JESAM LI BOLJI OD GHANDIJA?
Poštovano čitateljstvo portala
http://www.magicus.info/hr/magicus/index.php
trebalo bi upozoriti, da ja osobno nemam ništa protiv indijske filozofije. To je bio jedan predmet na studijskoj grupi filozofije na FF u Zagrebu iz kojega sam dobio dobar (3) i kojeg se danas sjećam po predavateljici Radi Iveković sa kojom sam vodio diskusije u studenstkoj štampi.
Pa onda ovaj je predmet imao neke veze sa Čedomirom Veljačićem, koji je bio jedan od rijetkih naših predavača indijske filozofije, koji je živio u skladu sa svojom filozofijom zbog čega je najveći dio svoga života proveo kao svećenik na Ceylonu.
Isto tako, ovaj je predmet imao veze sa izuzetnim antropološkim dokumentom, koji nam je ostavio nedavno preminuli Željko Malnar i nema nikakve sumnje, da je on dao Hrvatskoj jedan veliki doprinos u istraživanju i našem razumijevanju Istoka.
I, konačno, naš pogled na Istok u dobroj je mjeri oblikovala poznata hrvatska spisateljica Vesna Krmpotić, koja je baš nedavno objavila svoju 108 knjigu posvećenoj Indiji u kojoj tumači i razlaže svoj odnos prema ovoj, nama jako prijateljskoj zemlji, i svoju ljubav prema njoj.
Za mene, međutim, i dalje je ostalo vrijediti Hegelovo mišljenje da je indijska filozofija filozofija jednog naroda, koji je nesposoban za povijest i Hegel govori da niti jedan narod, koji je obrazovan u matematici i astronomiji, nije tako nesposoban za povijest kao što su to Indijci.
Kod njih u povijesti nema nikakve postojanosti, nikakve povezanosti. Ovdje je filozofija identična sa religijom, tako da su interesi religije oni isti koje nalazimo i u filozofiji.
I Hegel je u svojoj ‘’Povijesti filozofije’’ dao jednu kratku skicu te filozofije koja je ostala nesavršena, jer ovdje ideja nije postala predmetna, otuda ono što je izvanjsko, predmetno nije shvaćeno prema ideji.
Odatle Hegel smatra, da Indijska filozofija nema ideju o stvarnoj slobodi subjekta i da je ukopana u prirodni svijet, koji je jako daleko, jako daleko od našeg razumijevanja supstancijalnosti i subjektivnosti pa sada, mi se možemo složiti ili nesložiti sa Hegelom – ali je tako!
Moji drugi korak u poznavanju indijske filozofije zahvaljujem Mahatma Ghandiju, koji je isto bio urednikom nekoliko novina i bio je poznati indijski politički aktivist i konačno pisac, kojem su objavljeni 1960. cjelokupni radovi u jednom nekritičkom izdanju od preko 100 volumena.
Ne treba zaboraviti, da su kasnije to izdanje izdavači prilagodili realnom stanju stvari, jer znate, u Indiji se počesto jako pretjeruje pa stvari ispadnu nebulozama.
I, konačno, treći moj stvarni susret sa indijskom filozofijom dogodio se ovdje, u Adelaideu, jer sam od britanskih vlasti i bošnjačke migracije bio lažno optužen za ratne zločine, iako nisam ni luk jeo ni luk mirisao pa je iz toga razloga trebalo jedno stručno mišljenje o mojoj psihičkoj konstituciji, koju su najbolje poznavali tobožnji indijski stručnjaci za međuetničke sukobe.
Jer u Indiji nema međunacionalnih sukoba kao kod nas, ima međuetničkih sukoba na način, da je etnička grupacija definirana kulturom, jezikom, tradicijom, običajima, religijom, dok je nacija europski fenomen od 1789. godine, kada je umjesto kralja, narod aktom revolucije postao suverenom i kada je narod konstituiran kao nacija.
U tom smislu razlika je od međunacionalnih sukoba kakvi su oni postojali kod nas i međuetničkih sukoba kakvi oni postoje u Indiji i Pakistanu na primjer.
Dakle, ti su stručnjaci trebali dati sud o mojoj psihičkoj konstituciji na temelju općega izgleda i općih dojmova, koje sam ostavljao na ulicama Adelaidea pa su oni bili u silnim dilemama. Zašto?, mogli bi se mnogi zapitati. Pa jednostavno zato, jer sam BOLJI OD GHANDIJA!!!
I ja mislim, da bi hrvatski narod trebao biti ponosan što u Adelaideu ima jednog takvog sina i jednog takvog muža, koji je opusom i djelom kao i svojim cjelokupnim životom bolji od najboljih svjetskim lidera.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=96679
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
