ISA UPANISHAD
U principu, svaki komentar umetničkog dela, kao što je poetski tekst, smanjuje broj mogućih asocijacija, te tako sužava njegova slojevita značenja. U slučaju suviše sažetih stihova, kao što je to ova upanišada, postoji oprav-dan rizik sasvim pogrešnih i neubedljivih asocijacija, naročito iz pozicije savremene civilizacije i jezika na koji su dotični stihovi prevedeni. Iako je – u ovom slučaju – prevod znatno precizniji od originala, njegovo tumačenje još uvek izmiče neupućenom čitaocu. Pored toga, komentar ove upanišade može da posluži kao model i osno-va za samostalno tumačenje ostalih, koje su – uzto – znatno konkretnije i pristupačnije.
Potpuno je i ono i ovo, iz onoga ovo drugo raste; kad iz jednog ostalo izraste, ono opet celo preostane. Mir – tišina – spokojstvo
Nevidljivi i neopipljivi apsolutni duh bez ostatka ispunjava ceo kosmički prostor. Taj isti prostor zaprema i mate-rijalni svet, pristupačan čulnom ili bar instrumentalnom iskustvu. Njihova se koegzistencija može razumeti tako da se ovaj – relativni – svet shvati kao nekakva slika u onom – apsolutnom. Kao što pokretne slike na filmskom platnu ne menjaju samo platno, tako i apsolutni duh ostaje isti bez obzira na pojavljivanje ili brisanje relativnog sveta. Za razliku od slika – različitih od platna, koje na njega dolaze spolja, svet je strukturisan unutar svetoga duha, bez ikakvih dodataka sa strane. Pritom se od samog duha ništa ne oduzima.
Bog prožima sve na svetu, pokretno i nepokretno; uživaj u odricanju, kome blaga pripadaju?
Ličnost svemogućeg boga prožima apsolutni duh, a kroz njega – i relativni svet. Ceo ovaj svet potiče od boga. Đagat u najširem smislu znači kretanje, zatim ljude i životinje – kao pokretna bića – za razliku od nepokretnog bilja, pa i čitav materijalni kosmos, zasnovan na kretanju. Kad se to kretanje zaustavi – relativni svet se gasi, poput filmskih slika. Sa ove – relativne – strane, posedovanje tako nestvarnih stvari predstavlja hvatanje magle, a sa one druge – apsolutne, njihova uslovna egzistencija pripada jedino bogu. Prema tome, treba živeti duhov-no izdignut iznad svih blaga ovoga sveta i njihovog prividnog posedovanja.
Delujući na tom svetu proživećeš sto godina; inače se ne bi za te tvoja dela vezivala. Pakleni su ti svetovi, slepom tamom pokriveni; posle smrti njima idu koji duše pogubiše.
Živeći i delujući na tom svetu kroz jedan ljudski vek od sto godina – u najboljem slučaju, mi okivamo svoje duše materijalnim vezama. Za oslobađanje od tih veza potreban je bar još jedan takav život. Tako zarobljena duša provodi međuvreme između dvaju života u paklenom svetu, kao simbolu košmara svoje psihičke strukture, i radikalnom čistilištu od te strukture. Kao što je mrtvo telo odvojeno od duše, tako se duša odvojena od boga može smatrati duhovno mrtvom. Njeno (po)gubljenje je posledica delovanja date osobe na ovom svetu. Kao uteha može da posluži mogućnost vaskrsavanja i oslobađanja duše u budućnosti.
Ne kreće se, a od uma brži je, ni sva čula dostići ga ne mogu; ostajući miran u svom spokoju, sve pretiče i kretanje daruje.
Slojevita struktura relativnog sveta ukazuje na apsolutni duh, kao svoju graničnu vrednost. Što su finije, mate-rijalne strukture su stabilnije i bogatije energijom. U njima su talasi suptilniji, a njihovo prostiranje sve brže. Iako potpuno miran, svemogući sveti duh trenutno prenosi informacije na svako odstojanje. U njemu se prostor svodi na jednu tačku, a vreme prevazilazi. To što je u apsolutnom duhu potpuni mir, u relativnom svetu se ispoljava kroz ograničene mogućnosti kretanja. Na potezu između njih, što je kretanje finije, ograničenja su manja. Iako kretanje inicijalno potiče od boga, ono se konačno u njemu prevazilazi.
On se kreće – i ne kreće, on je blizu – i daleko; on prožima sve ostalo, i sve sobom obuhvata.
Uz tri prostorne i jednu vremensku osu, pravac po dubini strukture predstavlja petu dimenziju. Kao što su suk-cesivni događaji u jednoj tački prostora pomereni po vremenskoj osi, tako paralelni svetovi koegzistiraju u raznim slojevima strukture. Iako sveprisutan pored nas i u nama, sveti duh je od materijalnog sveta udaljen po dubini strukture. U zavisnosti od nivoa svesti pojedinaca, on je jednima veoma blizu, a od drugih je vrlo daleko. Poput sunđera potopljenog u vodu, relativni svet je sasvim prožet apsolutnim duhom, pa i njime potpuno obuh-vaćen. Tako se prevazilaze sve prividne suprotnosti iskazane u ovim stihovima.
Ko sva druga živa bića u dubini duše vidi, istu dušu u svih bića, njega ništa ne zbunjuje. Ko u sebi druga bića kao sopstvo prepoznaje, nema greške ni zablude u jedinstvu sagledanom.
Onî koji dosegnu apsolutno stanje svesti doživljavaju sveti duh kao svoju sopstvenu dušu. Sa jedne strane, u toj duši su smeštena sva živa bića, a sa druge, to je istovremeno i njihova duša, bez obzira koliko su pojedina od njih toga svesna. I više od toga. Gledano sa relativne strane, ta bića su sastavni delovi svetoga duha, a sa apsolutne, zajedno sa tim duhom ona čine jednu nedeljivu celinu. Svojim duhovnim okom, realizovane osobe sve to neposredno vide. Njih ne zbunjuju prividne suprotnosti kao što su kretanje i mirovanje, udaljenost i blizi-na, spoljašnjost i unutrašnjost. Svoje greške i zablude oni su ostavili u relativnom svetu.
Sveprisutan, nepovrediv, suptilan, neuprljan blatom ili gresima; sve nadgleda, sam po sebi bivstvuje, po zasluzi dužnosti određuje kroz eone svekolike večnosti.
Slojevita struktura relativnog sveta hijerarhijski je uređena duž pete ose. Bar kao potencijalna mogućnost, kroz tu strukturu se proteže ljudska egzistencija. Iznad najvišeg relativnog sloja, kao idealna referenca, stoji ap-solutni duh. Prema njemu se vrednuju relativne osobine, tako da je sve nasuprot njega nedostatak, a sve u njegovom pravcu – kvalitet. Budući izvan relativnih osobina, on se ne može opisati relativnim pojmovima ljud-skog jezika. Umesto toga, ti se pojmovi projektuju duž ose, pa mu se kvaliteti pripisuju, a nedostatci se od njega izuzimaju. Već to je dovoljno za njegovu vladavinu relativnim svetom.
