...in patria sua
10.01.2016., nedjelja
Naslov nas lovi
|
Bilo je to u ona vremena kad su patke bile patke, košare košare, a trijodidi trijodidi. Ne kao danas, kad odeš u kemičarnicu kupiti trijodidâ pa ti u patku stave košaru. Već nekoliko tjedana u gradu se nalazila zloglasna Vrećica Ubojica, zloglasna ne toliko jer je bila vrećica, koliko jer je bila ubojica. Skrivalo se pred njom staro i mlado, vrećasto i patkasto, hrabro i malo manje hrabro. Zatvarali se prozori, zaključavala vrata, kiselili krastavci, držalo pogled dolje, a noge jednu pred drugu pa hitro kud se već mora, samo da se što manje bude vani. Vrećica Ubojica nije tek tako došla na zao glas. Još dok je bila mlada, zajedno s nekim kriminalnim vjetrovima zaplitala bi se oko glava i tako gušila svoje žrtve. Kasnije je to radila i sama, skačući s grana ili se podižući iz krtičnjakâ, prethodno, naravno, pobivši stanare. Uzalud su ju gonile policija, vojska, tajne i javne službe. Samo bi našli zadnju žrtvu, još uvijek toplu, ali već ukočenu, dok bi Vrećica Ubojica već bila negdje daleko, u potrazi za novim žrtvama. Ustrašeni građani donekle su se smirili tek kad se pročulo da je u grad stigao Vrećicoubojica, prekaljeni lovac na trijodide i odmetnute vrećice, slavan još otkad je otkrio i uništio tvornicu vrećica zločinaca, što je cijeli okolni kraj gotovo posve lišilo kriminala. S njegovim dolaskom na ulice se vratio život. Djeca su opet trčkarala okolo, a roditelji im opet strahovali jedino zbog automobilâ i svećenikâ, psi opet mirno zapišavali sve više od trideset centimetara, a trijodidi opet bezbrižno kvakali po jezerima. Međutim, takvo stanje nije moglo dugo potrajati. Vrećica Ubojica opet je napala, ovaj put obitelj mnogočetinašâ koja je došla ljetovati na kopno. Njihova beživotna tijela nasred jednog parka užasnula su građanstvo više nego ikoja priča i grad je opet zamro. Vrećicoubojica je hitno morao krenuti u akciju. Nakon nekoliko dana, zapravo noći traganja, Vrećicoubojica je otkrio skrovište Vrećice Ubojice. Bio je to gotovo neuočljiv dvorac na kraju jedne ulice, mračan danju, mračniji noću, prepun još mračnijih zakutaka, ali bez ijednog duha jer su se i duhovi bojali Vrećice Ubojice. Ona se skrivala u najvišoj kuli, spremna za nova zvjerstva, ali i za hitar bijeg pred bilo kakvim moćnijim progoniteljima. Isto tako, bila je spremna i za Vrećicoubojicu, tako da se nije iznenadila kad se pojavio na vrhu stepeništa. - Napokon se srećemo, Vrećicoubojico. - Prvi i zadnji put, Vrećico Ubojico. - Da, jer ćeš se ubuduće družiti samo s duhovima. Vrećica Ubojica nato se zavrtjela u zraku, kako bi Vrećicoubojici nestala iz vida i tako mu se lakše obavila oko glave, ali ovaj je na to bio spreman. Mahnuo je rukom, a iz rukava mu je izletio mlaz acetona, zahvativši rub Vrećice Ubojice i odmah ga otopivši. Teško ozlijeđena, Vrećica Ubojica iskočila je kroz prozor da umakne, ali Vrećicoubojica se bacio za njom da ju sustigne. Dok su padali, oboje su se stiskali koliko su mogli jer ih je otpor zraka silovito usporavao, što je lov činilo pomalo smiješnim. Ali nemojmo se samo zato smijati sceni, jer je ona ipak bila smrtno ozbiljna. Dok su padali, Vrećicoubojica je pokušao opet napasti acetonom, ali Vrećica Ubojica sad se lako izmicala, prkoseći time zakonu o očuvanju momenta (što jest ogroman zločin, ali pokraj svih ostalih ipak zanemariv). Shvativši da će se morati sukobiti izbliza, Vrećicoubojica se posve usredotočio na to da smanji svoj otpor zraka i tako se približi Vrećici Ubojici. Kako je ova bila ozlijeđena, nije se mogla toliko koncentrirati i udaljenost je polako padala. Bilo je očito da će doći do borbe u zraku, jer su dosad proletjeli svega četiri metra, a do tla ih je bilo još barem petnaest. Svjesna da ju čeka borba na život na smrt, Vrećica Ubojica se okrenula da bolje promotri protivnika, što ju je dovelo do šokantne spoznaje: - Vrećicoubojico, vrećico, ubojico! Naime, Vrećicoubojica je isto bio vrećica, samo čudno razvučena (otud glava) i s ljudskom odjećom preko sebe, manje zbog ćudoređa, a više da ima kamo staviti svoja silna oružja za lov na trijodide i vrećice zločinke. - Vrećico Ubojico, ja jesam vrećica, ali ne i ubojica, jer samo provodim zakone. - Provodiš ih tako da ubijaš druge (vrećice). - Ubijam samo one (vrećice) koje bi, ako ostanu žive, pobile još više drugih. - Svejedno, ubojica si. - Postoje ubojice i ubojice. - Ne, isti si kao i ja. - Ja nisam nikad nikoga ubio zato jer bi me to zabavljalo. - Mda, umjesto mog nesputanog užitka u nečijoj smrti ti osjećaš pravednički gnjev i onda osjećaj ispunjenja, kad je žrtva mrtva. - To se zove izvršenje pravde. - Ne, to je ista ta krvožednost, samo skrivena pod egidom nekakvih viših vrijednosti. - Više vrijednosti ne postoje bez razloga. - Naravno. Razlog je to da bi neki poput tebe mogli nekažnjeno ubijati. Ja barem ne krijem što sam. Vrećicoubojica je nato opet zamahnuo rukom da zalije Vrećicu Ubojicu acetonom, a kako je ova bila uživljena u raspravu, nije se stigla izmaknuti, tako da su jednim potezom zaključeni rasprava, lov i priča. Literaturna vruća: Zloduh vlasti Kraljevstvo riba i ptica |
