DRUGE NAMJENE

10.05.2017.



Ovo je prednji dio Kuće cvIJeća u Beogradu naposredno pred paviljonom i fontanom u sredini. To se danas razumijeva Titovim i Jovankinim grobom pa se često uspoređuje ta Tadge Mahalom.

Nekada je na tome prostoru bilo 5 jezera, a onda je pedesetih godina 20.stoljeća napravljen taj amfiteatar. To je autentična naša bogumilska crkva, jer se slične građevine mogu pronaći u Hercegovini, a jedna takva bila i u dvorištu Begove kuće u Trebinju, samo je bila mnogo manja.

Danas se to razumijeva Titovim grobom, mada je istina da taj kompleks može imati i drugačiju namjenu. To je Beograd mislio prodati za 60 milijuna dolara, ali je naporima Jovanke Broz sačuvan i danas se oko toga brine srbijanska država. Međutim, moguće je razmišljati i malo drugačije o namjeni tog kompleksa koji je danas pretvoren u ''Muzej istorije Jugoslavije'' i koji se uglavom brine oko spomena Titova imena.

Ako se malo bolje pogleda Otok sa specifičnim bijelim krugom i 2 mostića i ako je poznata filozofija te crkve, onda je svakako moguće razmišljati o tome, da se poviše Otoka u kosmosu postavi stacionarni satelit koji bi raspolagao laserskim uređajima. Razlozi za to leže u činjenici da je moguće citavu crkvu prevoriti u jednu vrstu jako suvremenog krematorija gdje bi osobe umorne od zivota potražile riješenje u nestajanju s ovoga svijeta.

Slično ovome postojao je i mali križ na dubrovačkom Boninovu koji je bio posljednje duhovno iskušenje čovjeka prije, nego bi se bacio u ponor i taj je institut trajao stoljećima u Dubrovniku, dok se nije dogodilo kako je za posljednjeg rata netko čekićem razbio taj križ, a vlasti Dubrovika nad cijelim prostorom izgradile visoku željeznu ogradu.

Dakle, moguće je da ovaj kompleks, koji se zove Kuća cvijeća, danas ima drugačije namjene.

Srdačno iz Adelaidea,
Zlatan

PITANJE O ČOVJEKU

09.05.2017.



slika: digital artist

Htio sam te pitati o zvijezdi,
o Gupčevoj zvijezdi,
htio sam te pitati o Bogu
i ova pitanja moja,
pitanja su isključivo
iz nutrine moga žića
gdje zatječem u sebi
ideju beskonačnoga bića,
da bih mogao reći,
da su ljudi zbilja misleća?

Htio sam te pitati o konačnosti
i svojoj nesavršenosti,
o svojoj dobrodušnosti
i jesam li ja uzrok
nečeg savršenoga,
jer se meni čini da oboje
zahtijeva zbiljski bitak
koji je savršen i beskonačan,
istinski beskonačno biće
koje je beskonačno Božje žiće.

A ako se varam, pitaš sada,
što ukoliko ljudska moć
ničim nije ograničena,
a tvoja te sloboda
na strašan grijeh tjera,
pitam te: što onda?

I nije li neki genius malignus
onaj koji me vara
i kakav je Bog onda
kada prijetvorno stvara?

Pitam te, da mi kažeš
što kada bi Bog bio
kakav prevarni duh,
onda ne bi bio najsavršenije biće,
nego bitak slab i jadan
kao kakav mali vrag,
a biće ovo je isto
što i Istina i Dobrota,
a što ako se opet varam?

Ako se varam, onda postojim,
jer onaj koji ne postoji,
taj se ne može varati
i tako postoji grešna duša
kojoj su potrebni
unutrašnji svjedoci,
ali i tužitelji i suci,
jer je lako podnijeti
zemaljsku pravdu čistu,
a kako je tek nebesku
ljubav bistru?!


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php

DOKTOR ŽIVAGO

07.05.2017.



Sigurno je jedan od najslavnijih romana koji nije štampan u Sovjetskom Savezu roman “Doktor Živago” Borisa Pasternaka iz 1956. godine. Prema ovom romanu snimljen je i film istog naslova kojega je sačinio britanski redatelj David Lean zbog kojega je Pasternak doživio svjetsku slavu pored toga, da je bio dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

Prema našem velikom književnom teoretičaru Zdenku Škrebu, veliko je pitanje kako je tako “primitivno pisan roman” doživio, da bude nagrađivan pa je ugledni zagrebački profesor odgovorio kako je to zbog toga, jer su ljudi cijenili informaciju koju su dobili o ruskoj revoluciji o kojoj su znali malo ili gotovo ništa.

Ovaj roman kroz priču Jurija Živaga i njegove Lare govori o promjenama u Rusiji i Sovjetskom Savezu između 1903. i 1939. Godine, a u sebi osim romantične priče ljudi koje povezuje ljubav, sadrži i priču intelektualca razočaranog u komunističku revoluciju koji odbija raditi na stvaranju novog socijalističkog društva. Računajući, da njegova knjiga nikada neće ugledati danje svjetlo u Sovjetskom Savezu i ne čekajući odgovor sovjetskog izdavača, Pasternak se pobrinuo da rukopis u ljeto 1956. godine završi kod talijanskog izdavača koji je istovremeno bio član komunističke partije.

