Slavenka Drakulić Ilić



DEČKI SE ZATRČAVAJU

Kakva je stvarna pozadina seksizma ‘’Studentskog lista’’





Kao argument u prilog tezi da se nedefinirana pozicija omladinske štampe ( između marginalnog azila i biltena) treba promijeniti često je navođena hrabrost, svježina, beskompromisnost, odlučnost, novi stil, suvremen pristup novinarstvu... Dakle sve same pozitivne osobine. Lagano pretjerujući mogli bismo gotovo zaključiti da se omladinska štampa smatra rasadnikom angažiranoga novinarstva- prava avangarda...
Međutim u posljednje bi se vrijeme mogla postaviti i neka druga teza, barem kada je riječ o zagrebačkome ‘’Studentskom listu’’ koji se inače diči svojom dugom tradicijom i navedenim epitetima. Opet je posrijedi avangarda ali sada sa drugačijim predznakom , predznakom konzervativizma nagore vrste. Zvuči čudno i gotovo nevjerojatno za novine koje su toliko citirane zbog razotkrivanja nacionalističkih ispada, za novine koje se mogu pohvaliti svojom publikom, ugledom kao i izvjesnom vrstom utjecaja - i napokon za novine kojima je tiraža u porastu . Kako i zašto se SL igra sa svojim ugledom i povjerenjem publike? Zbog čega mu to treba? Jer dok denuncira nacionalizam ( a ta akcija nailazi na široku podršku javnosti i političkih foruma pa je pokrenut čitav niz akcija) SL je istodobno otvoreno reakcionaran u odnosu na žene općenito , a feministkinje posebno.
Kampanja je počela prije koja dva mjeseca pokušajem teorijske diskvalifikacije feminizma u nas. Tekst s užasno pretencionim naslovom ‘’Feminizam i država’’ potpisao je Zlatan Gavrilović, sadašnji glavni i odgovorni urednik ( a tadašnji član kolegija - podatak koji nije bez značenja ). Tekst se odlikuje ‘’originalnom’’ tezom da je feminizam u nas zapravo građanski konzervativizam , nizom golih i nepotkrijepljenih tvrdnji i riječnikom koji sasvim odaje namjeru autora : nije riječ o teoriji , nego o ideološko-političkoj osudi i to po općepoznatim metodama i receptu. Da je to bio samo ( neuspio) pokušaj vidjelo se već u slijedećem broju u kojem je Gavriloviću odgovorila studentica sociologije Katarina Vidović argumentirano i superiorno pokazujući kako Gavriloviću ne pada na pamet uspostavljanje kritičkoga dijaloga ili diskusije već da je riječ o čistoj i prozirnoj diskvalifikaciji jednoga načina promišljanja stvarnosti.
Prozirne metode: Ali tekst se širi u kontekst . Budući da je pokušaj teorijskog obračunavanja neslavno propao SL iznalazi druge metode a sve u istom cilju omalovažavanja i vrijeđanja.
Pokušaj diskvalifikacije pretvara se u koncept: u anketama , u grafičkoj opremi a osobito u pismima čitalaca proturaju se stavovi koji pljuvanje po feministkinjama šire na pljuvanje po čitavom ženskom rodu! Nakon visokoparnoga ‘’teorijskog poučka’’ tipa: ‘’Specifična pitanja ženskoga pokreta zahtijevaju poseban tretman , to je točno, ali taj se tretman može artikulirati samo unutar temeljnih smjernica djelovanja komunističkoga radničkoga pokreta’’ ( u kojem , unatoč svemu, lako prepoznajemo dnevno-politički diskurs!) slijedi pitanje SLovog nagradnog natječaja: Zašto žene nose suknje a ne hlače a sve to ukrašeno je pismima i izjavama u anketama u kojima dominiraju ovakovi stavovi:
‘’Možda ih treba više tući pa bi bile bolje i pametnije ...Ipak je žena za ono što je...Žena ima najljepši cvijet , ali najljepše cvijeće raste na đubrištu...Žena je uvijek lijepa i mora biti ženstvena...Žena u kući mora biti domaćica, u gradu dama a u krevetu kurva ... Bilo je žena mislilaca i znanstvenika , daleko manje, dakako, ali iz objektivnih razloga- žena je naprosto biće zainteresirano za druge teme- modu, djecu, eventualno književnost...Penis bonus pax in domus...Mene najviše smeta ženska dvoličnost. Prave se svetice, tobož im je neugodno kad netko ispali mastan vic , snebivaju se pri škakljivim temama, prave se ‘poštene’ - a na djelu popizde kad vide kurac...Samo mrtva feministkinja je dobra feministkinja ...i ja mislim da su feministkinje guske. Ja bih njih sve nogom u pizdu...i marš doma pička vam materina. Prvo si pometite ispred svoje kuće a onda okolo laprdajte...Feminizam je dušu dao za iskompleksirane glupače’’
Iako ovih nekoliko bisera ( a ima ih mnogo više) potpuno razotkriva namjeru i poziciju SL-a dečkima ni to nije dovoljno: oni vrijeđaju Katarinu Vidović i Vesnu Pusić poimence, nazivajući ih guskama , mustrama, rugobama, glupačama itd.