U slepu tamu ulaze koji se delu predaju, u gušću tminu zalaze koji se znanju odaju. Znanje, kažu, nudi jedno, delovanje daje drugo; to smo čuli od mudraca, tako su nam govorili. Ko zajedno praktikuje saznanje i delovanje, delovanjem smrt odlaže, a sa znanjem besmrtan je.
Pet relativnih slojeva ličnosti čine tri grupe – (1) materijalni i energetski, (2) mentalni i kognitivni, i (3) duševni sloj – kao uzastopne stepenice na putu prema bogu. Na prvu se odnosi delovanje, na drugu saznanje, a na tre-ću verovanje. Vezivanje za bilo koju od njih predstavlja stagnaciju na duhovnom putu, ili duhovni mrak. Tek dve stepenice zajedno omogućuju jedan iskorak prema svetome duhu. Tome koraku prethodna stepenica obezbe-đuje oslonac, a sledeća mu otvara perspektivu. Pritom su veze za srednju stepenicu najčvršće, pa je na njoj i mrak najgušći. Kao centralni deo strukture ličnosti, ona se ne može zaobići.
U slepu tamu ulaze koji u ono veruju, u gušću tminu zalaze koji o ovom mudruju. Ovo, kažu, daje porast, ono nudi opadanje; to smo čuli od mudraca, tako su nam govorili. Ko zajedno upražnjava saznanje i verovanje, verovanjem smrt negira, a sa znanjem besmrtan je.
Duhovna teorija poznaje dva idealizovana puta za sjedinjavanje s bogom. Prvi zahteva samostalno penjanje uz strme duhovne stepenice, a drugi se svodi na otvaranje svoga srca prema bogu, da on sam u njega uđe. Svaki od njih ima izvesne prednosti i nedostatke. Iako je – u prvom slučaju – ličnost sve jača, bez ispružene božije ruke ne može da savlada čitav put, pa se često – pre vremena – sama proglasi bogom. U drugom slučaju, sve sitnija ličnost nema sposobnost jasnog razlikovanja, pa se u njeno srce – pre boga – obično useli neki od po-menutih samozvanaca. Samo najodvažnije osobe kreću na put otvorenog srca.
Iza koprene zlaćane krije je lice istine; otvori se jarko sunce, da je pravednik sagleda. Sunce jarko, lučo jedina, sine bož'ji, ukloni zrake, povuci jaru svoju; tvoj pravi blaženi lik hoću da vidim, jer ta ista ličnost, to sam upravo ja.
Relativni vidokrug je obasjan prividnom svetlošću ovoga sveta. Njome je zasenjen duhovni put, kao i njegovo odredište. Uzdignute glave i otvorenog srca, uz očekivanu božiju pomoć, odvažni duhovni putnik nastoji da pronikne relativni svet upravo kroz Sunce, kao izvor njegove svetlosti. Umesto skrušenog vapaja sagnute gla-ve, oprosti bože meni grešniku, on ushićeno kliče: pokaži bože svoje lice meni pravedniku. Umesto – manje ili više vešto – skrivene namere da lažnom skromnošću nekako umilostivi – po pretpostavci okrutnog – boga, on mu se iskreno obraća kao samome sebi, očekujući da u njemu prepozna upravo sebe.
Neka moj dah uđe u večiti duh napuštajući sagorelo telo; ume moj, pamti moja dela, pamti ume moja dela, amin. O vatro, izvedi nas na pravi put u skladu sa dobrim običajima; sagori naše neugodne grehe i primi od nas veliku zahvalnost. Mir – tišina spokojstvo.
Hrleći prema apsolutnom duhu, duhovni putnik ostavlja iza sebe sav relativni svet, zajedno sa svojim materi-jalnim telom. Sva svoja dela, zapisana u psihičkoj strukturi, on ostavlja tome svetu na korišćenje ili čuvanje do svoje – eventualne – sledeće inkarnacije. Tradicionalno spaljivanje tela simboliše sagorevanje nepoželjnih kar-mičkih elemenata u psihičkoj strukturi, a vertikalno izdizanje plamena i dima – uznošenje duše prema bogu. Iza troglasa âű^, triput se ponavlja izraz śânti, namenjen relativnom i apsolutnom svetu, kao i prostoru između njih. Taj izraz je u prevodu pokriven sa tri slična, međusobno pomerena značenja.
KENA UPANISHAD
Pomozi bože
da se razviju moji udovi,
govor, dah, i vid, i sluh,
snaga – i sva ostala čula.
Upanišade otkrivaju sveti duh,
da ga ja nikad ne zaboravim,
pa ni on, bestelesni sveti duh,
da ni on ne odbaci mene,
nego da me sebi prigrli.
Ta duševna hrana – iz upanišada –
da bude moje dobro, da meni pripada.
Mir – tišina – spokojstvo.
Otkud kreće, šta pokreće misao,
gde je izvor prvog daha životnog;
odakle nam mnoge reči naviru,
koja sila vidom, sluhom upravlja?
Sluh ušiju, pa i vid očiju,
govor reči, pa i misli uma,
dah životni – napuštaju mudri,
odlazeći u besmrtnost idu.
Tamo oči ne dopiru,
pa ni reči, niti misli;
ne vidimo i ne znamo
kako o tom besediti.
Različito od poznatog,
iza svega nepoznatog;
to smo čuli od starijih,
tako su nam objasnili.
Reč ne može iskazati
to čime se iskazuje;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.
Um ne može da zamisli
šta u njemu samom misli;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.
Okom niko ne sagleda
šta kroz oba oka gleda;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.
Ušima se ne da čuti
šta kroz same uši sluša;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.
Dah ne može doživeti
to što njemu život daje;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.
Ako misliš da ga vidiš, to je samo
mali deo ispoljenja svetog duha;
kroz iskustvo lično ili više sile
još ga moraš razmatrati da ga spoznaš.
Ne mislim da jasno vidim,
ne da vidim il' ne vidim;
koji od nas to nazire,
taj nit' vidi, nit' ne vidi.
Ko ne misli – taj razume,
a ko misli – taj ne ume;
neukom je pristupačno,
a učenom nedostupno.
Neposredna spoznaja
daje misli besmrtne,
snaga duše ističe
znanje neunuštivo.
Ako se to ovde desi – potpun uspeh,
ako se ne ostvari – težak poraz;
mudraci što sebe vide u svih bića,
odlazeći besmrtnost osvajaju.
Sveti duh pobedi za više sile;
tom njegovom pobedom
ove sile se ponesoše.
One mišljahu: Ovo je naša pobeda,
ona pokazuje našu snagu i veličinu.
