HIROŠIMA
Hiroshimo,sudbo moja!
Hiroshimo, gorka sudbo moja teška
bogova mojih ljubav i mržnja smjela
zemljo sto osvetu si Posejdona žnjela
sinjim morem njegove osti kuša
zublje čistih kapi moga znoja
od svijeta ljubav i mržnja iznijeta
kao plamen svijeće na mome dlanu
u poznu večer i jaki vjetar
plamen se kao vrijeme u vječnosti okrećene
izreciva igra bogova i nevine djece
Hiroshimo,pjesmo što svijetom leta
bez ljubavi ovo srce će pusto ostati
da li je ovo neko snoviđenje teško
da se moja duša i u snu kuša
nemirna kao bijela pjena sa morskoga vrha
ili je i ovo san u kojem se ništa ne sanja
ogromni mir tisuća ljeta, tisuća glas, tisuća san
spokojan mir u kojem nema više berićeta
nego je sve kao duboka noć
duša kojoj samo ljubav bijaše neporeciva
a sve drugo sudba neizbježna
Hiroshimo,ljubavi moja
zlatangavrilovic kovac
ovo je moja poezija o Hirošimi koja je objavljena u mojoj zbirci poezije Bijela golubica. Međutim postoji i moja najnovija slika koja također ima ime Hirošima. Riječ je o velikom slikarskom platnu 150x 70 cm, sa akrilik bojama. I ta slika izgleda ovako:
Zlatan Gavrilovic Kovac
