| < | ožujak, 2022 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
O AUTORU
blog je kreiran 25.10.2014. u 13:49h
dizajn: Sjena duše
dr Zlatan Gavrilović Kovač-na Wikipediji HR
dr ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ (Dubrovnik, 25.01.1959.) živi u Adelaide-Australija, hrvatski je politički književnik, filozof i pjesnik, diplomirao je pomorsku školu u Splitu i stekao zvanje mornaričkog časnika 1977. Studij sociologije i filozofije pohađa na zadarskom Filozofskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomirao je na ovim odsjecima 1986. Doktorsku dizertaciju brani na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pod mentorstvom akademika Muhameda Filipovića 1989. pod naslovom “Filozofske pretpostavke suvremene znanosti” (ili o filozofiji Nikole Kuzanskog). Jedan je od autora famozne “Bijele knjige” zbog čega je bio proskibiran u javnosti. Bio je glavni i odgovorni urednik "Studentskog lista" i časopisa "Pitanja", od 1982. do 1985. Školsku godinu 1990./91. provodi na stručnom usavršavanju iz teoloških studija na International Christian University u Beču, ali se ratnih prilika nakon 6 mjeseci vraća u domovinu. Radio je kao klinički pedagog u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu od 1991. do 1994. i kao urednik na australskoj multietničkoj radio stanici 5 EBI FM u Adelaideu, od 1999. do 2003. Zadnjih 25 godina suradnik je hrvatskih književnih portala i dopisnik iz Australije. Objavio je preko 55 znanstvenih i stručnih knjiga političke tematike kao i prijevode s engleskog i ruskog jezika, kao i samostalne zbirke poezije i zajedničke zbirke s drugim autorima u digitalnom obliku na portalu: http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php
Živi i radi u Adelaideu u Australiji.
dr Zlatan Gavrilovic Kovac (Dubrovnik 25th of January 1959) lives in Adelaide South Australia, is Croatian political writer, philosopher and poet. He graduated Maritime School in Split and became a naval officer in the year 1977 Studies of sociology and philosophy he attending in the Zadar Faculty of Philosophy and the Faculty of Philosophy in Zagreb. He graduated from these departments in the year 1986. PhD thesis defended at the Faculty of Philosophy in Sarajevo under the mentorship of Academician Muhamed Filipovic 1989 with the title Philosophical assumptions of modern science (or the philosophy of Nicholas of Cusa). He is one of the authors of the famous "White book" from 1984 and therefore was belittled publicly. He was editor in chief of the student newspaper 'Studentski list' and magazine "Questions" from 1982 to 1985. School year 1990/91. he attends vocational training from theological studies at the International Christian University in Vienna, but the war situation returns to his homeland after six months. He worked as a clinical pedagogue at the Vrapce Psychiatric hospital in Zagreb from 1991 to 1994 and as an editor at the Australian Multiethnic Radio Station 5 EBI FM in Adelaide, from 1999 to 2003. Last twenty years he is an associate of the Croatian literary portal and correspondent from Australia. He has published over 50 scientific and professional books of political themes and many books of poetry. He is translating from english and russian languages.
Izdane knjige:
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic1.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic2.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic4.php
SUZE OD KAMENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic3.php
SRCE OD PAPIRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic5.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic6.php
OKOVANO VRIJEME I.DIO (praxix o filosovima)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic7.php
OKOVANO VRIJEME II (Kako su Zlatana...)