On im se ukaza da ga opaze;
one se u čudu zapitaše:
Ko li je ovaj duh?
Ostali se obratiše ognju: Đata-veda,
ispitaj de ko je taj duh, da znamo.
Oganj mu priđe, a on ga upita: Ko si ti?
Ja sam oganj ili Đata-veda, odgovori.
Koje su moći u tebi, kao takvom?
Sve na zemlji mogu da sagorim.
Položi mu slamku, pa reče: Spali to.
Ovaj joj priđe, zape iz sve snage, ali
je ne zapali. Vrati se ostalima te
saopšti da nije doznao ko je taj duh.
Prozvan je zatim vetar: Matariśva
ispitaj de ko je taj duh, da znamo.
Vetar mu priđe, a on ga upita: Ko si ti?
Ja sam vetar ili Matariśva, odgovori.
Koje su moći u tebi, kao takvom?
Sve na zemlji mogu da raznesem.
Položi mu slamku, pa reče: Oduvaj to.
Ovaj joj priđe, zape iz sve snage, ali
je ne pomeri. Vrati se ostalima te saopšti da nije doznao ko je taj duh.
Pozvaše Indru: Velečasni, ispitaj
ti sam ko bi mogao biti taj duh.
On mu priđe, a ovaj iščeznu.
Tada Indra u eteru pristupi
prekrasnoj Umi Himalajskoj,
pa je upita: Ko je taj duh?
To je Brahma – reče ona,
njegova je i slavljena pobeda.
Tako doznadoše da je to sveti duh.
Zbog toga su ove više sile važnije
od ostalih, jer su Agni, Vaju i Indra
oni koji su bliže pristupili Brahmi,
oni koji su prvi zapazili sveti duh.
Zbog toga je Indra važniji od ostalih,
onaj koji je najbliže pristupio Brahmi,
onaj koji je prvi upoznao sveti duh.
Ovo je pouka o bljesku čiste svesti,
izložena u simbolima viših sila.
A sada – iz neposrednog iskustva:
Kad um jednom priđe svetome duhu,
i to iskustvo utvrdi u svom sećanju,
on želi da tu ostane, ili da opet dođe.
Takav duh je vredan divljenja,
kao takvog ga treba slaviti.
Toga, ko ga takvoga slavi,
sva živa bića silno ljube.
Gospodine, pouči me tajnom znanju.
Rečeno ti je znanje o svetom duhu,
upravo ti je izloženo tajno znanje.
Askeza, samokontrola i
delovanje njegov su oslonac,
učenje – njegovi udovi,
stvarnost – boravište.
Ko takvo znanje ima
slobodan je od greha,
i u najvišim beskrajnim
nebesima stabilno sedi.
Mir – tišina – spokojstvo.
Povodom GuruPurnime!
Praznik u čast Gurua, Rođendan Maharišija Ved-Vjase
Vyăsa je počašćen kao prvi guru na dan Gurupurnime, slavlja punog mjeseca u mjesecu srpnju ili kolovozu, prema indijskom kalendaru. Jedino je božanska osoba poput Vyăse mogla uspješno sažeti četiri Vede i stvoriti epske priče.
Ukoliko je istina da je Guru čovjekovo vlastito Sebstvo (atman), koje načelo leži iza učenja koje kaže da, koliko god da je učenik učen i koje god okultne moći posjedovao, ne može postići samospoznaju (atma-siddhi) bez Guruove milosti?
Iako je apsolutna istina da je Guruovo stanje – stanje čovjeka samog, Sebstvo koje je postalo
individualna duša (jiva) putem neznanja, veoma je teško spoznati svoje istinsko stanje odnosno prirodu bez milosti Gurua.
Guru Vyăsa je obnovio i nanovo osvježio Vedsku tradiciju. Poput liječnika, on je analizirao potrebe društva i propisivao odgovarajuće liječenje.
Vyăsa je najbolji od takvih liječnika jer je sastavio Vede On je glavni guru za sve koji koračaju k Bogu. Usadio je sjeme teizma i njegovao ga kroz slušanje - šruti, smrithi, šăstre i Măhăbharatu. Dao je svijetu Gětu i Brahma Sutre, ideju neodvojivog ătmana, priču o božanskoj igri, tajnu promjenjive kreacije. Pripadao je vremenu 3800 godina prije Krista. Bio je unuk mudraca Vasište, sin Parasarve i osnivač slavnog dragulja među ršijima, Šuka.
Bădaraăyana, tj. Vyăsa, nazvan i Veda Vyăsa (kompilator Veda, upanišada, Mahabharate, purana itd. Vyăsa, podučava da upanišade (Upanišade su objave (šruti prasthăna)) govore o brahmanu, osnovi postojanja, čija je narav sat-ćit-ananda, koji je krajnji cilj razvoja bića. Upanišade su kraj i vrhunac Veda i stoga se zovu Vedanta.
Vyăsa je počašćen kao prvi guru na dan Gurupunime, slavlja punog mjeseca u mjesecu srpnju ili kolovozu, prema indijskom kalendaru. Jedino je božanska osoba poput Vyăse mogla uspješno sažeti četiri Vede i stvoriti epske priče. Zadatak je dugo trajao. Koliko god živio, Vyăsa je bio veliki mudrac. Kaže se da je bio svjestan prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Stoga je predvidio potrebu za očuvanjem svetih tekstova u nadolazećem Kali razdoblju, današnjem vremenu moralnog urušavanja.
Upanišade također poučavaju o širenju pojedinačne vrijednosti u univerzalnu, sveobuhvatnu prirodu života. Širenje (prepoznavanje) atmana-pojedinačnog sebstva u vrijednost univerzalnog, kozmičkog sebstva (brahman):
U Brahma sutri on povezuje glavne zamisli vedante na sređen način. Sadrže znanje u svom koncentriranom obliku. Tu nam se razotkriva priroda iskustva svijesti jedinstva. U tome s razotkriva maya (ono što nije), sve stvoreno se prepoznaje kao izraz i igra jednog načela-brahmana. U tom stanju svijesti čovjek je slobodan od neznanja (avidja) te je postigao vrhunac razvoja duha i tijela, te postaje utjelovljenje Veda (živi izraz znanja).
Glavna značajka vedske literature jest da je ona slojevita, i da razne vrste spisa odgovaraju određenim stanjima svijesti čitatelja. Djelo kao što je Brahma sutre namijenjene su aspirantima koji su stekli ne samo iskustvo brahmana već su i usvojili razumijevanje putem spisa (upanišada, Bhagavad gite, i drugih) Studij veda nije u čitanju Veda i analizi značenja riječi već iskustvu transcendentalne svijesti koja omogućuje doživljaj smisla svakog vedskog aforizma.
Potrebno je razviti viziju jedinstva u području raznolikosti relativnog postojanja.
