ovo je moja najnovija slika Lipa Gupčeva, akrilik na drvu 30x40 cm









ovo je to isto ali fotografirano bez blica ZGK

pronašao sam nedavno jedan jako značajan podatak naime da je arhiv velikoga hrvatskoga filozofa Ervina Peratonera sačuvan u 2 sanduka dokumenata i pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu točnije u Arhivu Srba u Hrvatskoj, interesantno je pomenuti da je i Ervin isto tako trebao biti zaboravljen mada je riječ o svjedoku velike i teške povijesti komunizma i fašizma na našim prostorima, jer je za jedne bio ustaško dijete a za druge staljinist isto kao i u mome slučaju da me se u Srbiji gledalo kao hrvatskoga nacionalistu a u Hrvatskoj kao unitaristu, jugoslavena ili integralistu koji u monarhizmu Jugoslavije vidi posljednju slamku spasa.......












a ovo su sačuvana dva pisma Ervina Peratonera iz 1984 i 85 godine gdje mi on prijateljski piše jer smo oboje na istoj fronti, ja sam njega iznimno cijenio što je rijetkost za naše prilike

ovo je razgovor sa Radetom, taj razgovor nije autoriziran ne zato što ja to nisam htio nego zato jer nisam imao vremena jer sam u to vrijeme sam radio cijelu novinu koja je izlazila kao tjednik, kasnije mi je Rade prigovorio na tome sto nije autorizirao taj razgovor pa je to pripisao mojoj malicioznosti,a ja sam opet o njemu držao da je veliki naš umjetnik koji nema nikakve veze sa našom kulturnom politikom koliko god se on trudio dokazati da ima....









Milić je isto tako bio stari naš novinar ali totalno nesposoban u novom vremenu novinarskih tajkuna, bio je uvučen u diskusije u kojima se nije snalazio baš najbolje jer je mislio da je ideja jugoslavenstva još uvijek djelatna među mladom generacijom, ali se u tome prevario jer Jugoslavije već u to vrijeme nije bilo niti na horizontu





a ovo je Sirotković Predsjednik JAZU i to je jedna ekonomska diskusija gdje je on pisao i pitanja i odgovore, sada se čini da je malo teško reći da je u mome slučaju bilo riječi o pripadniku unitarističke falange u Hrvatskoj kojoj je stalo da difamira takve velike hrvatske intelektualce, integralisti koji je u monarhizmu Jugoslavije vidio posljednju slamku spasa.....da čovjek pukne od smijeha...

ja sam imao dosta razgovora sa našim političkim ljudima ali to nije razlog zašto se mene toliko mrzilo, a mrzilo me se najviše zbog toga jer sam bio socijalist koji je smetao našem kurentnom marksizmu zbog tobožnjega staljinizma. a bilo je riječi samo o tome da je našim velikim filozofima socijalizam bio posljednja rupa na svirali, ovo je razgovor sa Šuvarem iz 1982 godine zbog kojega sam odbačen od strane praksisovaca kao Šuvarev "komandos".....








a ovo je intervju sa Vojmirom Kljakovićem o našoj historiografiji, interesantno je da je ovaj pukovnik i historicar vojnoga instituta i televizijski prezenter događaja iz naše novije povijesti nedugo nakon ovoga razgovora preminuo u Beogradu, možda ne postoje neke direktne sveze ali je svakako istina da je zbog svojih istina Kljaković dosta trpio u sredini koja nije uvijek imala razumijevanja za njega

ovo je tekst o Vladimiru Bakariću, ja sam i diplomirao sa tezom o njemu i njegovom poimanju samoupravljanja, taj moj diplomski rad
samo je prosireni dio ovoga mojega nastojanja, on je objavljen u Poletu 1984 godine pa je malo nejasno da se mene nakon godina strpljivoga i teškoga rada u Ck Hrvatske i Omladini Hrvatke proglašava agentom međunarodnoga fašizma ili pak da me se drži "ubačenim " Šuvaru kao agent kojem mu je stalo da stvara maglu za neupućene..... ZGK

