...in patria sua
31.01.2015., subota
Ime ima imunitet.
|
- Jedno sam jutro rano ustao, da odem u šumu brati gljive, i tamo sam našao svoje ime, reče Glibor. - Ja sam pak zaspao i glavom lupio po tipkovnici, a poslije se probudio oimenjen, otkri hhhhhhhhhhhh. - Meni su dali ime još prije nego što sam se rodio, požali se Trpimir. - Ja sam svoje ime jeftino kupio na buvljaku, pohvali se Fancyboy86. - Moje je ime otkrio astrolog, proučivši prije toga sve moje pre- i postnatalne karte, skupa s Piri-reisovom, šapne Andromeda. - Dobio sam ime na lutriji, mogao sam i gore proći, zaključi Srećko. - Za svoj petnaestitričetvrtni rođendan dobio sam ime, prizna Cjelosav. - Ja i dalje nemam ime, zgrane sve prisutne . |
26.01.2015., ponedjeljak
""Gle, ja skačem!"" ili kako se zabava srozala na zabavu
|
U ono vrijeme sluči se da su umjesto kiše padali čavli, tako da je cijena otpadnog željeza također padala. Suočeni s rastućim (jer nikad se ne događa da baš sve pada) ekonomskim problemom, selograđani Malandije odlučili su da će pričekati da prođe još par dana, a onda da se domisle što će. Par dana je prošlo, napadalo je još nekoliko centimetara čavala, a Genij Malandije (ujedno i predsjednik, potpredsjednik, dopredsjednik i predpredsjednik Malandije te generalštabšećerni i dovršni predstavnik otporbe) domislio se rješenju: - Nabijem vas sve na... - viknuo je okupljenima s balkona predsjedničke pretvrde. - ...čavle! - radosno mu je uzvratila svjetina i odmah mu krenula zavitlavati čekiće u glavu, jamačno se ponadavši da će time pomoći nabijanju. Genij se hitro podvukao pod mudobran (slično grudobranu, samo niže), a čekići proletjeli ponad njega, pokazavši time da pune glave nisu uvijek i pametne. Svjetina je nastavila bacati čekiće, budući da su ih u tom času svi imali na desetke, prvo zbog najezde čavala (koje je trebalo nečime i zabiti), a potom zbog najezde čavala (jer što napraviti od željeza, nego čekić, bat, mlat ili malj). Dok je svjetina još bacala čekiće, nebo se razodjenulo (suprotno od oblačenja) takvom brzinom da bi netko mogao zaključiti da je u pitanju piščeva podvala, što je stvarno i bila, budući da u tom času tipkaralo zbilja nije imalo pojma što će se dalje zbiti. Onako zbunjen, pisac je ostao zuriti u svjetinu, a onda je netko pogledao gore i ugledao lice svog Stvoritelja, bunovno i tupasto, s podočnjacima iz neke druge priče. - Jesam li to ja, samo ograničen nekim drugim stvarnim svijetom, što vidim gore? - prodere se taj lik iz svjetine, ali tako da ga nitko ne čuje. - Možda. Ne, nisi, to sam ja. Jesi, to si ti. Ne znam, moram malo promisliti. - odgovori mu Stvoritelj. - Jesi li me stvorio na svoju sliku? - upita stvor Stvoritelja. - Ne znam, nisam gledao. Kako izgledam? - odgovorupita Sveznajući. - Mislim da trebaš iti spat. - odgovori stvor i time ispuni svrhu sebe i čitave Malandije, skupa s čavlima, Genijem i tri ovce o kojima nisam stigao ništa reći. I tako nije bilo ništa. (Pet bodova bilo komu tko mi objasni duple navodnike.) |
15.01.2015., četvrtak
Propis
|
Ludvig je jedno jutro uzeo olovku i počeo pisati. Dva sata kasnije uzeo je šiljilo i bacio ga kroz prozor. Zatim je otišao van tražiti šiljilo. (Jamačno nisam svima rekao jamačno neočitu činjenicu da je prethodni tekst izmišljaj, jamačno svjesni. Tako da to jamačno činim sad. Izmislit ću još takvih, usput, jamačno kad mi se opet propiše.) |