Vede nisu lako dokučive suvremenoj svijesti.
Težak je zadatak zaroniti u duboko more bespočetnih i beskrajnih Veda i izroniti tako prekrasan biser ne zbog njegove rijetkosti nego zbog dubine mora. Naši umovi ne mogu spoznati podsvjesne i svjesne dimenzije Vedskih tekstova. Samo uzdizanjem u profinjenost više svijesti možemo se nadati spoznaji istine uobličene u ovim stihovima.
Po učenju Veda, Guru se uistinu može zvati Gospodom.
Ako pitamo: Kako su onda neke velike ličnosti postigle znanje bez Gurua?
Nekolicini zrelih ličnosti Gospod svijetli kao svjetlost znanja u njima i dodjeljuje im svijest o istini.
Spoznaja brahmana nije odijeljena od znalca. Bez znalca nema brahmana.
Za znanje brahmana, spisi daju smjer, ali čovjek sam treba krenuti u tom smjeru koji daje cjelinu višu od intelektualnog za razumljiv zaključak spisa.
Znanje uklanja sumnje, pojašnjava tehniku, i podržava tijek evoluiranja.
Jedna razina znanja poboljšava sposobnost razumijevanja i priprema za sljedeću razinu znanja. Kad se iskustvo produbljuje, isto znanje stvara sve dublje i dublje uvide.
Postupno, znanje postaje više od potvrde iskustva, postaje novi val ispunjenja. Riječi ostaju iste, ali čovjek je u stanju ocijeniti dublju stvarnost.
Razumijevanje znanja veda ovisi o razini vlastite svijesti. Kako je znanje različito u različitim stanjima svijesti, vedsko su znanje različiti ljudi različito tumačili.
Čovjek ne može vidjeti drugačije od onoga što on sam jest, stoga su vedski komentari uvijek bili neka vrsta potvrde razine svijesti komentatora.
Jaka privrženost učitelju i vjerno slijeđenje njegova učenja je najbitnija kvaliteta istinske edukacije. Vjera i ljubav za gurua donosi brzi napredak i spoznaje u sadhani. Ljubav prema guruu privlači milost učitelja i daruje učeniku radost i prosvjetljenje.
Stoga uvijek održavaj živom svoju vjeru i predanost svom guruu. Tvoji napori da postigneš istinski cilj u životu će tada biti okrunjeni uspjehom.
Guru stvara uvjete kako bi učenik mogao sebe pročistiti. Najteža stvar u životu je čišćenje svijesti, sebe samog.
Rijeci guru deva
Kazu da su novinari u rujnu 1945., kada je zavrsio Drugi svjetski rat, zeljeli cuti misljenje Shankarachariye Swami Brahmanande Saraswatija, Shankarachariye Jyotirmatha, Guru Deva
Kako se tvrdi, on im je dao sljedecu izjavu, ciji dijelovi odgovaraju drugim objavljenim citatima Guru Deva…..
«Stvarna pobjeda je ona, koja nikad ne moze biti preinacena.
Nitko sebe ne moze nazvati pobjednikom kada slomi vanjskog neprijatelja, jer neprijatelji se mogu pojaviti opet.
Stvarna pobjeda je postignuta tek nadziranjem unutarnjih neprijatelja. Pokoriti unutarnje neprijatelje je stoga jedini nacin svladavanja vanjskih neprijatelja zauvijek, jer treba imati na umu da su nasi unutarnji neprijatelji oni koji stvaraju vanjske neprijatelje.
Ti unutarnji neprijatelji su: slavoljublje, ljutnja, pohlepa, ulizivanje (false attachment), samodopadnost (uobrazenost) i zavist ili ljubomora. To je sesterokut (heksagon) koji prebiva u nama i privlaci sve sto treba iz vanjskog svijeta kako bi nam stvorio neprijatelje. Zbog toga, svatko tko zeli uzivati mir i srecu pobjedom nad svim neprijateljima, treba izvrsiti prepad na sam izvor svih utjelovljenih neprijatelja – taj prepredeni sesterokut koji zivi u nama. Unistenje neprijatelja u korjenu nije moguce bez rastavljanja tog sesterokuta (slavoljublje, ljutnja, pohlepa, ulizivanje, uobrazenost i zavist). To je ocigledno.
To je stvarnost, utemeljena na prakticnom iskustvu, za onog tko je pobijedio te prepredene unutarnje neprijatelje i prekinuo glavni izvor svih vanjskih neprijatelja. Na taj nacin svaki je neprijatelj svladan u zacetku i nema ni jednog od koga bi se trebalo braniti. To je pobjednik, koji moze biti zvan stvarnim pobjednikom. Za njega su vrata istinskog i trajnog mira otvorena.
Za naciju koja zeli biti sasvim slobodna od neprijatelja i graditi svijet mira i srece, neophodno je da ima takvog covjeka na celu svoje vlade, koji je pokorio svoj unutarnji sesterokut. U protivnom, ti ljudi osim sebe mogu unistiti i jos mnoge druge. Povijest je u proteklih nekoliko stoljeca pokazala da su vladari snaznih nacija izazvali krvoprolice u svijetu pod utjecajem svojih sesterokuta. To je zvjerski.
Oni koji nose teret vodjenja nacije trebali bi djelovati s razine unutarnje spoznaje. Humanizam nije velik ako se vrsi preko necijeg sesterokuta i siri val patnje sirom svijeta.
Uostalom, koliko dugo mozemo nastaviti unistavati vanjske neprijatelje? Kad smo svladali jednog, drugi je spreman napasti nas. Na taj nacin mi ne samo da smo neprestano ometani, vec se hladni rat nastavlja ugrozavajuci mir i srecu cijelog covjecanstva svo vrijeme. To sigurno nije znak ni pobjede ni svladavanja ma kojeg neprijatelja. Stoga je kljucno da ljudi koji vode naciju budu oni koji su pokorili svoje unutarnje sesterokute. To su zaista pobjednicki vodje koji mogu uspjesno voditi drustvo, naciju i svijet na putu trajnog mira i srece.
Nije pretesko pobijediti sestorokut, ali ljudi to uzimaju kao nemoguce bez da promisle. Najveci dio njih misli da samo savrseni svetac koji se odrekao svega svjetovnog moze poraziti unutarnji sesterokut. To vjerovanje utemeljeno je na potpunom neznanju. Onaj tko se odrekao, odrekao se i samog uzroka sesterokuta, pa u njegovu slucaju pitanje svladavanja uopce se i ne pojavljuje. Pobjednik sestorokuta je onaj koji zadrzava svjetovne odnose, ali ne dozvoljava da od njih bude potcinjen.
Pruzi neprijatelju priliku da te zahvati, ali neka vidi da to ne moze uciniti, jer otkriva da si prejak. Samo tada on se moze smatrati porazenim.
