...in patria sua
15.09.2009., utorak
Reminiscencija ilitiga o napretku iltiga ja o sebima.
|
Da riješim problem savjesti, eto objave: Sve, ali baš sve što napišem već je poznato. Svejedno mislim da ne činim ništa loše, jedino možda glupo. "Repetitio est mater studiorum ako ne ponavljamo u stilu papige ili čitača CD-a. Taj je zapis star skoro tri godine. Pogledao sam što sam tipkao u to doba i ostao zgrožen vlastitim neznanjem o neznanju. Da citiram jednog profesora, istina, fizikalne kemije, a ne nakve filozofije: "Vi mislite da znate, a u stvari ne znate." Također sam našao da su mi tekstovi godinu dana noviji od onih koji su od njih godinu dana stariji bitno probavljiviji. Valjda zato jer im tipkant puno više liči na onog koji ih čita. Primjera radi, ovdje me čak i ne smeta što je voda koju sam iznašao temperature bliske sobnoj. Što duže gledam ovaj tekst, to mi se manje gadi. Očito postoji neka zakonitost. Recimo to ovako. Izbačen tok misli sviđa se autoru to više što je vrijeme ispisivanja dalje u prošlosti. Zato je korisno voditi dnevnik (makar i internetski, makar i tjednik/nepravilnoperiodičnik) Zabavniji su od psihotestova i Agathe Christie zajedno. Uzgred budi rečeno, primijeti li tkogod da o napretku ništa nisam rekao, to je stoga što sam rekao sve što mogu. |
