Perkele roni u moru sumnji. Vode su tamne i mutne, premda se tu i tamo probije pokoji tračak svjetla odozgo. Ili odnekud. Svako malo Perkele mora izroniti na površinu, da udahne nešto sigurnosti. Kad se pojavi na površini, vidi mnoga bića koja se drže svojih plovilica, glava uglavnom okrenutih od vode. Poneko brčne rukom kroz vodu, ali odmah ju obriše i stavi na sunce da se osuši. Perkele se čudi tim bićima i tomu kako paze da uvijek ostanu suha, ali zabavlja ga pogled, dok ga ne poklopi neki val. Onda opet zaroni duboko, hvatati tračke svjetla koji su se nekako pojavili dolje. Zanimljiviji su tamo gdje ih ima malo.
|
