| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
Dakle,bando,u srijedu navečer kod marija tuluuum!!!! Dopušten ulaz svima koji donesu nešto cuge!!!
I svi negdje u sjećanju nose sliku doma, svoje vlastite utopije,makar je nikada nisu ni imali.
Sve se ljudske sudbine isprepliću,i sci su ljudi jednaki,prije ili kasnije kod svih se događa nešto slično,i kod svih se javljaju isti osjećaji.Nevjerojatno je kako se ljudima događaju iste situacije u životu,ma kako oni bili udaljeni,a razlika je jedino u tome što je nitko neće jednako opisati.
Ili možda ne?!
Drugi kraj svijeta,drugo vrijeme,drugi ljudi,ista situacija.
Van Halen: Can't stop lovin' you
Theres a time and place for everything, for everyone
We can push with all our might, but nothins gonna come
Oh no, nothins gonna change
And if I asked you not to try
Oh could you let it be
I wanna hold you and say
We cant throw this all away
Tell me you wont go, you wont go
Do you have to hear me say
I cant stop lovin you
And no matter what I say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop loving you
You change your friends, your place in life
You can change your mind, we can change the way we say
And do anytime
Oh no, but I think youll find
That when you look inside your heart
Oh baby, Ill be there, yeah
Hold on
Im holding on
Baby, just come on, come on, come on
I just wanna hear you say
I cant stop lovin you
And no matter what you say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop lovin you
Oh, Im so twisted and tied
And all I remember
Was how hard we tried
Only to surrender
And when its over
I know how its gonna be
And true love will never die
No, not fade away
And I cant stop lovin you
No matter what I say or do
You know my heart is true, oh
I cant stop lovin you
And I know what I got to do
Hey ray, what you said is true
I cant stop lovin you, oh
Oh, I cant stop lovin you
Začuđujuće,pogotovo ako se zaustaviš,i stvarno promisliš o čemu je riječ,shvaćaš da je još sličnije nego na prvi pogled. To je za mene sudbina.
Gledaj i uči.
Zadnja poruka je namjenjena tebi.
Bilo je trulo popodne za još gore vijesti.Našavši se sam na početku dugog crvenog hodnika kojim hodam predugo,slušam i shvaćam da nema kraja,i da je izlaz nestao davno.U bijeloj prostoriji s druge strane leži odgovor, nevin i nedostižan, kakvim ga zamišljan, jer tako on počiva u mojoj glavi, iza neprospavanih sati nagomilanih u čvorove boli. Iza zvijezda je odgovor na sva moja pitanja i znanje koje bi htjeli imati, na mračnom nebu piše zašto.
Noćas je trebala padati kiša,teža i hladnija no ikad; kiša koja probija do kosti i ispire sve sa sobom,ostavlja za sobom samo prazan list papira na koji je moguće pisati nove riječi,crtati neke nove horizonte,otkrivati nove osjećaje.
U kavezu navike ljepota ne postoji,
nove odluke se ne donose,
i nada nikad ne umire,jer ono čega nema nemože ni nestati.
Praznina je moj život, samoća moja svakodnevnica,jer gomila ljudi nije nužno s tobom samo zato jer je oko tebe.
Zastani i pogledaj, nađi nekoga kome možeš povjeriti zadnju kap vode na dlanu,i ostaju samo zidovi.
Trzam se uhvaćen u struju koja odnosi moju svijest daleko od svijeta,
u želji da nestanem s prvim sljedećim treptajem oka
u nemoći da zaboravim bivam ponešen
sve dalje od kopna,nečeg čvrstog na što se mogu osloniti,
samo pitanje vremena ostaje kada će iščeznuti sa dnevnog reda
sve što jesam: kada će me progutati do kraja,kad izgubim nit i u zadnjem kutku nečijeg sjećanja.