a ovo je jedan tekst iz 83 godine koji se odnosi na veličanje Hitlera i nacističkoga pokreta u Srbiji, u Svetozarevu, ali ja mislim da je cijela država Jugoslavija bila u tome znaku, što nije čudno ukoliko imamo na umu da je to bilo vrijeme galopirajuće inflacije, opće gladi i neimaštine, totale pomutnje i nesnalaženja vladajućih koji su bili totalno neposobni voditi društvo u vremenima velikih iskušenja...

a ovo su moji Uvodnici, njih ima svega 4 jer sam ja sa vremenom odustao slijediti Oreškovićev primjer, naime bila je jedna praksa kod nas potekla od tjednika Start da šef novine daje svoje uvodnike, ja sam bio nešto drugačiji ZGK

a ovo je tekst Malter koji je objavljen u SL u Zagrebu 82 godine, ja sam se tim stambenim pitanjem kod nas bavio vec i tada jer onda nisam imao krova nad glavom. Imao sam tada 23 godine. Cak sam jedno vrijeme živio u redakciji SL jer je to bio jedini način da prebrodim zagrebačku zimu. Ali se moja situacije nije promijenila niti danas. Sada imam 65 godina, znači 42 godine raspona, imam preko 40 godina staža i to u dvije države ali sam još uvijek podstanar.....da čovjek pukne od smijeha

a ovo je jedna polemika oko akademske psihologije iz 1982 godine objavljena u SL u Zagrebu , ja nista nisam promijenio misljenje ni danas........

ovo je jedna interesantna polemika sa Sreckom Karapetricem 1983 godine u SL. On je tada bio student povijesti FF u Zagrebu i napisao je ovaj tekst o Kronstatskoj pobuni a ja sam onda branio Lenjina koji je u toj pobuni vidio snage kontrarevolucije. Interesantno je da se taj mladi decko nikada vise nije pojavio u javnosti nego je ostao sakriven od pogleda ljudi iako bih ja danas mogao reci da je bio slucaj jednoga jako talentiranoga mladoga povjesnicara. Steta!

ovo je moj tekst o odnosu partije i inteligencije ( to je u to vrijeme bila jako važna tema) u kojem sam ja, ukratko rečeno, branio Kardelja i Partiju od napadaja praksista, taj je tekst mukom objavljen jer je Nenad Korda koji je bio urednik teorijske rubrike SL bio protiv toga objavljivanja , a kako je Orešković mislio da je to interesantan prilog za novinu to je ipak taj tekst objavljen, a onda je zahvaljujući tome, mojoj malenkosti i drskosti glavnoga i odgovornoga urednika, Korda demonstrativno napustio novinu. Ali taj čovjek nije dobro prošao niti sa praksisovcima mada je bilo jedan o najtalentiranijih mladih filozofa mjereći to generacijama, nego je na koncu vjerojatno razočaran napustio i Hrvatsku i odselio u Izrael. Jer su praksisovci iza sebe kao svoje docente ostavili samo šljam nesposoban da napise iti jednu filozofsku knjigu....

ovo je tekst iz 82 godine kojega sam pisao zajedno sa Igorom Michielijem, to je bila jedna suradnja koja je u biti zavrsila tragicno jer smo oboje na koncu dospjeli suda zbog napisa o feminizmu, ali mislim da on nije bio toliko los čovjek niti ja da smo bili loši ljudi nego je više bilo riječi o tome da nas praksisovsko društvo nije podnosilo jer smo pisali i govorili drugačije a što se danas i vidi iz tih mojih napisa u Sl i Poletu