U nastavku priče, dakako, slijedi isprika! Dečki se ispričavaju za osobne uvrede ali im ne pada na pamet da bilo što u svom konceptu promijene. Dapače oni ostaju dosljedni , pa čak i još agresivniji. Naime na istoj strani na kojoj je isprika objavljeni su i rezultati imbecilnog nagradnog natječaja . Prvu nagradu za pitanje- Zašto su žene počele nositi suknje a ne hlače- dobiva odgovor: ‘’ Zato da onemoguće silovanje u trku , jer je naučno dokazano da žena s dignutom suknjom brže trči od muškarca sa spuštenim hlačama’’ No nije to kraj baljezganja na temu žena i hlače, jer drugu nagradu dobiva još grandioznija misao: ‘’ Razlozi zbog kojih su žene počele nositi haljine a ne hlače a) da se može lakše popiškiti b) da se lakše može poše... c) da joj se ne upali pič...d) da lakše pokaže dupence. Jednu od utješnih nagrada dobio je slijedeći biser: ‘’ Da luftaju picu pod haljinom. Kak bi im tek smrdile u hlačama.’’
Gotovo da je suvišan svaki komentar a ni od zgražanja nema velike koristi. Zanimljivim mi se čine dva pitanja : Zašto SL radi to što radi i -zašto je takvo pisanje prošlo neopaženo? Nije li u najmanju ruku čudno , s obzirom na progresivnu i lijevu prošlost toga lista, na poziciju, na kontekst i naposljedku , na situaciju , da glasilo mladih i k tome akademskih građana tako reći cvijeta naše omladine, dopušta sebi ovakav pristup? A da se pri tome ne boji da će biti proglašen seksističkim, fašističkim ( nego sebe, dapače, doživljava kao autentično marksističko glasilo)?
Jasan trend: Odnos prema ženama je paradigma ljudskoga odnosa uopće. Ne može se biti sve ono što dečki u SL umišljaju da jesu ili što bi željeli biti a istodobno vrijeđati i izvrgavati ruglu polovicu ljudskoga roda. I to ,kako smo vidjeli, ne ekscesno niti u vidu omaški već kao jasan trend, opredjeljenje u koncepciji lista, koja se doslijedno provodi iz broja u broj . Nije to čak ni klasično malograđansko-plejbojevska varijanta dvoličnosti ( spoj dobrih tekstova plus sise kao ornamentika) nego otvoreni , čisti seksizam, diskriminacija po spolu. Ne možemo a da ne upotrijebimo klasičan argument : kada bi umjesto riječi žena ( ili feministkinja ) stajala riječ ‘’crnac’’, list bi bio zabranjen zbog rasizma. Kada bi tu istu riječ zamijenili riječju ‘’Srbin’’ ili ‘’Albanac’’ ili imenom bilo koje druge nacionalnosti tekst bi bio raskrinkan kao kontrarevolucionarno raspirivanje mržnje među narodima a autor optužen za djelo protiv naroda i države.
Međutim, kada se prema identičnom principu diskriminacije vrijeđaju žene, na način i riječima koje ne upotrebljavaju ni najreakcionarnije desničarske novine na Zapadu- u socijalističkoj zemlji u kojoj su žene ravnopravne s muškarcima ( da Ustav i ne spominjemo)- onda nikom ništa. Pojeo vuk magare. To je valjda šala. Dečki su mladi , seksualno ugroženi , pa se zezaju na račun žena. Bolje i to nego da prave neke druge gluposti.
U čitavom tom slučaju indikativno je slijedeće: podrazumijeva se da se žene smiju nekažnjeno vrijeđati , to je dio nacionalnoga folklora. One su ionako valjda na to navikle - ta neće se valjda zbog malo ‘’šale’’ pozivati na Ustav? Preko takvoga odnosa prema ženama ( k tome javno iznesenog u štampi) prelazi se kao općeg mjesta kulture. Da ja to istina potvrđuje i zapanjujuća činjenica da, iako sve to traje već dva mjeseca, nije bilo ni jedne službene reakcije , kritike, osude ( a možda i podrške) iz institucija kao što je to Konferencija žena, Socijalistički savez ili SSO. Što to znači? Ili su institucije potpuno neinformirane , što je teško vjerovati, ili se smatra da je to nevažno ( odnosno da nije političko ) pitanje pa šutnja zapravo znači podršku SL-u. A kakve posljedice ova vrsta sljepila službenih institucija može imati to će se tek vidjeti...Situacija je paradoksalna: iako ravnopravna, žena se očito tek treba izboriti za status ljudskoga bića! I pitanje je koliko dugo će to trajati, u situaciji kada nam SL tako lijepo i jednostavno objašnjava svrhu ženskog života: ‘’Priroda ih je stvorila da nam uljepšavaju život...’’
Ako tako misli i radi cvijet hrvatske omladine oni koji su informirani , obrazovani itd. pa ako na to nitko ne reagira što će tek misliti i raditi običan , neakademski narod? Što li može zamisliti nakon što takve stvari pročita ? Naposljetku to je i pitanje moći: da je autori takvih tekstova zaista imaju, oni bi bez sumnje udarali žene posred p... a odatle pa do nekih drugih koraka manje je nego što se vjeruje.