Je ovaj tjedan bio kratak,bome je.Na svu sreću,jerbo šta je čovjek manje u školi,kvalitetniji mu je život.Pokvarenost je ipak zarazna 
I sad ja vamo moran pisat novi post.Pa ajmo onda.
Kratak bješe tjedan,nema šta,možda mi je već prešlo u rutinu,sjest, odslušat 45 minuta kojekakvih predavanja i otić do svog nesuđenog razreda (3.g).Prvo čeg se sjećam ovog tjedna je kad smo išli ća s tjelesnog.Do tog,nema podataka...Naj zanimljiviji događaj tjedna je priča od Dongu i Fijuuuuuu.E sad ću to ispričat.
"Sjedili smo u parku,gledali svoja posla,kada sam primjetio,imamo cigare,imamo bocu,i zapitao sam se,pa dobro u čemu je problem?Problema naravno nije bilo, i za pet minuta Dong je bio spreman za upotrebu,ali još bezimen,nazivan samo bong,kada je jedan član izjavio-gong!,a ja sam ga brzo ispravio.-Nije gong nego Dong!.i zvijezda je rođena."
Ma Dong je zakon.U četvrtak smo išli skupljat priloge za solidarnost na djelu,pa smo si malko zaDongali.Ša se mora,mora se...
Ni ni danas bilo tako loše.Skoro utekli s geografije,pa nakon jednog nadasve inspirativnog sata razredne organizacije,preko najbeskorisnijih predmeta glazbe (očemo Editu!!!) i Etike (
:riga mi se:) do geografije,opet,i naravno slobodnog šestog sata,dakle-Dong!!
Lucija je pokazala svoju opičenost,pa je umisto u barbat svratila do lopara.Svaka čast za slobodu duha.
I to bi bilo to...
zapravo ne još.
Moram spomenut svoje preveliko oduševljenje našom novom razrednicom,koja se pokazala kao krajnje društvena i slobodna osoba,samo šta još ima malo treme.Najveće oduševljenje mi je ipak ispoljilo njeno poznavanje Štulića i razumijevanje na tom planu.Ugl.,zakon osoba
Niko neče da ide van u subotu,svi nešto pimplaju,...
bit će bolje
Baš loša subota.Do kraja jadna.Prvo u Amadeusu nisu htjeli upalit džuboks.I žicam,molim,kumim,ma nema teorije.Zatupili da nedaju i gotovo.Ma nebi se ništa žalio da nismo jedini bili unutra.Ali nedaju i gotovo.Da stvar bude bolja,svi su donesli pune džepove željeza samo da napunimo kutiju za cijelu noć.Malo smo svratili do foruma i obilježili to kao naše novo izlazilište.Rupa je zakon,pravo narko leglo (stereotipički gledano),muzika izvrsna,pogotovo blues...
Razvaljivali smo onaj kauč,baš je ludnica.Ima još nešto posebno u Forumu,ali šećer neka bude na kraju.
Dalje...opet deus,raspravljalo se o budućnosti i svirci,trudu i uspjesima raznih likova.Da skratim,zaključili smo da mi to možemo.Svirat,jelte.Onda opet do voxa,nutra dreči,u deusu pljuga,pa smo šli spat na klupice,došla Anuška (kako nas je našla...?),viđalo se neke stare i više manje zaboravljene drugove,Antiša je legenda,potezali smo se po parku,dosada živa.
A sad onaj obećani šećer,za one koje zanima.
Naime,nakon duuugo vremena vidjeh svoju dobru staru prijateljicu Katu.Ona je jedna od onih osoba koji će u mojoj svjesti zauvjek biti dobri likovi,točnije ideali.Sada mi je fascinantno osvrnuti se i pogledati kako je to onda izgledalo,kada je srednjoškolka razgovarala sa šestarićem i ozbiljno ga shvaćala i slušala...osoba vrijedna divljenja.Nakon toliko vremena smo se sreli...šok,nevjerica,jedva san je prepoznao.Oduševljenju u izljevu emocija nije bilo kraja.Potpuno sam zanijemio.Predivno je nakon mnogo vremena popričati s osobom koja ti nikada nije dala ni najmanji povod da joj nešto ne vjeruješ.I konačno sam je prerastao.