Na koncu odgovor časopisa “Novi mir” dolazi u rujnu mjesecu i on je prema Pasternakovom očekivanju bio negativan, a službeni razlog za to je bio, da djelo nije napisano u duhu socijalističkog realizma i da slavi individualizam buržuaskog tipa.

Izdavanje romana prvo u Italiji bez obzira na pokušaje zabrane sovjetskog udruženja pisaca, a potom i u ostatku svijeta, donijelo je internacionalnu slavu piscu što će onda nešto kasnije iskoristiti i CIA tiskajući verziju knjige na ruskom jeziku kako bi mogla biti nominirana za Nobelovu nagradu. Na kraju će, protivno svojoj volji, nakon 5 pokušaja dobiti i osvojiti Nobelovu nagradu za književnost za knjigu “Doktor Živago”.

Sama kvaliteta djela i odbijanje sovjetskih izdavača, da ga štampaju u Sovjetskom Savezu dovelo je do raznih kritika u zapadnom svijetu, ali i žestoke rasprave i prebacivanje odgovornosti za cenzuru u sovjetskom društvu književnika. Iako roman “Doktor Živago” neće biti tiskan u Sovjetskom Savezu do posljednjih godina postojanja te države, njegov utjecaj na tadašnju rusku književnost je neupitan pored ostalog, jer je ukazivao na loše strane tadašnje socijalističke cenzure što je svakako omogućilo, da se ona umanji ili ublaži u slijedećim godinama što je bio jedan dugi postepeni proces koji je otpočeo još 1954. godine od Drugog kongresa sovjetskih pisaca.

Jedan instruktivan biografski prikaz života i rada Borisa Pasternaka dao je njegov sin Evgeni Pasternak koji obuhvaća tragične godine od 1930. do 1960., a dostupan je preko engleskog prijevoda Michaela Duncana koji je tiskan u Londonu 1990. godine. Bilo kako bilo, engleski čitatelj drži Borisa Pasternaka jednim od najvećih ruskih pjesnika, autorom jednog od najvećih romana prošlog stoljeća, briljantnim prevoditeljem, kompulzivnim autobiografom, impulsivnim ljubavnikom i hrabrim čovjekom u teškim vremenima tako da je to teško i zamisliti. Ova važna kritička biografija daje jedan ključ za godine Pasternakovog života gdje je on razvio jednostavan stil kojeg će upotrijebiti u realizaciji romana “Doktor Živago”, njegovim posljednjim pjesmama i “Jednome eseju za autobiografiju”. To je, dakle, prvi period kad on iskušava oštro neslaganje oficijelnih krugova koje traje do kraja njegovog života, a koje je bilo posebno intenzivno 1958. godine kad je bio prisiljavan javno se odreći Nobelove nagrade kratko vrijeme nakon što ju je dobio.

Tako je Evgeni Pasternak dao čitateljstvu privilegiju, da prodre u dubinu problematike koja se vezuje za njegovog oca od 1935. godine i Pariške Konferencije pisaca, njegovo odbijanje denuncijacije Maršala Tuhačevskoga u godini 1937., njegovoj podršci Ahmatovoj nakon što su njen sin i njen drugi muž bili uhićeni tijekom Staljinovih čistki i cijelom slučaju koji se vezuje za roman “Doktor Živago”.

Tako na koncu dolazimo do odgovora kako je Pasternak uspio preživjeti ove godine i pod koju cijenu. Nema nikakve sumnje, da je ova knjiga po svom obilju nepublicirane korespodencije kao i po prijevodu zavidnog broja pjesama i prvih pokušaja sjećanje Evgenija na glavne doprinose Pasternaka koji mogu biti značajni u njegovom daljnjem studiju kao i u ocrtavanju portreta jednog pisca koji je bez svake sumnje ostavio značajne pečate na ruskoj literaturu dvadesetog stoljeća.


iz moje knjige: "RUSKA ZORA"

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic31.php

KAKAV JE TO RASPAŠOJ?!

06.05.2017.

Kakav je to raspašoj na blogu hr i na fejsu i kakvo je to napadanje na jednu pjesnikinju?!

https://blog.dnevnik.hr/moj-plavi-svijet/2017/05/1632080363/odgovor.html

Vodite polemike vrijeđajući jedna drugu i to nazivate visokom literaturom pa nije hrvatska knjizevnost Dolac, da se cjenkam sa kumicama oko cijene krumpira ili kupusa i da onda biram luk jer je najjeftiniji.

