...in patria sua
29.05.2009., petak
Iz dnevnika hipotetskog Venerijanca, bića od nekakve polutekuće legure (koja nema nikakve veze s terminatorima, kao što ni ovaj post nema veze s prethodnim) koja je takva na oko 400 °C.
|
*Došao na Zemlju. Hladno. Dosadno. Ne mogu se kretati. *Neke živine kuckaju po meni. Inače hladno i dosadno. Ne mogu se kretati. *Ona bića su dovukla nešto na kotačima i bacila me na to. Vuku me čitav dan. Hladno. Dosadno. *Sad su me bacili u nekakav kazan. Izgleda da će me malo podgrijati. Inače hladno, manje dosadno. I dalje ne mogu nikamo. Ispod gori, počinjem osjećati noge. Osim devete. Ako ostanem bez nje, ne znam kako ću više moći hodati. Još malo i bit ću potpuno oporavljen. Mičem rukama i pokušavam pitati ove što rade. Mjesto da mi odgovore, gamad se razbježala. Temperatura i dalje raste i nekako mi se čini da nisu bili baš najsvjesniji što su bacili u kazan. Niti da je moja optimalna temperatura oko 30 stupnjeva po reelroadskoj skali. Postaje vruće. Skačem van. Postaje hladno. A ne da mi se stalno skakati oko kazana. *Opet sam u kazanu i, izgleda, opet me pokušavaju rastaliti. Opet im mašem i opet su se razbježali. Očekujući isto kao i dan prije, dosta me začuđuje iznenadan prasak i otkriće rupe na mjestu gdje obično držim kulgrindu. Povlačim se u kotao i čekam što će biti dalje. Novih nekoliko prasaka i otkriće da kotao više nema onu prekrasno glatku površinu. Još prasaka. Vrućina raste neovisno o tome. Zaključujem da bih mogao zaključiti ekspediciju i pozvati po transportere, ali rupa me podsjeti da kulgrinde više nemam. Frustracije na razini one kad mi zglobovi počnu korodirati. Skačem iza kotla i čekam što će biti dalje. Nadam se da će ekipa iz orbite riknuće uređaja interpretirati kao poziv upomoć. *Bude me žestoki udarci posvuda. Preciznije, budi me nepodnošljiva zvonjava. Valjda misle da će me samljeti. I nekima zbilja ide. Rasklimali su mi jednu värttinu i sad ih se šestorica tuku oko nje. Pokušavam skužiti zašto takvo ponašanje. Moguće da im živa materija ima nekakvo okultno značenje, kao nama myllarit. U tom slučaju, vjerojatno ću skoro završiti kao hrpa nečeg što je nekad bilo živo. Ne veselim se previše budućnosti. **Skylark nam se prestao javljati. Kako je to već treći istraživač Zemlje ove godine, vjerojatno su uvjeti previše korozivni za istraživanja. Možemo se prebaciti na robote. Opaska prva. Ovo mi je tristotridesetitreći post. Opaska druga, od koje sam odustao. |
