VELJKO BULAJIĆ














a sada da vidimo diskusiju ERVINA PERATONERA

i onda MOJA DISKUSIJA

STENOGRAMI OKO FILMA “DIKTATOR”





Pa sudbina ovih stenograma je neobična: kao član radne grupe koja je ocjenjivala film jugoslavenskoameričke produkcije pod radnim naslovom Diktator ja sam imao svoj primjerak toga stenograma ali se dogodilo da sam njega izgubio u silnim selidbama kako u Hrvatskoj tako I u Australiji gdje sada živim. A onda sam se obratio ljudima za koje sam znao da taj stenogram imaju. Pa sam se tako obratio Miri Šuvar ali se ona pravila ludom, pa sam se kasnije obratio Milanu Rakovcu koji je također bio član radne grupe ali se I on pravio lud, pa sam se onda javio Radi Dragojeviću a on nije našao za shodno niti da odgovori na moje pismo. I na koncu sam se obratio Teni Perišin koja je bila iznenađena tom činjenicom da nemam taj stenogram pa me onda uputila na Hrvatski državni arhiv. I doista ljubaznošću ljudi koji rade u Arhivu a zahvaljujući praksi da je arhiva otvorena za zainteresirane I da je moguće doći do digitaliziranoga dokumenta ja sam nakon godina lutanja I frustracije na koncu dospio do nekoliko dokumenata koji su bili pohranjeni u Arhivu pod rednim brojevima D-8009, D-8019 ,i D-8040.
Taj film radnoga imena Diktator je predstavljen američkoj publici u novembru 1985 godine pod imenom Mussolini: The Untold story .I kada američki autori spominju ovaj film onda naglašavaju da je riječ o televizijskoj biografskoj miniseriji I drami koja prati pojavu, način vladanja I totalni pad talijanskoga diktatora Benita Mussolinija kojeg u toj seriji igra poznati američki glumac George C.Scott koji je poznat našoj publici po liku generala Patona iz istoimenog filma. Sada je on glumio Mussolinija u njegovom privatnom životu uključujući I dugogodišnju romancu sa partnericom Clarom Petacci koju u ovoj seriji igra Virginia Madsen . Ova drama nije dobila nikakav Oskar kako je to naivno zamišljao Fadil Hadžić koji je vodio raspravu u SSRNH o valjanosti toga filma nego je bio nominiran za dva Emmy Awards, I to za editing I za zvuk, ali nije dobio na koncu nikakvu nagradu. Postoji naravno I stranica Wikipedije gdje se spominje ovaj film pa se neki podaci mogu I tu pronaći. Interesantno je da je Mussolini ekraniziran 30 godina prije filma o Franklinu Rooseveltu The Roosevelts : An Intimate History iz 2014 godine gdje je isto riječ o televizijskom miniseriji - što vijerno govori što je to američkoj javnosti tih godina bilo preče I važnije.
Pa ja dugo nisam mogao doći do tih dokumenata jer su se ljudi iz staroga režima bojali da bi sada mogla doći do javnosti sva prljavština Partije u kojoj se kao u kaljuži valjala večina nas politički angažiranih iz koje nije bilo moguće izaći posve čist I nevin. Netko se od nas izgubio a netko je nastavio dalje umrljan blatom Partije.
Ali je ostao sraman biljeg od kojega nitko ne može pobjeći a taj je da je snimanjem toga filma u Hrvatskoj popljuvan čitav Vladimir Nazor I čitav hrvatski antifašizam kojima smo se dičili kao svjetionicima nove civilizacije . Jer je bilo apsurdno a I danas je apsurdno da se od Mussolinija pravi dramski lik prema kojem je Mussolini heroj samo u tragičnim političkim konstelacijama. Mi smo tome filmu dali svoje glumce, svoje rekvizite, svoje biblioteke, svoje katedrale, svoje ceste I svoje šume…..a za tako male pare kao što je suma od 2,9 miliona dolara. Pa bi onda meni moj punac Slavko Rex koji je iz rata izašao kao partizanski poručnik rekao: “A što mi ne bi nešto I zaradili!?” Istina za tako male pare prodan je cijeli socijalizam I čitav progresivni svijet Jugoslavije pred kojim se sada otvarala nova perspektiva monstruozne I brutalne stvarnosti. I mi sada pred ovim stenogramima gledamo tko je to kod nas pljunuo po Nazoru I cijelom hrvatskom antifašizmu I vidimo da su to najbliži Titovi suborci kakav je na primjer bio Veljko Bulajić I najodaniji Krležini prijatelji I akademici kakav je na primjer bio Marijan Matković. Njihove su diskusije zabilježene u ovim stenogramima