Da bi razvodnili prepredene celije unutarnjih neprijatelja, nije neophodno vrsiti visegodisnje pripreme poput ratnih i zapoceti s ubijanjem, koje cini svijet da visi izmedju zivota i smrti. Jedina stvar neophodna za to je postati neopterecen i djelovati sa stvaralackom mastom.
Biti neopterecen je gledati ispravno. Osoba koja gleda stvari onakvima kakve jesu je neopterecena osoba. Nema nikakve razlike izmedju onog što stvar jest i kako je osoba vidi. Njezino glediste je potpuno uravnotezeno. Njezino razumijevanje stvari je pravilno – drugim rijecima, ona nikad ne tumaci krivo. Ako je svijet nestvaran, ona mu ne daje znacaj realnosti. Ako je Brahman stvaran, ona ga uzima kao stvarnog. Kada se uvjeris u nestvarnost svijeta i vjecnost Atmana, tada postajes neopterecen. Tada vidis stvari u njihovom stvarnom liku.
Kad kazemo da je svijet nestvaran, mislimo da on moze postojati takav kako izgleda samo za neko vrijeme i da ce izgledati drugacije u buducnosti. Svatko doista vidi da sve u svijetu iscezava i da ce nam nedostajati jednog dana – najmanje i najvece – svemu je odredjena promjena. Svatko jasno vidi koliki mnogi su se rodili i koliki mnogi umiru pred nasim ocima. To je ono sto zovemo kratkovjecnost svijeta. Mi vidimo sve to kako prolazi, ali ne mislimo o tome.
Onaj tko je u svome srcu ucvrstio poimanje o kratkotrajnosti svijeta, kroz proces prosuđivanja i dubokog promišljanja, on je osoba sposobna da pobijedi unutarnji sesterokut. Jer onaj tko se uvjerio u prolaznost cjelokupne svjetovne mnogostranosti, ne moze podleci svojoj pohlepi ili vezivanju za bilo sto. On zna da objekt njegove pohlepe ili vezivanja danas, biti ce nesto drugo sutra. Svjestan tih razocarenja, zelje i privrzenosti ne kliju u njegovom duhu. Cak i samo njihovo sjeme biva unisteno. Ni zavist tada vise ne postoji. On vise nije uobrazen u svom dostojanstvu, velicini, ucenosti ili bogatstvu. Kada pohlepa, privrzenost, uobrazenost i zavist nestanu, vise nije preostao razlog za ljutnju. Ljutnja odlazi automatski. Njegove zelje uzmicu i okrecu se Bogu, s ishodom da sada njegovo svjetovno djelovanje je prema nalogu osjecaja duznosti prije nego strasti. Njegovo ponasanje automatski postaje pravilno i on zivi u svijetu, a svijet ga ne dodiruje, bas kao sto lopocov list zivi u vodi, bez da se smoci. Takav covjek nema preostalih vanjskih neprijatelja i njegova podjednakost (sameness) upravlja svom prirodom. Nitko nije sposoban poremetiti njegovo kraljevstvo mira. To je takva osoba koja je «samadarshii» (nepristran) i veliki pobjednik, koji moze povesti svijet prema cilju trajnog mira i srece.
Prema tome, pobjeda nad unutarnjim sesterokutom, je pobjeda najviseg reda. Postizanje te velike pobjede je to cemu covjek treba usmijeriti svoje napore.»
GURU DEV
Mjesto Ćitrakot je za one koji vole Ramu. Vrndavan je za one koji vole Kršnu. Ćitrakot se nalazi na planinama Vindhye, jednom od najduljih planinskih lanaca Indije.
U šumama Satana države Rewa sreo sam swamija Brahmananda Sarasvatija kasnije Šankaraćaryje Đyotirmayaptihama, smještenom na Himalaji na putu za Badrinat. Swami je bio jako dobro upućen u tradiciju vedante i yoge.
Jedina hrana mu je bila slanutak pomiješan s malo soli. Živio je na brdu u maloj pećini pokraj planinskog jezera. Seljaci su me odveli do tog mjesta, ali tamo nisam nikoga zatekao. Ponovno sam se vratio sljedećeg dana i pronašao na obali jezera nekoliko otisaka drvenih sandala. Pokušao sam pratiti tragove, ali nisam uspio. Konačno, petog dana, iz petog pokušaja, prije izlaska sunca, pronašao sam swamija pokraj jezera. Pozdravio sam ga: 'Namo Narayan', uobičajenim pozdravom među swamijimma, čije je značenje: 'Klanjam se božanstvenosti u tebi'. Provodio je tišinu. Zato mi je kretnoj dao do znanja da ga pratim do male pećine, što sam rado učinio. Bio je to osmi dan njegove tišine. Ostao sam s njim cijelu noć. Nakon što je prekinuo tišinu, rekao sam mu svrhu mog dolaska. Želio sam znati kako živi te upoznati način i metodu njegove prakse.
Tijekom razgovora govorio mi je o Šri Vidyi, najvišem od putova kojega slijede jedino ostvareni sanskrtski učenjaci Indije. To je put koji obuhvaća rađa yogu, kundalini yogu, bhakti yogu i advaita Vedantu. Učitelji ovog puta preporučuju dvije knjige: Val blagoslova i Val ljepote. Kompilacija ovih dviju knjiga na sanskrtu zove se Saundaryalahari. Postoji još jedan dio ove literature, nazvan Prayoga šastra, u obliku manuskripta, a nalazi se samo u knjižnicama Mysorea i Barode. Ovi tekstovi ne mogu se shvatiti bez pomoći kompetentnog učitelja koji i sam prakticira ova učenja.
Swami Brahmananda je bio jedan od rijetkih siddha koji je imao znanje Šri Vidya. Njegovo autoritativno znanje o Upanišadama, posebno o Šankarinim komentarima, bilo je uzvišeno. Bio je, također, odličan govornik. Swami Karparti, glasoviti znanstvenik, bijaše učenik koji je od njega tražio da prihvati položaj i čast Šankaraćarye Sjevera, mjesto koje je bilo prazno 300 godina. Kad god je putovao od jednog do drugog grada, tisuće ljudi dolazile bi ga slušati. Nakon što je prihvatio dužnost Šankaraćarye, dolazilo ih je još mnogo više. Vrlo atraktivna činjenica povezana s njegovim načinom učenja bilo je kombiniranje sustava bhakti i advaita. Za vrijeme mog kratkog druženja s njime, govorio je o Madhusudaninim komentarima Bhagavad Gite.
Swami Brahmananda je imao Šri Yantru izrađenu od rubina. Pokazavši mi je, protumačio je način na koji je štuje. Zanimljivo je primijetiti kako veliki sveci usmjeruju sve svoje duhovne, mentalne i fizičke kapacitete prema konačnom cilju. Među svim swamijima u Indiji koje sam upoznao, samo je nekolicina njih koji su zračili takvim sjajem, a ipak živjeli u javnosti, ostala nedirnuta svjetovnim iskušenjima i uznemiravanjima.
