(Za nekajkavce: kmica je isto što i mrak.) Za kraljevinu Khvartas karakteristično je da se sav njezin život vrti oko velikih, sudbonosnih događaja, poput pomrčina Sunca ili Mjeseca, rođenja dvoglavih kozlića ili igara kraljevske metlometne ekipe u završnici međukraljevinskog kupa. Iako se s kraljevinom zapravo ništa bitno ne događa već desetljećima, njezino pučanstvo svejedno na takove događaje gleda kao na nešto što će im posve promijeniti živote. I, naravno, zaboravlja na njih čim prođu. Da uđemo malo dublje u tu zanimljivu osobinu kraljevine Khvartas, iskoristit ćemo činjenicu da upravo dok ovo pišemo traje veliki međukraljevinski kup u metlometu, u kojemu je khvartaški tim neuobičajeno uspješan. Svojim su vještim metlanjem, naime, iz turnira pomeli već dvije suparničke ekipe i sad izlaze na megdan idućoj, koja ih dijeli od borbe za prva tri mjesta. Takav je uspjeh khvartaški tim doživio samo jednom u cijeloj povijesti kraljevine i zato sad svi Khvartašani željno iščekuju idući ogled svoje ekipe. Prvo što će putnik nenamjernik uočiti ako se u ovom trenu nađe u kraljevini Khvartas sveopće je oduševljenje. Ljudi plešu po ulicama odjeveni u khvartaške prugaste odore i licâ namazanih u boje kraljevskog grba, iz taverni se čuje pobjednička ratnička muzika, sav je prostor okićen barjacima, pa čak i kočije. Glasnici više i ne donose drugih vijesti, osim o metlometu, a ako i donose, to im nitko ne sluša. Oni koji su pak na glasu kao razumniji ili učeniji Khvartašani bave se time kako će povijesni uspjeh metlometne ekipe kraljevinu učiniti najboljom kraljevinom uopće. Neki tako raspredaju da će se duh pobjede razliti poljima pa će biti bolji urod. Drugi vele da će nakon pobjede svi krajevi osim Khvartasa imati redovite pomrčine Sunca, Mjeseca i Venere, dok će u Khvartasu biti posvjetline. Treći promišljaju o tomu treba li lokalne svece početi štovati kao zaštitnike metlometa, a četvrti već računaju koliko će to podići prinose od hodočasnikâ. Tu i tamo nađe se ipak poneki zlobnik pa kaže da se ne živi od metlometa, nego od rada, ali takve Khvartašani umoče u katran pa u perje i onda na šini iznesu iz kraljevine pa neka onda zloguče susjedima. Susjedi se, začudno, ne bune zbog tih deportacija i općenito vrlo rado prihvaćaju pribačenike unatoč inače vrlo strogim politikama po pitanju slobodnog kretanja. Još začudnije, ne samo da ih prihvaćaju, nego im odmah nude da se uposle kao učitelji te da im preko granice doprave i familiju, ako ih se nije odrekla. Da se razumijemo, gledat ću utakmicu i bit će mi draže ako pobijede južni Slaveni, negoli oni istočni. Samo ne očekujem puno od svega skupa, osim zabave s emocionalnim ulogom. Kad to prođe, ja ću i dalje imati isti posao za napraviti kao i prije, samo što ću imati manje vremena. A možda i dođu po mene s katranom, perjem i šinom. |
