...in patria sua
12.05.2014., ponedjeljak
Tko o čemu, ja o ničemu
|
(opet bih trebao spavati) (opet bih trebao spavati) (ali baš svira zadnja neboeksplozivna pjesma pa si mislim da saspem nešto slovâ na ekran i sutra vidim što li sam sad izveo) OK, dosta zagradâ. Bila jednom jedna livada, bez nekih odveć okobodnih osobina. I bila je na karti. I onda je netko preko te livade, tj. preko njezine prikaze na karti, povukao crtu, tanku, crnu. I rekao da su s jedne strane oni, a s druge strane oni drugi. Onda su došli oni drugi i rekli da je ta crta previše na njihovoj strani. Onda su svi skupa otišli na tu livadu, pa gledali, pa mjerili, pa pričali, pa opet mjerili, pa opet gledali, pa se konačno potukli, a da crte na toj livadi nitko nije stvarno vidio. Jer je nije ni bilo. Bila je samo na papiru. Ali s tučnjavom priča nije bila gotova, nego je tek pravo počela. Jedni i drugi otišli su opet do karte, pa opet do livade, pa se opet tukli, pa opet pregovarali, pa se opet tukli, pa opet pregovarali. I bili složni jedino u tomu da se ne slažu. Pa su onda dovukli tenkove i skroz rasturili tu livadu. I onda su, na sigurnim udaljenostima, počeli graditi ograde, tamne, visoke, sa stražarima s puškama, da ne bi tko slučajno oteo livadu. A onda su smišljeni novi ratovi i nove ograde, a na stare više nitko nije mislio, jer je trebalo paziti na neke nove izmišljene linije. Ali na livadi su ostali ožiljci. |