Pozdrav Kate!
Nikada mi nije bilo jasno kako je čovjek u stanju dovesti samog sebe do točke kada više ne želi biti ni sam ni usamljen kao ni u društvu s prijateljima.Kako se jedno misaono biće može dovesti u situaciju da više ne želi ni ne pokušava napraviti sljedeći korak,maknuti se od svoje boli i ZABORAVITI, ostaviti iza sebe nešto što zapravo nikada i nije bilo.
Nikada mi nije bilo jasno zašto čovjek sam sebi stvara situaciju koja ga dovodi do ludila, do želje da prestane disati samo kada se sjeti proklete prošlosti koja je još jučer bila stvarnost, zbog koje se jutrom ustajao, koja mu je dala snage da pogleda kroz prozor života i primi život kakav mu dolazi.
Nikada se nisam zapitao što je to ovisnost, koja priziva bol iza leđa i čeka svoj trenutak da te preuzme i naplati sve tvoje trenutke u kojima nisi pazio,da te prekopa i nađe svaki način da te slomi, da te ubije i ostavi na životu još jedan dan kako bi se mogla ponovo zaigrati,da sve još jednom iskusi.
Nikad mi nije bilo jasno gdje je ta bol koja pobjeđuje svaki razum i koja ne pita koga je snašla, koju nije briga dali se kaješ, koja ne mari ako ti je žao.
Nikad nisam obratio pozornost na praznu ljusku koja leži pored ceste Stvarnosti i čeka da ju netko odnese dalje od svih da u tišini nestane ono što je od nje ostalo, vrati se na neko sveto mjesto spokoja i mira, gluposti i nemogućnosti da se obrati pažnju,da se sjeti; da zaboravi.
Nikad se predamnom nije stvorilo savršenstvo koje koje je obratilo pažnju, koje bi uzvratilo djelić osjećaja predanih njoj,bačenih u zaborav.
Nikad nisam osjetio privrženost nečemu koje je tu pored mene,koje mogu vidjeti,čuti,opipati i osjetiti, koje nikad tu nije bilo nikad se nije htjelo nać u takvoj situaciji da bude baš sve u nečijem životu.
Nikada nisam pomislio da će doći vrijeme kada ću shvatiti da sam obična jebena ništarija,i da ne želim da sutra ujutro ponovo osjetim hladnu realnost života, da se ponovo probudim iz beskrajnog sna koji nikad ne prestaje i za čiji trenutak bi prodao cijeli svijet, koji više nije isti,koji se nikada neće vratiti na staro, na staru iluziju stvorenu u mojoj glavi, na nešto što nikada nije smjelo postojati.
Ne želim više biti i osjećati.
Da vidimo,šta ima novoga.
Svi su smradovi ostali smradovi.Neki su samo malo veći.Klasika,jelte.Malo bi pljuval po svom dragom razredu,ali to bi bio jaaaako dugi sastav,tako da se zasad suzdržavam.Ima dobrih ljudi,ali maloo,premalo.
Kog vraga da pišem...aha!
Bend je u punom sastavu!!!
Vito če nam bubnjit!!!
Znači,imamo pun bend.Potpun bend za sve moguće i nemoguće svirke.
Tko nas voli uživat će s nama,tko nas ne voli želim mu skoro crkavanje (neke osobe imaju prioritet na popisu), uglavnom, nema takvih da su od nas sretniji u životu. NE-MA. I gotovo.
Morat ću i taj popis objavit.Al oni koji su na popisu to lako mogu sami zaključit.Nije tako teško,ako pokušaju upalit ono malo mozga kojeg imaju.
Šta još...
