GULJENJE KRUMPIRA
Pa, htio bih reći par riječi oko filozofije koju je pratio naš poredak socijalizma kroz primjer psihijatrijskog bolesnika. Bilo je jedno vrijeme kad sam bio bez posla pa bih svo svoje vrijeme provodio u kuhinji pripremajući ono malo obroka, koje je bilo moguće, zahvaljujući umanjenim primanjima, dok sam na ''čekanju''. Nikad se nije dogodilo da sam dočekao nove odluke moje radne zajednice, nego sam kao i svi ostali sa promjenama režima dospio na Zavod za zapošljavanje.
Tako se jednom dogodi, da sam u kuhinji gulio krumpir, kad do nas navrati Ivica, koji se inače liječio od kroničnog alkoholizma. Bijaše to jako drag čovjek, koji je zarađivao u fušu i tako prehranjivao svoju malu obitelj, ali istom bijaše čovjekom, koji bi dosta tog novca zapio negdje u lokalnom buffetu pa bi ga viđali kako tetura Supilovom pijan, uz znatiželjne poglede prolaznika, ali on je, također, kao obiteljski prijatelj obavljao sitne poslove, koje sam mu plaćao, a ponekad se dogodilo, da niti ja ne bih imao novaca za platiti njegov posao pa bismo se nekako dogovorili oko naknade. Tako, on navrati do nas u Ostrovičku pa me sretne kako gulim krumpire i veli: ''A ti sada zamišljaš da guliš ljude!''
Ja se nasmijem, jer nisam sasvim shvatio poruku, koju mi je uputio taj čovjek, nego je trebalo proći dosta vremena, da bih shvatio kako mi je iznio jednu tajnu našeg socijalističkog poretka, jer se cijela istina našeg socijalizma mogla svesti na tu njegovu misao. Naime, kad čovjek guli jabuku prije, nego je pojede ili kada guli krumpir prije, nego ga skuha, doista može zamišljati, da guli ljude i ta tajna našeg poretka sastojala se u jednoj filozofiji, koju bismo mogli izraziti riječima: ''Guli ljude koliko možeš!'' To je opet bila filozofija, koja se sasvim razlikovala od moje osobne filozofije: Pomozi ljudima koliko možeš!''
Zato sam ja unekoliko i proglašen Isusom za razliku od tajkuna, koji su shvaćeni Pilatima suvremena vremena, jer je istina, da se cijeli naš poredak socijalizma mogao svesti na tu banalnu rečenicu izgovorenu od našeg lokalnog pijanca. Tako se gulilo u poduzećima pa su to radili svi, koji to mogu, pa se gulilo preko Studenstkog servisa, pa se gulilo u političkim igrama na način, da su mnogi ''otegli papke'' zahvaljujući svojim političkim ambicijama, pa se gulilo u zdravstvu na način, da zdravom čovjeku ponestaje daha, pa se gulilo u našem školstvu, tako da su mnogi uspijevali zahvaljujući pršutima, kojima se potkupljivalo nastavničko osoblje, kavama, cigaretama, njemačkim markama, plavim i bijelim kovertama, diplomama, nekretninama, stanovima, autima i televizorima, glulilo na se na svakom koraku i svatko je to radio na svoj način, vjerujući da je riječ o zdravoj i poželjnoj filozofiji, a guli se i danas pa izgleda, da se malo toga što promijenilo u socijalnom životu naših ljudi.
Tako je najnoviji primjer iz mog osobnog života primjer jedne naše banke, koja je za transakciju novca iz Australije uzela krajnjem korisniku ni manje ni više nego trećinu cjelokupne uplaćene sume, iako sam ja platio u Adelaideu troškove cjelokupne transakcije. Da čovjek pukle od smijeha!!!!
Hoću reći, da se malo toga promijenilo u našoj dnevnoj filozofiji pa bi za neke radikalne promjene u tom pravcu svakako trebalo ponovno govoriti o ''svjetskoj revoluciji'', a meni se čini prema iskustvu, kojega imamo do danas kao i prema iskustvu, kojega imamo na svim stranama suvremenog svijeta, da ćemo na tu revoluciju malo pričekati, jer je istina, da je najlakše imati tu filozofiju guljenja ljudi pod svaku cijenu kao što je nama najsvježiji najbolji primjer Josipa Broza na kojeg su se mnogi ugledali, koji je gulio čitave nacije decenijama, a opet od tih istih ljudi doživljavao povike dobrodošlice, izraze ljubavi i simpatija i opet se ništa nije promijenilo, nego i dalje svijetli njegov kip kao svjetionik za stradalnike, koje je more izbacilo na obalu punu pijeska i smrdljivih algi.
iz moje knjige "POVIJESNA LUTANJA"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic27.php