http://www.digitalne-knjige.com/p129.php
OKOVANO VRIJEME III (Raspad države)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic9.php
OKOVANO VRIJEME IV (Nautički dnevnik)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic10.php
RAZGOVORI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic11.php
BIJELA GOLUBICA (Zbirka poezije)
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic12.php
AUTOBIOGRAFIJA I DRUGE PRIČE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic13.php
POLEMIKE
http://www.digitalne-knjige.com/p170.php
KRITIKE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic15.php
ESEJI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic16.php
KNJIŽEVNA KRITIKA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic17.php
JAKARINA KOSA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic18.php
ČIME SMO NEZADOVOLJNI
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic19.php
MIJENE MJESECA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic20.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic21.php
FILOZOFIJA I KONAČNI SVIJET
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic22.php
AGAMEMNON
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic23.php
VELIKA IMENA HRVATSKE ZNANOSTI I FILOZOFIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
SLAVENSKO PITANJE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic26.php
POVIJESNA LUTANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
Prijevod putopisa, trilogija:
1. knjiga trilogije: PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic28.php
2. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic29.php
3. knjiga trilogije PUTOVANJA MARCA POLA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic30.php
RUSKA ZORA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
i ZAJEDNIČKA ZBIRKA POEZIJE POEZIJA SVEMIRA - Željka Košarić-Safiris, Jadranka Varga i dr. Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN 978-953-8100-54-3
http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php
ZNANOST I POEZIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic32.php
LAŽI I OBMANE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic33.php
CRVENI KOKOT
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php
NEBO MAKOVIMA OBASUTO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php
DNEVNICI - 1. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic36.php
DALJINE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic37.php
DNEVNICI - 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php
DNEVNICI - 3. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic39.php
DNEVNICI - 4. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic40.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic41.php
KAPI ROSE - Zajednička zbirka: Anđa Jotanović, Željka Košarić-Safiris, Tanja Repinac, Jadranka Varga i dr Zlatan Gavrilović Kovač
ISBN: 978-953-354-062-7
http://www.digitalne-knjige.com/kapirose.php
PISMA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic42.php
UZ KOZMOLOGIJU ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic43.php
KOZMOLOGIJA I FILOZOFIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic44.php
KOZMOLOŠKA DOMIŠLJANJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic45.php
5EBI-FM ADELAIDE
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic46.php
ČOVJEK I KOZMOLOGIJA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic47.php
NEKI POJMOVI KOZMOLOGIJE ZLATNOG PRSTENA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic48.php
SUVREMENI HRVATSKI REALIZAM 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic49.php
KOZMOLOGIJA ZLATNOGA PRSTENA 2. DIO
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic50.php
U POTRAZI ZA ISTINOM
https://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic51.php
SIN EZRA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic52.php
OSOBITOST REALNOG
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic53.php
FEMINIZAM, KNJIGA O JEDNOM APSURDU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic54.php