Glavna rasprava u SSRNH bila je zaključena podošenjem jednoga adenduma kojega je sastavio Ervin Peratoner a koji je istakao istinu da je o Benitu Mussoliniju moguće govoriti kao o ratnom zločincu prve kategorije I da UN nisu odustale od te ocjene do dana današnjega. Dok sam ja svoje izlaganje završio riječima koje su upućivale na odgovornost ljudi I da čitav skandal treba objelodaniti u javnosti. Taj adendum je potpisalo svega troje članove radne grupe, već spomenuti Peratoner, Milan Rakovac I moja malenkost Zlatan Gavrilović Kovač dok su se svi drugi povukli kao nezainteresirane osobe. S tim da je Ervin Peratoner dolazio iz poznate fašističke obitelji koja je Mussolinija osobno poznavala ali je cijeli svoj život bio I ostao komunistom. I u dodatku, da sam ja također dolazio iz obitelji koja je bila opterećena ustaškom prošlošću jer je I moj ujak bio domobranski dočasnik koji je kao stražar služio u ustaškom logoru Lovrijenac u Dubrovniku. I mi sada na temelju ovih stenograma vidimo tko je to zapravo fašist I tko je konzervativnih pogleda na svijet a tko su nositeljima nove civilizacije, da čovjek pukne od smijeha! I mi sada vidimo što je to taj “moderni moral” o kojem Koča Popović raspreda sa emfazom , što je taj “moral insanity anno domini” o kojem lamentira gospodin Rudi Supek, što je taj smoupravni moral koji stoji naspram “izopačenoga normativnoga morala” Kanta I koji se razvija protiv svake “reakcionarne misli”
Od snimanja ovoga filma o Mussoliniju kod nas u Hrvatskoj 1984 godine do danas je prošlo točno 40 godina. Ali stoji kao ocjena da je taj film I naše prilike toga vremena pred raspad zajedničke države anticipirao buduće događaje koje vezujemo za vrijeme domovinskoga rata I zločina koji su taj rat pratili na svim stranama . Ali je porazna jedna činjenica a ta je da je ISTI REŽIM koji je slavio Mussolinija kao heroja godinu dana kasnije sudio ministru odbrane NDH Andriji Artukoviću za zločine počinjene u Hrvatskoj nad nevinim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Iz toga proizlazi notorna činjenice da ta Partija koja je bila “avangardom” društva a pod čijom kapom je sniman film o Mussoliniju kao I suđenje Andriji Artukoviću u gotovo isto vrijeme, NIJE IMALA POJMA što radi nego je lutala od mila do nedraga pustinjama naše političke stvarnosti.
Nakon ovih diskusija ja sam prema preporuci Mire Šuvar dospio kod psihijatra Muradifa Kulenovića u Centru za mentalno zdravlje u Zagrebu koji mi je nakon prve seanse dao injekciju depo moditena od koje se kao I u slučaju heroina postaje zavisan od prve injekcije za čitav život. A tu sam injekciju dobio u smislu “preodgajanja” jer sam “opasan” student I jer “pravim pizdarije” kako je Kulenović jedanput izjavio . Pored toga da ja svojim napisima I svojim javnim djelovanjem “vrijeđam kolektivnu svijest” a za takve uvrede postoji onda I primjerena kazna. Tako sam pod dijagnozom teškoga duševnoga bolesnika I šizofrenika dospio I na ovaj kontinent na drugom kraju svijeta.
Sada se ovi dokumenti stavljaju pred javnost kako bi se donijelo ispravno mišljenje o stanju fakata vremena u kojem smo živjeli I u kojem smo učestvovali kao politički akteri koji svagda imaju na umu da je moguće da se iz naše kaljuže nikada ne izvuče kao čista osoba . Prije je istina da smo prisiljeni nositi breme Partije koja se uopće nije snalazila u vremenima teških nacionalnih iskušenja



