...in patria sua
24.09.2009., četvrtak
Goli golubovi golijadom golicaše Golijata.
|
- Vidiš kamo stvari smjeraju. Zašto ništa ne učiniš? Preferiram poziciju promatrača. - Ali to nisu drugi ljudi, to si ti. Koliko ima ljudi da se bave proučavanjem sebe i svojeg ponašanja? - Puno je takvih lijenčina. Plastične plave platane plaze platnenim plakatima. Plačući. - Jer im fali po, a ne Po. Jesenjin je jednom jeo jelenju jetru. - Zakonom zabraniti! - Zafrknuto. Mica je bila vedre naravi, ali također i vrlo azlena. Sve dok nije ostala bez te osobine. Sad je se više nitko ne plaši. Zagonetka: - Riješio. - Evo i naletiocima: Zašto? Kvaka je u tome što fale riječi. Fali ona masa koja ideje čini razumljivima i smislenima. Same ideje su obične drangulije. U dragulje se mogu transformirati tek u prikladnom okruženju. A okruženje je u riječi ili stvari pretočen trud. Poznata priča: Bio jednom jedan... Bio. Moram priznati da me ovo preseravanje zabavlja. - U istoj mjeri će te zgražati kad to budeš opet vidio. Ali nema smisla brisati. Najgore idiotarije mi jednostavno ostaju u glavi i zunzaju kroz redovne tokove misli ma koliko ih se htio riješiti. - Našli su foru. Asocijativno su vezani međusobno, a poveznica im je samonezadovoljstvo. Svaki put kad nešto zaribaš, digne se cijeli roj prethodno počinjenih gluposti. - Samo najveći majstori ne uspiju ništa naučiti. - Da se za glupost dijele nagrade, ... - Znam, ali bojim se da bi konkurencija ipak bila oštra. - Mi vjerujemo u tebe. |
