Marketing
KAKO UĆI KROZ ZAKLJUČANA VRATA
Danas mi se dogodio jedan neobičan događaj.
Bilo je u Adelaideu rano popodne i vrijeme bijaše neobično bistro za ovo doba godine.
Obično u ovo vrijeme u Adelaideu biva svježe i kišovito, međutim, evo već nekoliko dana, a da je u Gradu sunčano i vedro.
I pomislim, da bi bilo lijepo sjesti ispred kuće i popiti kavu.
Tako i učinim pa pristavim kavu i sjednem ispred kuće na veliku bosansku sećiju, koju sam tu dopremio još prije skoro dvije godine zahvaljujući bosanskim prijateljima.
I dok sam tako pio tu kavu, javi mi se moj sin Ezra, pozdravi me, tumačeći kako ima namjeru posjetiti jednoga svoga prijatelja pa onda zatvori ulazna vrata za sobom.
I ja nisam obraćao pažnju na to, dok konačno nešto kasnije ne shvatim da su ulazna vrata zaključana.
Provjerim stražnja vrata i ona, također, bijahu zaključana.
I tako ja ostanem izvan kuće sa zatvorenim vratima iza sebe.
Malo sam onda razmišljao pa se dosjetim, da je u kuću moguće ući kroz jedan prozor, koji gleda na ulicu, ali otkrijem, da sam ja previše velik za njega.
A onda potražim pomoć svojih susjeda. I doista, oni su mi svi izašli u pomoć, u to nema nikakve sumnje, ali su svi odbili ući u kuću kroz taj prozor, iako je sasvim očigledno bilo, da ja živim u toj kući i da mi dogodio jedan nepredviđen slučaj.
Svi su oni bili mišljenja, da je najbolje - ukoliko bi se pozvala gradska policija - pa neka oni obave ’’tu provalu’’.
I mi smo čekali neko vrijeme, možda više od dva sata sveukupno, dok nije došla lokalna policija, izvršila uviđaj i na koncu zaključila: ‘’Nema problema, napravit ćemo to za vas.’’
Jedan je mladi policajac hitro i bez problema ušao u moju kuću kroz taj prozor i nakon sedam malenih koraka otključao kućna vrata.
Kasnije sam mu dao svoje podatke, svoju hrvatsku i svoju australsku putovnicu, potpisao sam se na njegov dokument, da sam ga ovlastio da provali u kuću i on je otišao riješivši posao pod službenim brojem 1277.
I, naizgled, je stvar posve banalne prirode, ali je malo čudno, da su moji susjedi odbili ući kroz taj prozor, iako je sasvim očigledno, da ja njih znam skoro dvije godine dana i iako je očigledno, da ja stanujem u toj kući.
Tako je element nepovjerenja prema sugrađaninu i pretjerano cijenjenje privatne imovine dovelo do toga, da sam skoro dva sata čekao, da se vrata moje kuće otvore, iako je za to bilo potrebno učiniti samo jedan malo duži ‘’skok’’.
Eto vidite zašto su stvari na Zapadu tako ’’sređene’’ i na ‘’svome mjestu’’.
iz moje knjige: "RAZGLEDNICA IZ AUSTRALIJE"
http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic25.php
Post je objavljen 16.09.2015. u 18:21 sati.