...in patria sua
11.10.2008., subota
Tragom Lkaoanaca
|
Iako je njihov nestanak potpuna misterija i zbog toga podložan zbilja svakakovim teorijama (npr. teza o spontanoj degeneraciji u bubrege, teorija o zemaljcima iz poznatih letećih objekata koji su ih oteli, Maksimovljev model konvergencije u parne i neparne limese, Jepančevljeva vunena fotelja ili mikrokozmoški (ovo nije tipfeler iako je to bio) model s malim ljubičastim kockicama), povijest Lkaoanaca je razmjerno poznata i relativno dobro istražena. Zbog obilja podataka, a i krajnje svrhe ovog teksta koja je zapravo to da se doda još jedna jednako nebulozna teorija, povijest će biti tek u kratkim i nepovezanim crticama, dok sve ostalo možete naći u velebnom djelu Mutijaupe Torkavinaukinaukine Lkaoanci od postanka do. Daklem, Lkaoanci su nastali u početku vremena proklamacijom Jtgna, kao i ostali od sedam malih naroda. Veliki su, kao što je poznato, narasli tek poslije iz spora crvene pupavke (iznimno rijetke gljive otrovne samo ako ju jedete popodne). Rana povijest Lkaoanaca ne bilježi ništa posebno: malo skupljanja plodova, malo međusobnog klanja, malo organiziranijeg klanja, zamjena spola -arhata, Ovi Nasad, prvi njihov ralj, Oni Nasad, drugi ralj, i potom cijela četa sljedećih raljeva, rat za krunu, rat za krunice, rat za krunjenje kukuruza koji se zbivao oko polovice četvrtintog stoljeća, prijelaz u parlamentarni sustav (onaj u kojem s par lamentacija izmantrate narod da vam vjeruje), taktičan povratak u monolamentarni sustav, još jedna četa kraljeva i onda. O prestanku postojanja Lkaoanaca krajnje je teško govoriti iz mnoštva razloga. Za početak, to nije klasični izlazak iz povijesti. Normalni narodi uvijek nekako izginu. Pokolju se, pokolju ih, udave se u pivskoj buradi, ulove zamorca, zalije ih lava, zaspe vulkanski pepeo, pojedu genetski modificirani skarabeji, evoluiraju u više primate, napuče se plodnijim narodima i tako dalje. Lkaoanci toga nisu doživjeli. Naprosto se o njima prestalo govoriti. Tako u almanahu Hgnjgana u godištu sedamnaeste žabe piše kako su odnosi sa susjedima (da ne nabrajam, i Lkaoanci su tu) standardno loši, a ima i poseban prilog na dvije i pol stranice o Lkaoanačkim običajima vezanim za žetvu morske pjene. Sljedeće godine nema ničega. Slično vrijedi i za ostale tiskovine i općenito zapisotine. Između sedamnaeste žabe i sedamnaestog oposuma svaki spomen na Lkaoance naprosto nestaje. Kao da ih je netko iščupao iz tokova misli (makar i SEP-ovski). Da bi se unaprijedila shvaćanja o razlozima tog nestajanja, predlažemo teoriju žutih višanja s optičkim miševima negdje u blizini. Iako nam je jasno da ona ništa ni ne pokušava objasniti, smatramo da će i takva pridonijeti napretku istraživanja njhovog išćeznuća. |
