...in patria sua
28.04.2018., subota
Ako ste dovoljno strpljivi, možete gledati kako se Sunce miče po nebu.
|
Zlobnici će reći da za to zapravo trebate biti dovoljno lijeni. Ispravljači će pak reći da se ne miče sunce, nego se Zemlja okreće. Srednjevječani će hitro reagirati te reći da Zemlja stoji na mjestu i da vi stvarno gledate kako ide Sunce jer tako piše u Bibliji. Starovječani će tomu dodati da je Zemlja zapravo ravna, ali pritom će paziti da rasprava ne ode predaleko, da ne bi svi skupa pali preko ruba Zemlje. Dežurni će dušebrižnici reći da ćete si gledanjem u Sunce uništiti oči. Njuejđeri jožne orijentacije reći će da dežurni dušebrižnici lažu i da se gledanjem u Sunce upija energija i da onda više ne treba jesti. Cjepidlake će se vratiti na temu i reći da nećete baš moći vidjeti kako se miče, nego samo da se pomaknulo. Tema će se maknuti korak u stranu i usput nekomu podmetnuti nogu. Oni koji su pali temi preko noge reći će da se treba vratiti na temu. Tema će nakon toga pobjeći glavom bez obzira. |
21.04.2018., subota
Iz vuka ide i zvuk Aide
|
Opće je poznato da između svake ideje i njezinog ostvarenja uporno i nezaobilazno stoji rad. Zbog te su nezgodne činjenice mnoge ideje još uvijek samo to, a neke niti to, jer su nestale skupa s glavama u kojima su se rodile. Kako je moja glava, unatoč svim svojim što trenutnim, što trajnim defektima, i dalje u pogonu, to barem neke oda tih ideja još uvijek stignem pretvoriti u nešto više, npr. u prerađene ideje, naprednije verzije ideja, zrele verzije ideja, skoro pa gotove verzije ideja ili u ideje koje samo još treba(m) prevesti u stvarnost. A mogu možda ponekad i ponešto stvarno napraviti. Naravno, ne danas jer stvari se po definiciji rade sutra. Danas, dosta očito, blogarim, u sklopu čega ću jednu od ideja koje mi već dugo fermentiraju izložiti u nešto konciznijem obliku, tako da i ja poslije, kad zaboravim da sam ovo pisao, ili barem što sam točno napisao, mogu vidjeti kako to izgleda vanjskom promatraču. Ideja se ukratko svodi na iskrivljavanje riječî dodavanjem ili mijenjanjem slovâ, što je taman prikladno za moj misleni uzrast. U zemlji Zlavoniji baš je sve zlo, a nije im ni susjedstvo ništa bolje: Zlovenija, Zlovačka, Zlitalija... Svaka je zlavonska rijeka Zlovoda, a zlobale Zlavonije zloplakuju samo crna mora. Nebom Zlavonije ne plove oblaci, nego zloblaci i iz njih se svako malo izlije nekakva kiša. Crna i hladna, naravno. Hladna jer je tamo stalno mrzlo, a crna od silnih zlotvornica iz kojih vječito kulja dim. U uništenoj zlavonskoj prirodi biljke nemaju lišće, nego zlišće, a ono nije zeleno, nego zleno. Cvijeće nema latice, nego zlatice i oblijeću ga pčezle. Po zlišću tamošnjeg drveća ne šeću šarene bube, nego zlonoge i zlauci, a oko njih se šire jauci. Rijetkim rijekama koje nisu posve zatrpane smećem ponekad zlaplove zlabudovi, a u proljeće u Zlavoniju zlaluta i pokoja zlastavica. U zločvarama se mogu vidjeti žabe kako sjede na zlopočima, dok na njih vrebaju zmije, slične običnima, samo zlije. U takvoj prirodi nema mjesta za djecu i ona se moraju igrati na pločniku, koji se zapravo zove zločnik. I nemaju lopte, nego zlopte, a tu i tamo dobiju zladoled jer i zlavonska djeca vole zlatko. Zlavonska djeca zlodrastaju kao i obična, samo što s vremenom sama od sebe počnu govoriti svoj govor - zlikavicu. Zlodrasli se bave samo zlim stvarima, poput zlanosti, zlogike, zlegislative ili zlončarstva. Neki od njih su i zliječnici, zlapotekari, zlovci ili zlugari, a mnogo ih se bavi i tzv. zlobodnim zlanimanjima. Politički sustav Zlavonije je demonokracija, a najzastupljenija religija zove se jednostavno zvjera. Prepucavanja se obično vode oko toga jesu li Zlavonci tko zna čije zluge ili pak ne znaju cijeniti svoju zlobodu. Gospodarstvo im se temelji na zluradosti i turizlu, a dosta prihodâ dolazi i od izlova, iako je nejasno gdje točno nađu tolike životinje. Nacionalno jelo su, naravno, prezle, ali na zlavonskom se jezlovniku nađe i zlijeka, zlogurta, zalate, zlitve, zlaprike te drugog zlovrća, pored toga i zlovedine, pizletine ili zlignji, a u svečanijim neprilikama i zlobotnice. Svaka zličnost s bilo čim stvarnim posve je zlučajna! |
14.04.2018., subota
Pukni puško
|
Ako se tko pita gdje sam nestao, neka dovrši naslov. Ako tko znade gdje sam nestao, neka mi hitro dojavi jer se i ja pitam. P.S. Blogomjen: "Koja "jedna" ne čini proljeće...?" Pitanje je provokativno jer sad već imamo dvije laste tj. dva lastana. |
