...in patria sua
24.03.2014., ponedjeljak
Automahija
|
Gdje naći odgovarajućijeg protivnika? - U šumi, u šumama. Gdje naći šumu? - U knjizi, u knjigama. Gdje naći knjigu? - Ideš ravno, treća ulica lijevo, prvi odvojak desno, zatim po stepenicama do vrata i onda uđeš kroz prozor jer vrata stalno ispadaju iz okvira. Knjiga je podu, odmah kraj police s lijeve strane prozora. Redanje nasumičnih riječi samo je naoko nezahtjevno: broš, buba, kotarica, sendvič, riba, kocka, parabola. Između svake dvije postoji nekakav put kojim je podsvijest prolazila, vodeći svijest za ruku. Isto vrijedi i za veće nasumičnosti: uzeo sam pile, dovršio križaljku, postavio figurice na šahovsku ploču, porezao prst, ubio krivog čovjeka, započeo rečenicu. Zvučati pametno zato je vrlo lagano. Treba samo ne prasnuti u smijeh dok pričate gluposti. Prije ili poslije netko će pomisliti da to nisu gluposti, jer tko bi bio toliko uporan s ne-glupostima. Vraćam se nasumičnosti. Ona je samo privid. Sve što mislimo, a to znači i sve što radimo, slijedi nekako iz onoga prije. Ako samo dopustimo mislima da nabacuju riječi ili ideje, svijest će jednostavno pokupiti što je pri vrhu. Neće to biti kao otvaranje kakvog rječnika. Ako želimo stvarno nasumično, morat ćemo se poslužiti nečim izvan vlastite glave. Može to biti računalo, mogu i drugi ljudi, puno njih. Ali prvo nam treba nekakav razlog za nasumično. Ja ga nemam, samo mi je došlo da tipkam o tomu. Zamislite jedan broj. Nemojte mi reći koji. Ne zanima me. Zauzvrat neću ni ja vama reći što ste zamislili, iako je vrlo vjerojatno bila sedmica. Prirodnih brojeva ima beskonačno mnogo, ali svakodnevno baratamo s jako malo njih, a mislimo na još manje njih. Zamislite neku životinju. Mačka? Pas? Zec? Kokoš? Ovca? Konj? Adelijski pingvin? Novozelanski piopio? Dimetrodon? Mrka strizibuba? Vrsti ima na milijune, ali nama je nekoliko desetaka uvrh glave. Svijest o golemoj raznolikosti života na Zemlji ne ide puno dalje od svijesti. Izuzmu li se biolozi, izbor nasumične životinje nasumičan je samo ako zanemarimo gotovo sav životinjski svijet. Zamislite i neku boju. - Tri crvene mačke. Zašto ne sedam zelenih pijetlova? - A tko je to vidio? Nitko, kao ni one mačke. - Gugl izbaci hrpu slika kad ga se zapita za crvene mačke. Da, ali sve su žutosmeđe. - Zeleni pijetlovi uglavnom ispadnu nacrtani. Barem jesu zeleni. - Ovo je besmisleno. Da. (Neobičan izbor zvučne kulise za san u kojemu se krećem kroz povijesne zbrke, prevelike i prežive da ih mogu mirno istražiti.) |
08.03.2014., subota
Miješanje svjetova
|
Čitam knjigu, negdje na rubu drijemeža. U nekom času dio mene se digne i nekud odlazi. Prestajem čitati i čekam da se vratim. Budim se i shvaćam da nemam što čekati. Nastavljam čitati. |
01.03.2014., subota
Na početku obično znam što želim reći, ali onda napišem nešto deveto.
|
Bacio sam oko u travu i jedno u krošnje, da gleda ptice. Pregršt sam ih sasuo u more, na morsko dno, u plićake, u valove. Po jedno oko na svakoj planini i jedno na svakom putokazu. Oči na krovovima, oči na ogradama, oči što gledaju iz izlogâ, automobila, iz uličnih pasa i mačaka. Sve moje oči, sve su nešto tražile. I našle. |
