SPASIOCI U BOJU
Oj ti, spasioče naš,
što si pod zakletvom krvav bio,
spasioče doma moga,
svijetlosti sunca nebeskog,
i sve zemlje , domovine,
koja me je lišena
bivstva i jada prekomjernog,
kako da se domovini vratim
kako da ponovo postanem
poštenim građaninom,
koji će reći,
da je na svojoj domovini.
Oj, Kronide naš,
ti vladaru nad vladarima prvi,
pogledaj na smrt mojih predaka
i spasi me do branioca blijedih
od sada naprijed kletvom ih veži
niti jedan poglavar zemlje neće provalit’
svijetlost oružja i vojske cast.
Tko ovu tvoju zakletvu sada prekrši
tom ćeš smutit’ miso
teškim, groznim jadima
i na put stat’ mu očaj.
Trud , muka
zacijelo će njemu prisjest,
a onaj tko zakletvu bude držo,
saveznicima po oružju,
tom gradu bit ćeš srcem odan i sklon.
A sada, ‘’zbogom’’ kličem tebi,
ljudima grada tog,
u boju neka dušmane vješta ruka bije
s oružja spas nek’ konačno sine pobjeda
velikoga Agamemnona
što je dijete klao,
za vjetrove Egeja
Kronid je zauzvrat slao,
slavnu diku pobjede čast
sva je Troja krvlju okupana
dijete pisnu kano janje mlado
zato grada više nema
Kronidov to je gnjev,
previše bijaste, božice,
mir na zemlji smutiste,
dišem bijesom i gorčinom,
jer se dobro dobrom prima,
a čast čašću.
Sretan kraj
mogu dijelit’ samo oni,
bogovima najdraži!
Ostaj mi zdravo,
i razmisli,
nije li tvoj kraj krvavi očaj,
čudesnom svirkom zaveden mlađ,
da nije onih sretnih,
koji pobjedu su stekli,
nevini, cijeli, živi i smjeli.
Zlatan Gavrilović Kovač