ASPEKTI DUHOVNE SVIJESTI
Suština Veda govori nam o duhovnoj razini svijesti. Transcendentalnoj u kojoj nestaju sve dualnosti. To je stanje yoge ili kozmička svijest o kojoj Krišna govori u Giti
Duhovna svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna svijest nam daje pravu perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko sebe, odnosno prema manifestiranom nemanifestiranom aspektu svoga biča.
Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj iz kojeg sve zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će mnogi Vedski pravci reci da je pojavni svemir iluzija, obmana ili samsara. Vede govore o toj maji, kozmičkoj halucinaciji, ništa stvarnijoj od fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj.
I mnogi kršćanski mistici iznose tu razinu svijesti, Sveti Ivan od Križa, , govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg ništavila, preko čišćenja svijesti i čula od veza sa svakodnevnim životom koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima.
Čuvene su Ivanove rečenice - "jedini put kojim je vrijedno ići jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo dano". One govore o odvraćanju pozornosti sa svjetovnih stvari te otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno iskustvo.
Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje o karakteru pojavnog svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. Prilagodba procesima te sudjelovanje u njima na ispravan način vještina je koju je moguće steci jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bića.
Neznalice i utješni religijski pravci ove uzvišene Istine prepisuju tvorevinama kao ateizam ili bezbožnost nesvjesni dimenzije u kojoj nema prosudbe niti etiketiranja upravo zbog njihovih uskih okvira svijesti uvjetovane dualnostima.
Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. To znaci da je manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da bismo uočili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo.
Naše sposobnosti mogu biti briljantne, možemo izlagati i pisati o smislu svetih spisa i može se činiti i da raspolažemo nevjerojatnim vještinama, no ako smo usmjereni na niža središta, i dualnost, osobnost djelujemo na razini egocentričnosti, ili na kraju čak i porazno po same sebe. Ovo je značajno shvaćanje, i treba ga uvidjeti. Naša razina mentalnih i intelektualnih sposobnosti nije ni u kakvoj svezi s razinom svijesti na kojoj djelujemo.
Prema većini komentara vedskih duhovnih škola za razumljivo razlučivanje cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda postoji Bog u svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom, suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja, neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće jedinstvo.
"On" (Bog nije on, ona niti ono. Bog može u manifestiranom svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i kristalizirati svoju svijest. - Dok koristimo rijeci treba imati na umu njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene, odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u drugi.
Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan konstantnoj promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, cistom stanju.
To s druge strane znaci da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograničenom (dualnom, personalnom-ja ego) percepcijom.
No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bića koja žive u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost.
Postojanje promjene očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki karmički procesi imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steci. Jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponašanja te načina života donosi pozitivne pomake
S druge strane, ima karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje jednosti s Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića.
Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva. Izgleda paradoksalno, ali s ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i istinit.
U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u stabilnosti i vječitosti duhovnog njegova istinitost.
Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje služe i koja korist od njih. .
Dakle, život često za većinu je neznanje a time i patnja. No, s točke gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i život, iluzija. Patnja postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bića. Patnju proizvodi naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte dualnog svijeta.
Zbog prirode dualizma, što se više trudimo doživjeti jedino onu pozitivnu stranu, utoliko više stvaramo onu negativnu, otud reakcije i vezanosti za žudnju ili odbojnost.
U Vedama na primjeru yoge duhovna spoznaja jasno kaže ne samo u dijelu o čakrama da je srž svetih spisa samoostvarenje To je princip postignuća kozmičke svijesti, u kojoj pojedinačno Ja spoznaje svoje sjedinjenje s univerzalnim Ja.
Da biste prišli Duhovnom, morate biti integrirani u svim nižim središtima, i u cijelosti živjeti u ovom, sadašnjem trenutku. Smatrajte se sretnikom, uspijete li doživjeti kozmičku svijest, bilo kojom duhovnom sadhanom, makar i na tren. Jer, ona je u svojoj suštini neopisiv doživljaj, i dovoljno je znati, da takva svijest postoji, te da označava vrhunac evolucije čovjeka -iskustvo SJEDINJENJA.
AKO
-Radjard Kipling-
Ako možeš da sacuvaš razum kad ga oko tebe
gube i okrivljuju te za to;
Ako možeš da sacuvaš veru u sebe kada svi u tebe sumnjaju,
Ali ne gubeci iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da cekaš, a da se ne zamaraš cekajuci,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u ocima sveta suviše dobar,ni tvoje reci previše mudre;
Ako možeš da sanjariš,a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da razmišljaš,a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da pogledaš u oci Pobedi i Porazu
I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da cuješ istinu koju si izrekao
Izopacenu od podlaca u zamku za budale,
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš;
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo pocneš da sticeš
I nikad, ni jednom reci ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te vec odavno izdali
I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema nicega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom, a da sacuvaš svoju cast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi;
Ako svi ljudi racunaju na tebe, ali ne preterano;
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut
Sa šezdeset skupocenih sekundi,
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ceš biti veliki covek, sine moj!
ZAHTJEVAJ POBJEDU
Zahtjevaj pobjedu : Ako se ikada uhvatis kako branis svoje stajaliste, objasnjavas zasto, ili opravdavas bilo sto, znaci da si porazen. To znaci da nisi uspio prihvatiti tudji kut gledanja, ili cinjenicu da mozda nisi u pravu. Strah je osvojio tvoj um i srce. Tvoje obrane, zidovi su podignuti i ti si preplasen. Ne radi se o tome da si porazen od druge osobe, vec nad tobom vlada onaj strah kojeg si sam kreirao. Sve dok ne prihvatis drugog (ne moras se sloziti s njime) i sve dok si ugrozen od drugog, tvoje pobjede ce biti odgodene, kasniti. Smijesan je zapravo svijet jer pravo pobjedjivanje je prihvacanje, a ne opiranje, a pobjeda lezi u mudrosti: kada se prestanes boriti i pocnes ukljucivati.
ZELJA TISINE
Necu ti pozeljeti srecu, jer ljudi o sreci razmisljaju razlicito. Umjesto toga pozeljet cu ti tisinu, jer tisina je mjesto na kojem nastaje sreca. Zeljela bih da te tvoje vlastite zelje dovedu do tisine u dubini tvoje svijesti. Na tom mjestu ces pronaci sve sto ti je potrebno da budes sretan.
Mogla bih ti pozeljeti mir (da, to ti od sveg srca zelim!), ali kako ces ga postici ako ne poznas tisinu koja se nalazi u tebi? Zato ti zelim susret s njom! Neka godina koja je pred nama donese tisinu u tvoj zivot. Jer, mir prati tisinu kao jutro Sunce.
