...in patria sua
29.04.2017., subota
Kiša slatkišâ
|
Otkad znam za sebe, slatkiši su stalno prisutni. Teško da će proći dan, a da netko ne donese ili otvori paket ili kutiju nečega (kuća nam po času broji deset ljudi, što teško da odmaže). Nekad su to bomboni, nekad keksi, znatno češće čokolade, pa makar i one za kuhanje. Barem jednom na tjedan mama se domisli peći nekakve kolače, s tim da sad još uvijek trošimo zaostatke od Uskrsa. Možda i ne čudi da zaslađen čaj pijem samo ako ga je kuhala mama pa odmah zasladila. |
22.04.2017., subota
Subota, najbolji dan u tjednu.
|
Barem iz perspektive onih koji su duboko zaglibili u obrazovnom sustavu, subota je dan tjedna. Nije radna, tako da ne treba ustati rano, a k tomu iza nje ne dolazi radni dan, tako da ne treba niti rano ići spavati. Ima već nekoliko mjeseci kako su mi dani uglavnom subote. I nešto manje mjeseci kako unatoč tomu moram ustati najkasnije do sedam, dok mi mozak nije u stanju biti budan bitno iza deset navečer. |
20.04.2017., četvrtak
Možda da se ipak vratim na tjedno-mjesečna javljanja.
|
Ili ona po godišnjim dobima. Taman kako dolaze i nove ideje. Alternativa je uspostava nekakve nepovredive dnevne rutine. Npr. da se dignem oko pet i tako barem za pola sata preduhitrim sina pa onda ispletem nekakav tekst malo od snova, malo od ničega, malo od nečega. Ali za to bi trebalo otići spavati oko devet. A sad je već neka ponoć. A bit će i više kad mi opet padne na pamet da bi trebalo spavati. |
18.04.2017., utorak
Nešto je iskrsnulo
|
Kad sam došao k sebi, bio je već utorak, što će reći danas. Nisam siguran želim li uopće naći mjesto gdje su nestala protekla dva dana. S jedne strane, tamo ću vjerojatno naći i sve ostale dane koji su mi netragom nestali. S druge strane, možda i sâm tamo zapnem na neodređeno. Ako se prestanem javljati, znate kamo sam otišao. Tj. ne znate. |
15.04.2017., subota
Danak dana
|
Kraj dana obilježava okosklopni umor. Fenomen me nesmiljeno mlati već nekoliko tjedana. Ispituju se moguće veze s roditeljstvom. |
13.04.2017., četvrtak
Kasni sni
|
U zadnje vrijeme spavam ili premalo, ili malo premalo. Ovo drugo svodi se na sretne iznimke. |
12.04.2017., srijeda
Živopisne žirafe žarko žele žilavi žele od žutih žižula.
|
Zapeo sam za ove zapise zbog zombastog zabušavanja kojim si zatrpavam dane. (Na ženinu primjedbu: živ sam, živ.) (Živ, živ, živ.) |
11.04.2017., utorak
Blokada bilo kada
|
Želja za snom u svojoj je biti ista kao i želja za smrću. Razlika je samo u buđenju kasnije. |
10.04.2017., ponedjeljak
Propuš(t)eni datum
|
Meni se nije dogodilo ništa loše. Naglasak na prvoj riječi. |
08.04.2017., subota
Postam dok ne postane naporno.
|
Svakoga posta jedan dan dosta! Dolje s jučerašnjim postovima! Smrt fašizmu, sloboda svakodnevnom postanju! Tko nije postao, magarac je ostao! Jedan post ne čini proljeće (jer proljeće ima puno danâ)! Postovi svih zemalja, udnevnite se! Još Hrvatska ni propala, dok mi postamo danomice! Umorio sam se od ovih silnih uskličnika. ! |
07.04.2017., petak
Obično se samim sobom bavim sam sa sobom.
|
Počesto mi se dogodi da napišem nekakav komentar, bilo na blogu ili fecesbuku, pročitam ga, malo promislim, i onda ga obrišem. Nekad to budu komentari za koje procijenim da su uvredljivi, neprikladni, ili barem nesmotreni. Neki mi se pak jednostavno učine nepotrebnima: od njih niti ja, niti oni koji ih čitaju neće imati ništa. Međutim, kadšto pobrišem i komentare koji su posve korektni, ali zaključim da ne moram komentirati baš sve što mi zapne za oko. Detalj koji me u tomu zabavlja je to što mi brisanje ne predstavlja osobit gubitak. Otipkavši komentar, formirao sam svoje misli u nešto što se dade pročitati i nije mi previše bitno što sam jedina osoba koja će to i pročitati. Internetarije su čak i manji dio toga. Na kompjuteru držim gomile tekstova i slika od kojih mnoge nije vidio nitko drugi. Nije da ih nisam sklon pokazivati. Velik dio svega što sam smislio na ovaj je ili onaj način objavljen. Ono što nije jednostavno čeka. Neke su ideje nedovršene, neke nisam razglašavao dok su bile aktualne pa su ostale čamiti među nulama i jedinicama. Neke su opet pretjerane, ili sam u međuvremenu zaključio da nisu tako zanimljive, kako mi se činilo dok sam ih izbacivao iz glave. Neke mi se jednostavno ne da širiti, premda sam ih itekako želio dovršiti. Ili još uvijek želim. Svemu što napišem, nacrtam ili sklopim zajedničko je to da će mi pomoći da iduću ideju napišem, nacrtam ili sklopim lakše nego prethodnu. Svako uobličavanje mislî u konkretno (ne)djelo, osim kao čin stvaranja, služi i kao vježba, odnosno igra. Na dulje staze, to je i mali korak prema krajnjoj osobi kojom želim biti. Ili ne želim, što neću shvatiti prije no što mi ode i zadnja šansa da si promijenim putanju. (Spot na momente djeluje kao da ga je crtala MKJS.) |
06.04.2017., četvrtak
Parada paraliziranih paradoksâ
|
Ne mogu tipkati, pa čak ni govoriti, tako brzo kao što mogu misliti. S druge strane, ne mogu misliti toliko brzo da bih uvijek imao o čemu tipkati ili govoriti. U naslovu se spominje nekakva množina. S druge strane, imam samo jedan primjer, plus ovo samoreferencijalno nešto. (Slušao sam sugestije jubitoa. Ovo je drugi pokušaj i već je slušljivo.) |
05.04.2017., srijeda
Napola polagana Gana
|
Redovitost kako-tako, smislenost nikako. (Pjesma je aktualna.) |
04.04.2017., utorak
A jučer ništa?
|
Ništa. |
02.04.2017., nedjelja
2. april!
|
Nulla dies sine linea. S druge strane, teško da ću kroz dan povući išta više od linije. S treće strane, ako stvarno svaki dan bude nešto, kroz par tjedana nakupit će se lijepa količina crtlja. Nadam se da će sve skupa k nečemu ličiti. |
01.04.2017., subota
Od danas pišem redovito.
|
Majkemi. |
