ESTETIČKI REALIZAM ČERNIŠEVSKOG
Černiševski je bio sin svećenika iz Saratova, koji je mislio sinu dati svećeničko zvanje, ali se kasnije predomislio pa ga je dao u škole i u njegovoj dobi od šesnaest upisao ga direktno u starije razrede Teološkog seminara. Njegovo znanje je bilo ogromno pa je već o ranih godina upoznao mnoge jezike i pokazao sklonosti prema latinskom, grčkom i hebrejskom. Obrazovanje je nastavio na Fakultetu povijesti i filologije na Sveučilištu u Petrovgradu. Tada je postao član kruga oko Irenarč Vedenskoga koji se u to vrijeme držao utemeljiteljem nihilizma i tu je posebno diskutirao sociopolitičke teme pored filozofskih.
U prijelomnoj godini 1848., kako zapisuje u svom Dnevniku, postao je oduševljeni borac za socijalizam i komunizam, oduševljen Hegelom vrlo brzo odustaje od njega, jer je Hegel „rob“ sadašnjeg stanja stvari i sadašnjeg društvenog poretka. Godinu dana kasnije čita Feuerbacha i njegov rad „Priroda kršćanstva“ pa se okreće antropološkim i materijalističkim temama. Nakon diplomiranja postao je gimnazijskim profesorom u rodnom gradu Saratovu i tu je ostao dvije godine pa se i oženio, a onda se preselio Petrograd gdje je nastavio svoju spisateljsku djelatnost. Za svoj magistarski rad na katedri za rusku literaturu odabrao je temu koja je imala naslov Teza o estetičkoj relaciji umjetnosti prema realitetu iz koje ovdje donosimo neke dijelove prevodeći sa ruskoga.
Obrana je bila pred velikim auditorijem i zaključena je kao zadovoljavajuća, ali ministar obrazovanja nije potpisao njegovu titulu. Tek nakon tri godine novi je ministar potpisao taj postignuti stupanj. Nije sasvim jasno iz kojih razloga, a onda je 1853. godine otpočeo svoju suradnju sa dva vrlo važna časopisa, sa „Sovremenikom“ gdje dolazi u dodir sa piscima kao što su Belinski, Nekrasov, Turgenjev i sa „Otečestvenije zapiski“, ali je kasnije uglavnom postao pisac „Sovremenika“.
U periodu od osam godina koliko je pisao, ispisao je nekih jedanaest volumena tekstova. Pisao je uglavnom o socijalnim i ekonomskim pitanjima i posebno o pitanju ruskog seljaštva pa je uhapšen 1862. godine i osuđen na teški i prinudni rad. Protjeran je u provinciju Jakutsk u Sibir odakle je pokušao pobjeći nekoliko puta, ali bez uspjeha. Konačno mu je 1883. godine dozvoljen povratak u europsku Rusiju. Poslan je u Astrahan, ali mu je nakon šest godina dozvoljeno da se vrati u svoj radni grad Saratov gdje je i umro u listopadu 1889. godine.
ISBN 978-953-8100-43-7
iz moje knjige "RUSKA ZORA"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php