Kad bi ti moja zelja mogla dati snagu da svladas sve prepreke i nedace koje te ocekuju, snazno bih ti pozeljela upravo to! Ali, snagu ti nitko ne moze dati, ako ju ti sam ne pronadjes. I ona se nalazi na tihom mjestu u tvojoj dusi, na mjestu kojeg uporno izbjegavas. I zato ti zelim da ove godine pronadjes to mjesto. Kad to učinis, bit ces nepobjediv, a svaka prepreka ispred tebe bit ce samo jedna nit u tkanju tvojeg postignuca.
Ne pada mi na pamet da ti pozelim mnogo novca, jer to jos nikoga nije usrecilo. Umjesto toga zelim ti obilje tisine, jer tisina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tisine, pa kako bi onda tvoje potrebe iz toga bile izostavljene? Trazi radije tisinu, trazi tihi izvor u sebi samom, a ostalo će ti biti nadodano.
Mogla bih ti pozeljeti mudrosti, jer to ti je zasigurno potrebno. Ali, ni to necu uciniti jer tvoja mudrost dolazi iz tihog sredista u tebi. Nije moguce biti mudar, a ne poznavati tu tisinu. Radije nju trazi, a tvoja potraga ce sama po sebi biti znak da je mudrost pronasla tebe.
Radosti i veselja si zeljan? Ako posjeces vocku, kakvu radost mozes ocekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tisina u tebi, tvoje je korjenje. Zelim ti da se nikad od njega ne odvojis. Zelim ti zivu tisinu; njeguj ju svakoga dana, pa će i tvoji plodovi pjevati pjesmu radosti.
Bilo bi lijepo pozeljeti ti zdravlje, ali to je prazna zelja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tisine koji hrani tvoja postignuca i donosi ti radost, hrani i održava tvoje tijelo. Ne cini sebi ono sto korijen ne bi cinio granama svog drveta. Slusaj svoje tijelo jer ono ti stalno sapce rijeci zdravlja. Zelim ti dovoljno tisine da cujes taj sapat.
I na posljetku, ona najveca od svih zelja – zelja da u tvojem srcu zivi ljubav. Možda nisi primijetio, mozda sam te zbunila, ali upravo to ti govorim cijelo vrijeme! Jer, sto je ljubav ako ne nas najdublji korijen? Kako cemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seze duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva stvorenja ovoga svijeta? Da bi volio, cisto, iskreno i stvarno, trebas poznavati tisinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duse, nastaju sreca, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tisina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamti, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše spaja u tisini.
Zbog toga ti iz sveg srca zelim upravo to:
T I S I N U.
Kvantna medicina : deepak chopra
Staro i novo tijelo
Medicina buducnosti, kako neki nazivaju kvantnu medicinu, u velikoj je mjeri zasnovana na otkricima kvantne fizike. Odatle i njeno ime. Stara paradigma koja smatra da je tijelo sastavljeno od malih djelica materije polako odumire. Prema novoj paradigmi, tijelo nije nacinjeno od cestica medusobno odvojenih vremenom i prostorom, dakle atoma i molekula, odnosno tkiva koja se mogu opipati jer su cvrsta i materijalna.
Zapravo, tijelo je mnogo nestvarnije nego nam to izgleda. Istrazivanjima s radio izotopima utvrdeno je da 98% atoma od kojih se ljudsko tijelo sastoji nije bilo tu prije godinu dana. Ti su se atomi nalazili u hrani, vodi i zraku. Atomi koji danas sacinjavaju nase tijelo sutra ce biti dio nase okoline. Tako se primjerice, citav kostur promijeni za tri mjeseca, jetra za sest tjedana, koza svaka cetiri tjedna, a zelucana sluznica svakih pet dana! cak se i DNK mijenja, molukula koja nosi sve genetske obavijesti o nama! Smatra se da je DNK postojana, ali kisik, vodik i ugljik koji cine DNK nisu bili tu prije tri mjeseca! Mi, dakle, mijenjamo DNK svaka tri mjeseca! Ispada da je fizicko tijelo puka apstrakcija. Izgleda cvrsto i postojano, ali uopce nije tako. Sto je onda cvrsto i postojano? Sto je to sto nas cini onakvima kakvi jesmo?
Chopra ce reci nesto poput ovoga: "Tijelo je lokalizirani skup energije i informacija u beskonacnom polju energije i informacija kojeg nazivamo svojim svemirom." Ali, to ce isto reci i za misli koje, u tom smislu, nisu nista drukcije. Iznenada se pojavljuje identitet duha i tijela. Misao i molekula vise nisu samo povezani, kao sto to smatra psihosomatska medicina, vec su doslovce jednaki.
I tijelo misli
Kojim dijelom tijela mislimo? Ponekad kazemo da netko "misli zelucem" ili mozda nekim drugim dijelom tijela, no mozak ostaje nas favorit. Ali, izgleda da najnovije znanstvene spoznaje potvrduju da citavo tijelo sudjeluje u mentalnim procesima. Kad osjecamo srecu ili strah, napetost, uzbudenje ili bilo koju drugu emociju, nas mozak stvara neuropeptide. To su kemijski prenosioci poruka. Receptori za neuropeptide pronadeni su u limfocitima (stanicama imunog sustava) a zatim i u drugim dijelovima tijela kao sto je zelucana sluznica, jetra, bubrezi itd. To znaci da se svaka nasa emocija, a vrlo vjerojatno i svaka nasa misao, prenosi do svih organa u nasem tijelu. Osim toga i ostale stanice u nasem tijelu sposobne su proizvoditi iste takve neuropeptide koji se onda mogu vezati za receptore u stanicama mozga. Dakle, i tijelo misli! Ono je zapravo mreza tih impulsa inteligencije koji stalno komuniciraju jedan s drugim. Kvantna medicina vise se ne bavi materijom vec mrezom informacija - zapravo inteligencijom.
Kvantno tijelo
Tu mrezu Chopra naziva "kvantnim tijelom". U ajurvedskom nazivlju to bi bila mreza "sutri" - impulsa inteligencije koji strukturiraju tijelo. Sutre su kvantne fluktuacije u polju koje su drevni risiji (vidioci) dozivjeli kao zvukove. Taj zvuk, koji stvara mrezu inteligencije ili kvantno tijelo moze se "cuti" - taj se proces naziva "sruti". Kad ga cujemo stalno, odnosno sjecamo ga se - to se naziva "smrti".
Pojednostavljeno receno: kvantno tijelo (sutre) su obrazac na osnovu kojeg se oblikuje materija (atomi odlaze i dolaze, a obrazac ostaje); biti u skladu s kvantnim tijelom (sruti) znaci stalno ga se sjecati (smrti). Imati savrseno zdravlje znaci odrzati sjecanje na pravilan obrazac kvantnog tijela koji je nepromjenjiv i vjecan. Ako zaboravimo, gubimo dharmu (funkciju) a to znaci da se razbolimo i na kraju umremo.