KLJUČEVI DVORCA
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic55.php
UKRAJINA, KNJIGA O BESMISLENOM RATU
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic56.php
knjiga koja je poshumno izdana, a napisao je moj otac ALEKSANDAR GAVRILOVIĆ - BRODSKI DNEVNIK
http://www.digitalne-knjige.com/agavrilovic.php
UKRATKO O GLAVNOM
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic57.php
BLOGOVI, KOJE PRATIM
zajedno protiv plagijata
DIGITALNE KNJIGE
Magicus.info
Sandra Vulin
Webstilus
Sjena duše
lanterna duše - Wendy.Tanja
Peki
Safiris
...
...
Zlatan
PROSTO ZRAKOM GLUPOST LETI
- 07:36 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
  DOKUMENTI 2 Uvodno slovo Ovaj tekst je objavljen u zagrebačkom tjedniku Polet 01.02.1985., dakle, prije nekih 37 godina, ali je i danas aktualan kada se pitamo o uzrocima, povodima i razlozima najnovijega našeg krvoprolića od kojeg se oporavljamo do dan danas. Savjetovanja književnika Srbije i Slovenije, a na to se odnose ova dva priloga, bila su demonstacija jednog našeg balkanskog primitivizma koji je u godinama što dolaze prerastao u totalni slavenski raspašoj i divljanje republičkih fašizama. CK Hrvatske se htio nekako odrediti prema tim događajima, ali se nitko nije našao sposobnim to komentirati na bilo kakav način pa je mene dopao taj zadatak. Pored toga da su se naši ideolozi stali povlačiti i skrivati pred javnošću izbjegavajući bilo kakve javne konfrontacije koje bi ih eventualno mogle koštati karijere i posla. Tako sam ja napisao komentare tih nastupa u Ljubljani i Beogradu držeći da CK Hrvatske i njegov ideološki sektor neće imati ništa protiv, ako se kaže otvoreno da je riječ o susretima pisaca dvije naše republike koji su u novim prilikama vidjeli šansu za promociju vlastitih nacionalnih interesa, a vidimo danas i kakvi su to interesi bili. Tako se čitajući ovaj prilog danas vidi dokle je došla ta politika nacionalnog okupljanja oko tako progresivnih programa. Nakon objavljivanja prvog dijela tih komentara koji je štampan u Poletu 01.02.1985. stekao se dojam da CK Hrvatske o tom mojem prilogu nema što reći izuzev da je „jako loš tekst“ i da sam „promašio“ osnovne intencije Partije koja ima drugačije mišljenje o toj stvari. Cijeli tekst je neko vrijeme bio na čekanju i drugi dio se, a ja ne znam kako, objavio također u Poletu nekoliko brojeva kasnije. Tako je ipak cijeli tekst ugledao svjetlost dana, ali pod cijenu jedne blamaže novine koja je te tekstove grafički opremila morbidnim fotografijama i isto tako morbidnim naslovima i podnaslovima. naslovima i podnaslovima. PROSTO ZRAKOM GLUPOST LETI 09.01. i 10.01.1985. održana su dva tematski slična skupa: u Ljubljani tribina Slovenski narod i Slovenska kultura u organizaciji Društva slovenskih pisaca, a u Beogradu savjetovanje Književno stvaralaštvo i kulturna politika danas. Savjetovanje u Beogradu pripremili su Udruženje književnika Srbije zajedno sa beogradskom sekcijom pisaca i Filozofskim društvom Srbije. Ukoliko bismo sada pokušali ocrtati karakterističnu dominantnu osobinu oba skupa, onaj prevladavajući misaoni izraz koji odlučuje o njihovoj biti i ulozi u aktualnom političkom momentu tada bi bilo posve primjereno stvari zaključiti da oni nisu bili više od konzervativnoga odgovora tzv udružene opozicije na one realne napore socijalističke izgradnje našega društva, dakle, na napore da se ustraje na jednom već utvrđenom pravcu društvenog razvitka. Čini mi se neophodnim da prikaz problematski postavimo polazeći od onog mjerodavnog polazišta ne prosuđujemo namjere, već naprosto djela, objektivni misaoni izraz i njegovu nužnu povijesnu djelotvornost. Zato u prikazu oba skupa valja razotkriti one temeljne misaone radnje ili drugačije rečeno prirodu jednoga mišljenja koje dakako nije neutralno niti pak stoji po strani u odnosu na društveno-povijesni fakticitet. Čini nam se stoga bitnim utvrditi ono što jedno mišljenje izražava i svodi na konkretan pojam kao što se čini bitnim na samom materijalu konkretno pokazati neispravnost i iskrivljavanje osnovnih pitanja