dr. Zlatan Gavrilović Kovač

ovo je moja najnovija slika a ima ime 180 MILIONA, rađena je prema slici Picassa Djevojka sa satom koja je prodana na aukciji za rekordnih 180 miliona dolara, a onda sam ja pomislio da mogu imati istu takvu sliku samo je ja moram nacrtati ZGK!










ovo je to isto ali snimljeno bez blica

slika: Nenad Grbac http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php

Nova knjiga na portalu https://digitalne-knjige.com/


"Život na dnu" Zlatana Gavrilovića Kovača


Digitalnu knjigu "Život na dnu", Zlatana Gavrilovića Kovača predstavit ćemo uz pomoć predgovora knjige:


RIJEČ AUTORA

Evo, s ovom knjigom “Život na dnu” kompletira se jedna tematika koja je imala dug put od zagrebačkog Studenstkog lista sredine 80-tih godina prošlog stoljeća do danas ovdje u Adelaideu u Australiji, zemlji na drugom kraju svijeta.

Sve je počelo mojom nestrpljivošću da u javnom prostoru Hrvatske kažem poneku riječ o našim filozofima i političkim teoretičarima za koje se ne bi moglo reći da su bili dirnuti dubokom filozofskom refleksijom. To je bio jedan konglomerat svega i svačega, jedna heterogena filozofija koja je političke besmislice prodavala kao najljekovitiju medicinu i za koju se vjerovalo među ljudima i studentima da je posljednja riječ Istine. Tu nije bilo neke jedinstvene filozofije ili teorije, nego se nabacivalo različitim pogledima i stajalištima od kojih su uglavnom svi bili od ranije poznati kod svjetskih marksista. Drugim riječima, bili su to naši eklektici koji su za svoje potrebe uspijevali pomiriti sasvim različite poglede na svijet, čak i one koji su se međusobno totalno negirali, ali su svi bili jedinstveni u bespoštednoj kritici svega postojećeg što je dovodilo do razočaravanja velikog broja studenata u misiju same filozofije kao i do velikoga nihilizma kojim je inače bila obojena naša duhovna situacija.


slika: Nenad Grbac http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php

Sve je u mome slučaju počelo polemikom oko našeg feminizma gdje sam osporavao valjanost naše radikalne kritike, a onda se ta diskusija nastavila s osporavanjem cijele naše marksističke tradicije za koju se ne bi moglo reći da je iznijela nešto novog na filozofskoj i duhovnoj europskoj i svjetskoj sceni, ali sam tu svoju nestrpljivost platio visokom cijenom “zbrinjavanja” po psihijatrijskim institucijama Hrvatske kao opasan i destruktivan student kojem je jedino preostalo da pobjegne glavom bez obzira na ovaj veliki kontinent i da tu potraži neko rješenje za sebe i svoju malu obitelj. Zato su ti naši praksisovci bili alfa i omega socijalističkog režima koji su imali apsolutnu vlast u državi pa je svako izražavanje drugačijeg mišljenja i stajališta bilo unaprijed osuđeno na propast, a vidimo i na koji način.

Međutim, moja se situacija nije značajno promijenila niti u ovoj novoj sredini, nego sam kao novinar radio stanice 5 EBI FM u Adelaideu dospio do prosjačkog štapa kao terorist koji je svojim djelovanjem na bosanskom programu direktno odgovoran za stradanje ljudi u Americi od 11.9.2001., jer je bilo dovoljno napraviti radio emisiju u kojoj držim predavanja iz arapske filozofije i znanosti da vas odgovorni ljudi proglase sumnjivim i opasnim elementom. Tome je u prilog išla i muslimanska pozadina moje majke i samo članstvo u Bosanskoj muslimanskoj zajednici, ali i ranije stečeno ime konzervativne osobe, radikalne desnice kojom je moju osobu kvalificirala jugoslavenska policija i odgovorni subjekti.

Tako je ta agonija trajala desetljećima, dok mi hrvatski prijatelji iz Zagreba nisu omogućili da objavim svoju obranu što sam ja i napravio prilažući oko 60 volumena koji detaljno opisuju i dokumentiraju moj slučaj.

Što na kraju reći o toj činjenici da sam “dopao ropstva u vojni protiv Polovaca” kako bi rekao pokojni Igor Mandić i o tome da sam cijeli život proveo “na dnu” zahvaljujući nesretnom spletu okolnosti, ljubomori i zavisti ljudi koji su me htjeli vidjeti bačenog na koljena?

Sva sreća je da sam naišao i na valjane i dobre ljude koji su imali razumijevanja za jednog takvog nikogovića koji je dolazio isto tako iz obitelji za koju vrijedi maksima ZA ŽIVOTA SU BILI NIŠTA, kako se nazivala cijela moja obitelj, jer nismo imali ni vikendicu ni luksuzni auto, a nismo ni afitavali niti smo imali devizni račun u stranim bankama. Ono što je moj otac imao, to je poklonio Srpskoj pravoslavnoj crkvi, jer nitko drugi nije bio vrijedan njegove pažnje. Tako i ja danas vrijednim pažnje držim samo one koji su našu kalvariju prošli čistih ruku i mirnog sna.

Autor,
Adelaide 20.1.2025.



slika: Nenad Grbac http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php

Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub i PDF formatu (formati namijenjeni čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.



slika: Nenad Grbac http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php

Posebno ćemo spomenuti i činjenicu da su sve digitalne knjige objavljene na našem portalu uključene u sustav ISBN (International Standard Book Number ili međunarodni standardni knjižni broj).

Time se te knjige i pravo izjednačuju s tiskanim knjigama što je posebno važno za sve autore knjiga objavljenih na našem portalu, jer se time i digitalne knjige objavljene u našoj nakladi, odnosno na portalu https://digitalne-knjige.com/ priznaju kao objavljena djela.

Nadamo se da ćete posjetiti stranice našeg portala te da ćete biti zadovoljni kvalitetom i atraktivnošću materijala, koje vam nudimo.

Srdačan pozdrav,
Uredništvo portala https://digitalne-knjige.com/


slika: Nenad Grbac http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic60.php