UVOD U KNJIGU BIJELI DEMON




Zlatan Gavrilović Kovač




Kako se mene Partija u Hrvatskoj riješila na najbrutalniji način mada sam bio njen sobar ili komorni sluga kako bi rekao prof Kangrga to mi je još samo preostalo da poštovano čitateljstvo upoznam sa svojim radom koji je nastajao od 1980 godine do rata 1991 godine. Iz toga rada se vidi čime sam ja to bio okupiran I što je za mene značila politika kao organizacija života u polisu a ne kao medij promocije, napredovanja I zgrtanja novca . Iz toga rada se također vidi što je to hrvatske komuniste toliko brinulo I kako su bila formulirana osnovna teoretka polazišta koja su trebala doprinijeti mirnome raspletu jugoslavenske krize. Međutim se Partija pokazala totalno nesposobnom u riješavanju naših političkih problema što se dobrim dijelom vidi I iz moje osobne sudbine da sam od partijskoga ideologa sveden na “trockistu”, “ultralijevicu” ili jednom riječku agenta međunarodnih imperijalističkih instituta. Štoviše nakon deset godina javnoga djelovanja u Hrvatskoj I bivšoj državi mene se stalo držati “agentom međunarodnoga fašizma”. Tome je jednim dijelom pridonosila I prošlost moje obitelji jer nisu svi u njoj bili napredna ljevica, nego je, kako je to I inače slučaj u našim prilikama, često bio brat protiv brata ili čak otac protiv sina. Zato mi se čini da meni ,nakon svega što se dogodilo na prostoru bivše države, Židovi I Britanci ne mogu dijeliti lekcije o mome ideološkome profilu, kao da to oni znaju bolje I od mene samoga, niti o karakteru našega prostora I naših ljudi kod kojih su samo političke nijanse malo izraženije nego što je to slučaj sa ostatkom Europe. Poznati židovski povjesničar I stručnjak za koncentracione logore Auschwitz I Jasenovac Gideon Greif taj je naš karakter opisao kao jako primitivan imajući na umu žrtve Jasenovca I mi se možemo samo stidjeti nekih naših istina. Ali Gideon niti o Srbima ne misli ništa drugačije jer je taj primitivizam o kojem on govori trajna karakteristika balkanskih naroda koji nikako da izađu na svjetlo dana iz neolitske tame predrasuda, nasilja, prevare, laži… Mislim da je u tom pogledu Dvorniković bio dobrim dijelom u pravu kada je za naše narode rekao da su oni kulturno zaostali ali ipak još uvijek jedni od prirodno nadarovitijih naroda Europe, da postoje povijesni I socijalni razlozi naše melankolije I melankoličnoga karaktera naše narodne duševnosti . Ukoliko imamo na umu da je samo jedna generacija naših ljudi bila svjedokom barem tri velika ratna sukoba na našem prostoru koje su imperijalne sile vidjele kao medij vlastite ekspanzije I državotvornosti . U takvim okolnostima naši su se ljudi mogli držati samo poslušnički savijajući se kako su to drugi željeli. Jer - Mi smo maleni narodi izloženi vjetrometinama konzervativne Europe I Amerike. Mada se meni danas čini da je o Americi na primjer više riječ o Kiklopu koji je istina golem I dijete bogova ali na žalost samo sa jednim okom- pa ne vidi baš najbolje. U takvoj situaciji nesnalaženja Partije u presudnim trenucima države I demonstracije moći od strane Zapadne alijanse koja je u jugoslavenskome slučaju vidjela smo šansu za vlastiti prestiž nastalo je jedno političko djelo kojem ambicije nisu bile velike nego je više ukazivalo na karakterne crte naših ljudi prema uzoru na kulturološka I socijalna istraživanja kod Rusa ili Francuza gdje se isticala jedna karakterologija naroda a manje politički interesi koji su znali motivirali mnoge do stanja bezumlja. Ja se tim ekstremnim slučajevima nisam toliko bavio koliko sam imao namjeru zadržati socijalističku perspektivu koja možda nije izgubila rat na svjetskoj pozornici nego koja je prolongirana za neka bolja vremena.