našeg društvenog razvitka. Stoga suprotstavljanje bitnim tezama sudionika oba savjetovanja valja shvatiti ne samo kao po sebi razumljivu osnovu kritike, već i kao pokušaj da se na jednom mjestu i s dovoljno kritičke odlučnosti ukaže na stvarne političke i teorijske dokaze unutrašnje nekoherentnosti i proturječnosti pojednih teza čineći njihov konzervativni i reakcionaran karakter očiglednim. Zbog toga naša kritika iracionalističke proizvoljnosti, proturječnosti, nefundiranosti osnova, sofističke argumentacije, dakle, militantno demonstriranje iracionalizma što se probijao na oba skupa oblikujući jedan jedinstven politički stav snagom bez presedana u novijoj povijesti Jugoslavije bit će koncentrirana u ovih par točaka 1) Udružena opozicija optužuje Partiju za represiju, progone, suđenja i ugrožavanje demokracije i slobode stvaralaštva. Oba su skupa naravno istakla nužnost slobode stvaralaštva nasuprot tobožnje službene, partijske ili pak političke represije. Glavna točka optužbi Partije je gušenje slobode stvaralaštva. Politika partije u kulturi je, kako nas uvjerava književni kritičar Zoran Gavrilović, represivna, primitivna, posesivna, agresivna: „Znači da taj primitivizam i ta posesivnost po mome mišljenju dovodi do trajnoga sukoba između stvaralaštva koje kao osnovnu pretpostavku ima slobodu i pravo na privatnost.“ Dijagnozom našeg vremena kao vremena orvelovskog predskazanja Ljubomor Tadić se potrudio ustvrditi „karakteristično povećanje prinudnih represivnih mera vlasti u sferi kulture uperenih protiv pisane i protiv usmeno kazane reči.“ Nasuprot poštovanju demokratskih tradicija građanskog svijeta komunistička vlast kritičku slobodnu reč izvrgava represijama i svakojakim sumnjama, a inicijatori se povrgavaju nečuvenim oblicima političkih represalija . Mi, istina, nismo protiv slobode niti protiv sloboda stvaralaštva ili pak prava na privatnost. Mi smo protiv slobodne gluposti i u tom pogledu ne valja se zavaravati, jer ovdje je na djelu jedno posve perfidno posve politikansko inzistiranje konzervativnih ideologa dok se kroz demonstriranje protiv tobožnje represije, a za slobodu stvaralaštva stvarno radi o političkim zloupotrebama slobode stvaralaštva, o nastojanjima da se u sferi kulture i umjetnosti vodi politička borba za posve određene političke ciljeve. Kao dokaz da partija i njeno rukovodstvo pribjegava represijama i zabranama da proganja i zatvara pisce autorima Gavriloviću i Tadiću poslužit će slučaj Gojka Đoga u Beogradu i Šešelja u Sarajevu. No i u jednom i u drugom slučaju nije se sudilo jednom pjesniku niti jednom esejisti, već prije svega jednom bezumlju. 2) Udružena opozicija nastoji demistificirati revoluciju i čitavu noviju historiju jugoslavenskoga društva. Snage kontrarevolucije danas kod nas upravo se manijačkom snagom trude da našu revoluciju i našu noviju povijest u cjelini svedu na antihumanističku, nedemokratsku borbu komunista za vlast. Te snage danas objavljuju „period demistifikacije“ komunističke vlasti koja se u 40 godina vladavine pokazuje kao „mračnjaštvo“ i naprosto kao poigravanje sudbinom mnogih naroda, kao beznadežno srljanje u propast, kao 40-godišnje crkavanje ili pak održavanja uz politiku represija i u znaku ideološke monomanije. Godine poslije smrti Tita pogodne su za osvajanje slobode, a demistifikacija revolucije i historije NOBa naovamo „spada u najelementarnije i najplemenitije odlike učenjaka i pisaca.“ Primjer jednog osobitog demistificiranja naše revolucije i posljeratnog razvoja nalazimo u beogradskoj diskusiji Matije Bećkovića: „Građanski rat je središnji događaj naše istorije i naše sudbine. U našim narodnim pesmama ima svega, sem stranih jezika, tumača i prevodilaca. Tukli smo se izgleda najviše jedni s drugima pa to činimo i danas. Pola će veka od Drugog svetskog rata, a mi još živimo od raskopavanja jazova umesto da zatrpavamo krv i rane. Čak se i patrijarhu predbacuje što se drži monaškog načela da prašta, a ne zaboravlja. Još je u Dušanovom zakoniku zapisano ’Ko kinji mrtvace i sveti se grobovima kaznit će se kao da je čoveka ubio.'’ Evo, u osvit 21. veka lome nam grobove, oslepljuju stoku, siluju decu i monahinje, a kako i ne bi kada to činimo sami. Tražimo moralno političku podobnost - tko želi da ima grob. Imamo aktiviste koji imaju snage da sede po grobovima i iskucavaju imena nepodobnih mrtvaca.“ Vjerojatno se ni čitatelj kao uostalom ni autor ovih redaka ne može oteti dojmu odvratnosti što ga ostavlja svaka riječ ovoga citata i upravo je čudovišan taj intelektualni primitivizam i duhovna atrofija ovog pisca, začuđuje ta konzervativna zakopanost u prošlost. Građanski rat nije središnji događaj naše povijesti. Narodno-oslobodilačka borba je raskid sa milenijskim letargijama, tavorenjima i borbom za puki opstanak. Od oslobođenja do danas naše se društvo razvijalo samosvojno u pravcu nove socijalističke civilizacije i početnom ostvarivanju oslobođenja rada. Međutim, taj put nije bio lišen bremena historije niti onih proturječnosti sa kojima se jedno suvremeno društvo nužno suočava, ali genocid nije pojava koja je imala prostora u novijoj Jugoslaviji. Postoje određena opterećenja prošlosti što još pritišću svijest današnjih generacija. Postoje mnogi živi sudionici i žrtve međunacionalnih obračuna u Drugom svjetskom ratu i ranije. Ustaški pokret kao ekstremni nacionalistički pokret među Hrvatima provodio je genocid nad srpskim narodom, četnici kao velikosrpski pokret provodili su genocid nad Hrvatima, Muslimanima i Albancima. Balistički pokret među Albancima pribjegao je akcijama genocida prema Srbima i Crnogorcima, ali ne možemo prihvatiti tezu da je genocid kao proces koji najviše zaoštrava odnose među etničkim skupinama kod nas danas na djelu. Bećkovićeva glavna teza izražava shvaćanje o ugroženosti vlastitog naroda što je primjereno svakom nacionalizmu. Svim je nacionalizmima zajedničko da vide svoj narod ugroženim i da eskaliraju svoju djelatnost pod vidom tobožnje obrane ugroženih nacionalnih interesa. Nacionalizmi su postojali i ranije, jer njihov poraz u zajedničkoj NOB-i naroda Jugoslavije nije značio i njihov kraj. Oni žive pritajeno, a u današnjoj političkoj situaciji u Jugoslaviji stječu i šansu za obnovu i otvoreno djelovanje. Teorijska istraživanja naših revolucionarnih marksista pokazuju da nema tog naroda koji ne može razviti nacionalistički pokret i homogenizirati se usmjeravajući vlastitu agresivnost na druge narode i u tome nisu izuzeci ni jugoslavenski narodi usprkos svim njihovim specifičnostima i činjenici da žive u socijalističkoj zajednici. Nacionalizmi istupaju u javnost i zadobijaju veće šanse ukoliko je društveni razvitak jače blokiran socijalnim i političkim proturječnim tendencijama, stagnacijom samoupravljanja i ako višenacionalna zajednica ne primjenjuje pogodna institucionalna rješenja za zadovoljavanje nacionalnih aspiracija. Bećkovićeva diskusija u Beogradu paradigmatski je slučaj agresivnog, nacionalističkog istupa te ovo radikalno zauzimanje stava nije ni svjesno svojih krajnjih konzekvencija. Bećković se zalaže za tzv. nacionalno pomirenje oproštaj i zaborav zločinstava i one krvave povijesti što je tako nemilice dijelila i uništavala ljudske živote. Međutim, krajnje su konzekvencije ovog stava više, nego porazne, amnestija svih zločina ne znači ništa drugo, nego legalizaciju ustaštva, četništva, belogardizma te je prema tome već sada jasno da ideja o nacionalnom pomirenju nije drugo, nego put ka novom stradanju. Razmišljanje o karakteru posla „moralnopolitičke podobnosti aktivista“ u slučaju književnog kritičara Zorana Gavrilovića poprima ove forme: „Prema tome ono što ja vidim u ovom trenutku recimo taj slučaj Sarajevo gdje god čovek dotakne sve slučaj do slučaja, mi to zovemo slučaj u stvari je to ozbiljna jedna ugroženost, jedno smanjivanje prostora, jedno gubljenje daha.“ „Svijest primitivnog kulturnog političara kao i primitivna i agresivna kulturna politika koja se provodi kod nas dovodi nas u veliku opasnost, naravno, ali ne nas, nego dovodi u veliku opasnost celu naciju.