MILIJUN RIJEČI
slika: digital art
Milijun riječi je dovoljno,
da istini ne proturječe,
bijasmo nevini
poput rose u proljeću ranom
u obrani smjeli i krepki
što je mijeh
kao vino slatko
i svaka riječca,
kupica bez imena,
da iz tog mijeha
ispijem do kraja nektar
života moga
što je tugom iskovan
i svi moji druzi
istom mjerom da mjere
mrzlo Podunavlje
u kojem kamen i mrke stijene
bijahu meko uzglavlje,
dok konačno na kraju tog puta
što mnogima živote odluta,
a mnogima dadne tople skuta
ona ne padne
na moje rame,
jer ona, zapravo,
bijaše čitav život moj,
ali istini ovoj
hrabrosti krutoj i neznanoj,
kojoj pokoj treba dati
kao divljaku
što mu je u glavi mamurluk
od toga vina slatka
i meka uzglavlja
ne shvatih,
da svoj toj ludoriji je kraj.
