MARIN GETALDIĆ
slika: internet
Rodio 2. listopada 1568. godine u Dubrovniku, a umro je u Dubrovniku 11. travnja 1626., bio je svjetski ugledni matematicar i fizičar koji je studirao u Italiji, Engleskoj i Belgiji, bio je jedan od nekoliko studenata poznatoga Fransoa Vietea. Njegov suvremenik koji se bavio sličnim pitanjima optike i koji je također zasluzan za razvoj suvremene prirodne znanosti u Europi bio je Markantun de Dominis samo što je ovaj djelovao kao biskup u Splitu.
Međutim i jedan i drugi predstavljaju kamene medase u razvoju geometrije odnosno optike.
Prema tradiciji vlastite obitelji, Getaldići su navodno iz južne Italije, iz Taranta, samo što su u Raguzu došli u 8. stoljeću. Dakle, do pojave Marinove ova obitelj je u Dubrovniku zivjela već 8. stoljeća. Slično stvari stoje i sa poznatom dubrovačkom obitelji Gundulić koja prema nekim tradicijama dolazi iz Italije u Dubrovnik u 9. odnosno 10. stoljeću. Navodno su Gundulići iz Lucca i da su dosli u Raguzu oko 930. godine za vrijeme vladavine hrvatskoga kralja Pavlimira. Dakle ove su porodice već stoljećima naseljavale prostor Dalmacije pa je unekoliko apsurdno da se njima oduzima hrvatsko ime kao što se to radi u nekim stranih povijestma i filozofskim riječnicima.
Napisao je Marin 7 knjiga i to iz različitih podrucja matematičke znanosti. Posebno mjesto u njegovom radu predstavljaju pitanja primjene algebre na geometriju i pitanja geometrijske optike. Pisao je također o Arhimeđu u svome radu Promotus Archimeđus iz 1603. godine. On je također napisao jedan rad koji sadrzi 42 geometrijska problema pod naslovom Variorum problematum colletio iz 1607. godine u kojem je radu postavio osnove algebraizacije geometrije. U tom smislu on je bio također upučen u arapske izvore i prevode arapskih radova koji su se odnosili prije svega na prevode Al Horezmijeve Algebre, pa onda prevode Abu Kamilove Algebre koje prevode je sacinio Gerard iz Kremona. Isto tako ja osobno mislim da je Getaldiću bio od iznimne vaznosti Liber abaci Leonarda Fibonaccija koji je također imao arapske izvore. Od samog Fibonaccija saznajemo da je on putovao kroz Sjevernu Afriku, Egipat, Siriju, Bizant, Siciliju i Italiju. Stoga mi samo možemo zamisliti sve njegove izvore informacija pored onih latinskih tekstova koji su mu bili na raspolaganju.
Fibonacci je, na primjer, uzimao latinski prijevod Al Horezmijeve Algebre i vokabular pokazuje da je on imao u vidu verziju Gerarda iz Kremone. I uopće možemo reci da se mi ne možemo nositi sa povijescu algebarskih jednadzbi na Zapadu bez da uzmemo u obzir prva otkrica iz Algebre Al Horezmija pa do onih solucija algebarskih jednadzbi kakve se one pojavljuju na primejr u radu Ars Magna iz 1545. godine kod Girolama Cardana ili u radovima Nicolasa Cugueta, Luca Paciolia iz 15 stoljeća i u mnogim radovima iz 16. stoljeća kao što su na primjer i radovi Fransoa Vietea i Marina Getaldića.
Marin Getaldić je također radio i na optickim pitanjima i u tom smislu bio je posebno cijenjen od strane takvih znanstvenika kakvi su bili nizozemski fizicar Christian Huygens i Edmund Halley u Engleskoj. Getaldić je također bio i konstruktor parabolickog ogledala koje je bilo 66 centimetara u promjeru koji se danas cuva u Nacionalnom Pomorskom Muzeju u Londonu. Za ovo ogledalo važna je jedna autobiografska nota a ta je da je Marin upotrijebio ovo ogledalo kao opasno oruzje Republike za vrijeme jednog pokusaja invazije Dubrovnika od strane Mletacke flote. Marin je ogledalo postavio u gradskoj luci tako da je refleksijom svjetlosti sunceva zraka spaljivala neprijateljsko brodovlje.
Marin Getaldić je također u Padovi upoznao Galilea Galileia sa kojim je kasnije imao redovitu korespodenciju. Isto tako bio je jako dobar prijatelj svoga profesora Franso Vietea. Kao i svi veliki dubrovački znanstvenici i Marin je imao politickoga i diplomatskoga iskustva. Tako je i on sudjelovao u jednoj diplomatskoj misiji Republike u Konstantinopolju 1606. godine, pa je onda također bio clan Velikoga i Maloga Vijeca koji su predstavljali dva politicka tijela Republike Dubrovnik.
Danas njegovo ime nosi brod hrvatske mornarice, njegovo ime imaju mnoge ulice u hrvatskim gradovima, pa onda hrvatska optika. Isto tako sa njegovim imenom u asocijaciji štoje Beteova pecina u kojoj je Marin pravio svoje pokuse sa ogledalom, Podzvizd i strategijski vazan grad Šton na granici sa poluotokom Peljescom i fortifikacioni sistem Dubrovika za kojeg je bilo odlučeno da ce se graditi ukazom Republike 1604. godine.
iz moje knjige: Velika imena hrvatske znanosti i filozofije
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic24.php