“ Gotovo identične tvrdnje o ugroženosti naroda kao posljedici promašene kulturne politike na ljubljanskom savjetovanju iznio je Tone Patrljić: „Osjećamo se ugroženi u državi zbog neodgovornih izjava o nekakvoj jugoslavenskoj naciji, izjednačavanju školskih programa i zajedničkih jezgra. Osjećamo se ugroženima i zbog usmjerenog obrazovanja koje je dalo nešto više prostora kulturnom odgoju, ali je na drugoj strani izrazito smanjilo narodno-konstitutivne školske predmete na račun prakticističkih predmeta, marksizma, predvojničke obuke itd.“ Patrljić također napominje: „...nama ta naša nova država Jugoslavija, koja je omogućila našem narodu prvi puta državno organiziranje u slobodnu republiku Sloveniju, treba jasno reći koliko ekonomski dajemo za to bratstvo i jedinstvo i koliko dobijamo natrag.“ Na ljubljanskoj tribini čule su se i druge ekskluzivno nacionalističke teze. Ovom prilikom mi ćemo se zadovoljiti nabrajanjem onih najzanimljivijih: Slovenski narod je u velikoj nevolji te se redefiniranje slovenstva u sadašnjem trenutku u Jugoslaviji nameće kao nužna potreba; Jugoslavija nije organski društveni i privredni prostor u kojem bi se Slovenija mogla konstituirati kao društvena i ekonomska snaga niti je Jugoslavija jedini kulturni prostor slovenskog naroda; Jugoslavija je politički savez; slovenski narod je istrgnut iz srednjo-evropskoga duha kojem pripada i gurnut je u sporazum nemoćnih na jugoslavenskom prostoru. Zato nema druge budućnosti za slovenski narod nego smrt; to što neki slovenski delegati ne govore slovenski potkopava Ustav i njegov avnojski duh. Zato delegati moraju govoriti slovenskim jezikom u saveznoj Skupštini „...dok im njihova baza ne da punomoć da govore nekim drugim jezikom.“ Provodi se „profinjena asimilacija“ Slovenaca, jer u izlozima knjižara u Sloveniji više od polovine knjiga je na srpsko-hrvatskom jeziku, a ne na „originalu“. Za ovu profinjenu asimilaciju odgovornost snose najviši slovenski društveno politički radnici; treba svakako postaviti table i natpise na svim prilazima susjedne republike SR Hrvatske kako bi se znalo gdje počinje zemlja SR Slovenija, gdje počinje „slovenska domovina“; svakako treba osnovati jedinstvenu slovensku instituciju (sveslovenski duhovni parlament) koja bi bila oslobođena utjecaja ideologija, koja bi okupljala sve Slovence bez obzira na teritorij na kojem žive, jer naposljetku „bratstvo i jedinstvo onakvi kakvi su danas predstavljaju doprinos obezgavljivanju slovenstva.“ Ideja „združene Slovenije“ čini se također problematičnom imamo li na umu njene moguće krajnje konzekvence o kojima je Stane Dolanc pisao da se združena Slovenija može ostvariti jedino kroz politiku dobrosusjedskih odnosa, otvorenih granica, ekonomske brige za slovensku manjinu i tijesnim kulturnim kontaktima i kontaktima na svim područjima života. Interesantno je spomenuti da je izvjestan broj komentatora oba savjetovanja nepotrebno inzistirao na njihovoj „idejnoj jasnoći“ govoreći o narodu i stvaralaštvu kako bi se izbjegla opasnost nacionalizma. Međutim, već sada možemo tvrditi posve suprotno. Već i sam prikaz osnovnih teza nekih autora potvrduje da oba savjetovanja nisu bila lišena iracionalističkih poruka i onog osobitog aktikuliranja problema kulture i kulturnog stvaralaštva čiji karakter možemo odrediti samo kao reakcionarni odgovor. Stoga začuđuju ocjene savjetovanja koje su javnosti nedavno predočene. Začuđuje tako ocjena predsjednika Predsjedništva Udruženja književnika Srbije Miodraga Bulatovića: „Na tom skupu, čitamo u Politici, nije bilo nacionalističkih ispada tj. bio je to jugoslavenski intoniran skup.“ Međutim, nacionalizam nije samo ono što se kao pojavnost iskazuje kao „ispad“, kao „eksces“ ili kao divljanje grupe ljudi ili masa. Nacionalizam se upravo zbog svoje moralne i intelektualne nevrijednosti kao poricanje društveno-povijesnog napretka, kao mitologizacija povijesnog kretanja, kao srozavanje razuma i uma iskazuje i na ideologijskom nivou te je za društvenu djelotvornost nacionalizma ovakj „nivo“ne samo“poželjan, nego i nužan uvjet postojanja. POLET, Zagreb, 01.02.1985. |