Opasna povezanost:Što se antifeminizma samog tiče , računica je ista kao i u slučaju seksizma. U krajnjoj liniji, feministkinje su ipak samo malo glasnije žene . A to zapravo znači da ih ne treba uzeti ozbiljno , da im se može svašta nekažnjeno podmetati i po njima slobodno pljuvati , bez argumenata, onako odoka, kako je kod nas već običaj.
Uostalo zašto bi mlaci iz SL u tome bili izuzetak , zašto bi se oni služili argumentima a ne etiketama , kada to ne čine ni mnogo stariji i zreliji od njih ? U tom području vlada ionako slobodan lov , a moglo bi se jeftino ostaviti dojam ideološke ispravnosti i tako zaraditi političke poene. Moderno je dokazivati ideološku ispravnost ( možda i moralno-političku podobnost?) usputno se česući o feminizam , a zadobiveni bi politički poeni mogli poslužiti ( kao što i jesu) kao odskočna daska na karijerističkom putu ka funkcionerskim foteljama.
Dakle SL se s jedne strane želi pokazati kao prokazatelj svega reakcionarnog , konzervativnog , neprijateljskoga i ‘’stranog našem društvu’’ - a s druge strane i sam zastupa konzervativne teze . Koje je od ta dva lica pravo? Zašto i na osnovu čega vjerovati da to mora biti ono prvo, angažirano i avangardno lice? Da li još uvijek vjerujemo da su mladi avangardni zato što su - mladi? I nije li se to bezbroj puta do sada pokazalo kao opasna zabluda? Prividnu kontradiktornost SL-a vrlo dobro razrješava ‘’Poletov’’ kritički osvrt: ‘’ Ovakvo licemjerje u kojemse od stranice do stranice iskazuju kontradiktorni stavovi određuje angažiranost SL-a kao revolucionarnu retoriku , a uskost, patrijarhalnost i reakcionarnost se ovdje pokazuju kao njegov autentični stav . ‘’Dodajmo tome da nas od revolucionarne retorike već odavno boli glava...
U situaciji kada eskalira nacionalizam, kome su potrebni ovakvi seksistički ispadi? I nije li to dvoje povezano mnogo dublje i opasnije nego što se to na prvi pogled može činiti?


Slavenka Drakulić Ilić