Svi smo se mi obvezali na jedan jako ozbiljan i zahtijevan posao očuvanja hrvatske literarne baštine prinoseći i svoj literarni izažetak, ali je svima jasno da prinosi ne mogu biti veliki, ukoliko se međusobno svađamo i vrijeđamo, jer umjesto vrijeđanja trebalo bi pokazati vise međusobne ljubavi, tolerancije i solidarnosti, jer je to jedini način da opstanemo u svijetu koja nam nije uvijek prijateljski.

Pa kakav dojam ostavljate cijelom svijetu, jer je blog dostupan po cijeloj kugli zemaljskoj i kakav utisak mogu steći stranci čitajući i prateći vaše napise?

Da ste jedna velika hrpa svađalica i drskih osoba. Dajte saberite se malo, dok još ima vremena.

Tako bi rekao doktor Kangrga, a mi ćemo ga ponoviti 35 godina kasnije.

Srdačno iz Adelaidea, Zlatan

ŠTO SE MENE TIČE...

03.05.2017.



slika: digital artist

što se mene tiče
on je početak i kraj
i on je iznutra i izvana
svjetlo neba i zemlje
zvijezda samozatajna
nije prostoran,
a ipak nije neodređen
neograničena beskonačnost
najviši superego
beskonačnost unutrašnjih mogućnosti,
a čitav je Kozmos
samo djelomični izraz
intenzivan je
sve zna,
a iz njegova znanja
rađa se život
kao što se iz života
rađa istina
i traženje istine

o, Milostivi,
nemoj zadržati istinu samo za sebe,
jer jedino Ti možeš imati
istinu i život,
a što se mene tiče,
jedino me traženje može
održati na životu


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic35.php

"DNEVNICI-2.dio"-MOJA NOVA KNJIGA

01.05.2017.





Nova knjiga na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Digitalnu knjigu

"Dnevnici - 2.dio" Zlatana Gavrilovića Kovača

predstavit ćemo vam uz pomoć predgovora knjige:

PREDGOVOR

''Ova druga knjiga "Dnevnika" odnosi se na 2009. godinu i predstavlja jedan dio velikog zapisa koji je nastao u to vrijeme. Uglavnom je tu riječ o našoj problematici, mada ima zapisa koji se odnose i na kurentne australske prilike, a ako bi se tražila neka ideološka osnova ovih tekstova, onda bi ona sigurno bila jedno laviranje od marksizma do njegovih suvremenih kritika. Prema tome, nije riječ o nekom slijepom dogmatskom poimanju i razumijevanju hrvatske situacije, nego je više riječ o jednom pokušaju, da se na tolerantan i svima razumljiv način progovori i o onim temama koja nas najviše bole.

Problem je i inače na našoj političkoj sceni jedno zauzimanje stava koji je isključiv u odnosu na druge pored toga, da se pokazuje znatna euforija kad je riječ o nacionalnim idejama koje treba jasno razlikovati od nacionalnog ekstremizma koji je poguban za svaku prosvjećenu politiku.

U tom smislu mi dobrim dijelom dijelimo rusko iskustvo za koje vrijedi mišljenje Tarkovskog, da smo mi uglavnom neumjereni narodi i s obzirom na prošlu praksu u staljinističkom periodu gdje su se rušili čitavi civilizacijski svijetovi pored bogomolja i stvaralačke incijative pojedinaca koje su sve trebale iskazati prirođenu težnju ruskog čovjeka prema autentičnom i slobodnom životu, dakle, svi su ti elementi bili shvaćeni belogardizmom ili devijacijama ispravnog principa i nakon povijesnog otrježnjenja od gotovo pola stoljeća, dobar dio ruske i naše inteligencije kao i narodna većina shvaćaju, da treba graditi NOVO ZVONO kojem je zvuk naravan i čist i to stoga što se čini, da su slavenski narodi neumjereni i da stalno kolebaju između ekstrema. Međutim, osnovno je pitanje je li moguće postići jednu unutrašnju harmoniju vjerskog života koji nipošto neće ići nauštrb svjetovnih zadataka vremena.

Mislim da je u našim okolnostima najmjerodavnije Krležino stajalište koji je pokušao osvijetliti tu našu balkansku dramu gdje svatko nateže na svoju stranu, ali ne bez konzekvenci koje znaju biti porazne, uvjeren da je moguće kod nas graditi novu civilizaciju oslobođenu stega prijašnjih vremena i uskogrudnog poimanja pa netko bi rekao, da su vrijeme i povijesni sklop događaja demantirali Krležu, a netko bi rekao da je čitav progresivni sklop povijesti prolongiran za neka bolja vremena.''

Autor, Adelaide, 25.3.2017.


Onako usput ćemo spomenuti da je i ta knjiga dostupna i u Epub formatu (format namijenjen čitanju knjiga na tabletima i mobitelima).

Tu knjigu, baš kao i sve naše ostale dosad objavljene digitalne knjige, moći ćete preuzeti s našeg portala tako da svojim mišem kliknete na link:


http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic38.php

te pažljivo slijedite daljnje upute o uvjetima preuzimanja digitalnih knjiga.




https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/dnevnici-2-dio-moja-nova-knjiga

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.