SLUŽBENA IZJAVA
Od jučer se tvrdi, da je pjesma, koju blogerica Gali ima na svom blogu u boxu sa lijeve strane, a potpisana je sa /Zlatan/, skinuta sa ovog bloga:
http://prokleta-od-daljina.blog.hr/
Autor svih pjesama i svih tekstova na ovom blogu je dr. Zlatan Gavrilović Kovač, a sve pjesme i tekstove mu stavljam na blog, jer dr. Gavrilović Kovač se ne služi portalom blog.hr niti zna raditi na njemu bilo što, a želio je svoj blog i to smo napravili.
Kako se diskusija nastavila i dalje, zatražila sam od Zlatana, da mi napiše svoju izjavu o toj pjesmi pa je ovdje donosim u cijelosti kako je napisana, jednu neformalnu na moja silna pitanja i drugu službenu:
1. Zlatanova izjava
‘’nemam pojma koja je to pjesma nikada nisam napisao tu pjesmu, to nije moja pjesma, a je li vi to mene jadranka zajebavate, srdacno zlatan’’
2. Zlatanova izjava
‘’službeno izjavljujem da pjesma pod naslovom o daj samo disi da disem i ja nije moja pjesma i da je ja nikada nisam niti napisao, zlatan gavrilovic kovac’’
Kako sam protiv plagiranja tekstova, ali i dovođenja imena mog prijatelja u krivi kontekst plagijatora, što ni u kojem slučaju nije točno, jer dr Zlatan Gavrilović Kovač iza sebe ima dugogodišnje iskustvo književnika, pjesnika, spisatelja, kliničkog sociologa, jučer i ponovo danas sam stavila u Google svaki stih te sporne pjesme i sve me vraća na:
Masal, obrisani blog
i blog :
http://mrizazivota21.blog.hr/
Nema te pjesme ni na portalu Magicus niti na jednom drugom portalu, jer Google bi sve pronašao!
Nakon toga sam poslala e-mail poruku Gali, kod koje se i nalazi ta pjesma:
“draga Gali,
ona pjesma na tvom zidu potpisana sa /Zlatan/, ne nalazi se na blogu
http://prokleta-od-daljina.blog.hr/
jer je to blog pjesnika i književnika dr. Zlatana Gavrilović Kovač, prema tome, on negira da je ikada napisao tu pjesmu koja se kod tebe nalazi u boxu
dobila sam Zlatanov odgovor pa, molim te, ne želim da se njegovo ime spominje u KONTEKSTU KRAĐA ILI PLAGIRANJA PJESME, koju on nije napisao iz razloga, jer sam administratorica njegovog bloga.
Bilo bi dobro da mi javiš SA KOJEG BLOGA si kopirala tu pjesmu, jer to nije blog dr. Zlatana Gavrilović Kovač.”
autorica ovog teksta na ovom blogu
Jadranka Varga
KAKO UĆI KROZ ZAKLJUČANA VRATA
Danas mi se dogodio jedan neobičan događaj.
Bilo je u Adelaideu rano popodne i vrijeme bijaše neobično bistro za ovo doba godine.
Obično u ovo vrijeme u Adelaideu biva svježe i kišovito, međutim, evo već nekoliko dana, a da je u Gradu sunčano i vedro.
I pomislim, da bi bilo lijepo sjesti ispred kuće i popiti kavu.
Tako i učinim pa pristavim kavu i sjednem ispred kuće na veliku bosansku sećiju, koju sam tu dopremio još prije skoro dvije godine zahvaljujući bosanskim prijateljima.
I dok sam tako pio tu kavu, javi mi se moj sin Ezra, pozdravi me, tumačeći kako ima namjeru posjetiti jednoga svoga prijatelja pa onda zatvori ulazna vrata za sobom.
I ja nisam obraćao pažnju na to, dok konačno nešto kasnije ne shvatim da su ulazna vrata zaključana.
Provjerim stražnja vrata i ona, također, bijahu zaključana.
I tako ja ostanem izvan kuće sa zatvorenim vratima iza sebe.
Malo sam onda razmišljao pa se dosjetim, da je u kuću moguće ući kroz jedan prozor, koji gleda na ulicu, ali otkrijem, da sam ja previše velik za njega.
A onda potražim pomoć svojih susjeda. I doista, oni su mi svi izašli u pomoć, u to nema nikakve sumnje, ali su svi odbili ući u kuću kroz taj prozor, iako je sasvim očigledno bilo, da ja živim u toj kući i da mi dogodio jedan nepredviđen slučaj.
Svi su oni bili mišljenja, da je najbolje - ukoliko bi se pozvala gradska policija - pa neka oni obave ’’tu provalu’’.
I mi smo čekali neko vrijeme, možda više od dva sata sveukupno, dok nije došla lokalna policija, izvršila uviđaj i na koncu zaključila: ‘’Nema problema, napravit ćemo to za vas.’’
Jedan je mladi policajac hitro i bez problema ušao u moju kuću kroz taj prozor i nakon sedam malenih koraka otključao kućna vrata.
Kasnije sam mu dao svoje podatke, svoju hrvatsku i svoju australsku putovnicu, potpisao sam se na njegov dokument, da sam ga ovlastio da provali u kuću i on je otišao riješivši posao pod službenim brojem 1277.
I, naizgled, je stvar posve banalne prirode, ali je malo čudno, da su moji susjedi odbili ući kroz taj prozor, iako je sasvim očigledno, da ja njih znam skoro dvije godine dana i iako je očigledno, da ja stanujem u toj kući.
Tako je element nepovjerenja prema sugrađaninu i pretjerano cijenjenje privatne imovine dovelo do toga, da sam skoro dva sata čekao, da se vrata moje kuće otvore, iako je za to bilo potrebno učiniti samo jedan malo duži ‘’skok’’.
Eto vidite zašto su stvari na Zapadu tako ’’sređene’’ i na ‘’svome mjestu’’.
iz moje knjige: "RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