Ovakve postavke omogucavaju primjenu vrlo snaznih tehnika koje djeluju na razini kvantnog tijela i vracaju nam sjecanje na savrsenstvo koje nosimo duboko u sebi. Kad se toga prisjetimo, tvrdi Chopra, sve je moguce - i savrseno zdravlje i vjecna mladost.
Ajurvedske metode
Ajurveda poznaje niz metoda koje pomazu "prisjecanju". Nacin na koji "metaboliziramo" nasu stvarnost osobito je vazan. To cinimo putem osjetila pa kvantna medicina osobitu pozornost pridaje upravo njima. Sve sto dozivljavamo putem pet osjetila - mirisom, okusom, opipom, gledanjem i slusanjem - sve je to informacija i energija koju probavljamo i ukljucujemo u nas bitak. Na taj nacin obnavljamo informacije, odnosno sjecanja s kojima mozemo stvoriti novo tijelo.
Svaka komunikacija s okolinom moze posluziti za obnovu sjecanja na kvantno tijelo ili za njegov zaborav. Tako ce velik dio prakticnog rada na kvantnom tijelu biti putem umirivanja osjetila, posebnih vjezbi, rutine i prehrane. Sav taj prakticni pristup (koji se u preventivnom smislu moze pronaci u Choprinim knjigama) zasnovan je na zamisli o osnovnim nacelima kvantnog tijela: vati, pitti i kaphi. To su nacela koja upravljaju nasim tijelom, ali i prirodnom okolinom. Najvazniji zadatak rada na kvantnom tijelu je stvoriti ravnotezu izmedu njih, a to znaci ukloniti sve prepreke iz kanala komunikacije izmedu kvantnog i fizickog tijela.
Te su metode prilicno jednostavne i lako se uklapaju u svakodnevni zivot suvremenog covjeka. Ipak, buduci da je kvantno tijelo zapravo tijelo svijesti, najvaznije metode kvantne medicine rabe svijest kao medij uspostavljanja ravnoteze.
Svjesnost - suprotnost zaboravu
Mi smo jedina stvorenja na Zemlji koja mogu promijeniti svoju biologiju onim sto mislimo i osjecamo, tvrdi dr. Chopra. Jedini posjedujemo zivcani sustav koji je, primjerice, svjestan pojave starenja. Stari lavovi i tigrovi ne shvacaju sto im se dogada - ali mi shvacamo. Posto smo svjesni, nase mentalno stanje utjece na ono cega smo svjesni.
Pravilnom uporabom snage svjesnosti mozemo izmijeniti tijelo, bez obzira u kojem se stanju sada nalazilo.
Nacelo je jednostavno: ako je tijelo mreza inteligencije, a to je i misao, onda mozemo uporabiti misao da bismo mijenjali tijelo! Otkrice neuropeptida utvrdilo je cinjenicu da imati sretne misli znaci imati sretne molekule. Medutim, promjena "misli" mora biti na vrlo dubokoj razini. Placebo i nocebo ucinci (utjecaj vjerovanja na djelotvornost nekog lijeka ili postupka) vrlo su dragi dr. Chopri. No, on ih rabi tek kao objasnjenje veze duha i tijela. Za pravu djelotvornost u smislu lijecenja potrebno je nesto vise.
Kvantna medicina
Kvantno tijelo je mreza sutri - mreza inteligencije koja se ocituje u zvuku. Uporabom zvuka na najosnovnijoj razini mozemo ispraviti bilo sto.
Jer u osnovi, promjene u kvantnom tijelu su kretanje svijesti u obliku zvuka. Ako ispravne zvukove primijenimo na ispravan nacin tada mozemo restrukturirati tijelo. Na ovom mjestu u igru ulaze tehnike koje koriste prirodne zvukove - ili primordijalne zvukove - i na taj nacin obnavljaju "smrti" - sjecanje naseg tijela na svoj kvantni obrazac koji je savrsen.
Jedno od zanimljivijih primjena ovog znanja je primjena IMENA lijeka u lijecenju bolesti! Naime, biljke koje ajurveda koristi kao dodatke hrani ili preparate, vracaju tijelo u ravnotezu. To cine tako sto ciste kanale kojima inteligencija putuje od kvantnog do fizickog tijela. Odredena blokada uklanja se odredenim nacelom sadrzanim u odredenoj biljci.
Medutim, buduci da je to nacelo nazocno kao inteligencija i u kvantnom tijelu, zapravo nije ni potrebno oslanjati se na vanjski izvor da bismo do njega dosli. Dovoljno je osloniti se na unutarnji izvor, kontaktirati kvantno tijelo putem odredene sutre (zvuka) i tako aktivirati nacelo koje uklanja prepreke u tijeku inteligencije. U praksi, dakle, naziv nacela (ime biljke) ima cak vecu snagu nego njen materijalni izraz (sama biljka). Naravno, potrebno je znati prava "imena" odnosno prave zvukove.
I to je dio kvantne medicine.
Dr. Chopra ne dozvoljava da se ovakav pristup poistovjeti s praznovjerjem. Objasnjavajuci ispravnost ovih zamisli on obicno poseze za velikim brojem znanstvenih spoznaja koje govore njima u prilog.
Primjerice, cinjenica je da nase tijelo moze prihvatiti samo onu tvar za koju posjeduje receptore. Kad vam neko da neki lijek on djeluje zato jer u tijelu postoje posebne molekule (receptori) koji mogu prihvatiti aktivnu tvar iz lijeka. Odakle nasem tijelu znanje o svim mogucim lijekovima koji u prirodi postoje? Odakle su stigli svi ti receptori?
Jedini je odgovor da tijelo vec poznaje te tvari i da je za njih spremno. A to znaci da ih, uglavnom, i samo moze stvarati. Dr. Chopra tvrdi da je ljudsko tijelo najsavrsenija tvornica lijekova koju mozete zamisliti. Sve sto postoji u prirodi postoji (odnosno moze postojati) i u ljudskom tijelu a aktivira se malim pomacima u svijesti - kvantnim fluktuacijama koje zovemo mislima, osjecajima, stavovima i uvjerenjima.
Primjerice, endorfini koje stvara nas mozak kad smo sretni i uzivamo, po sastavu su slicni opijatima cija je prizvodnja izuzetno skupa. Kad se sljedeci put budete slatko i od srca smijali znajte da se u tom trenutku u vasoj glavi stvaraju na desetke tisuca dolara vrijedne tvari. Slicno je i s drugim tvarima. Kvantna medicina kao nacelo uzima tvrdnju da ako tijelo moze neku tvar apsorbirati (poput lijeka) onda je moze i stvoriti!
Pametno tijelo
Suvremena medicina smatra da je tijelo mehanicki stroj bez pameti. Stroj kojeg se, poput svih strojeva moze popravljati do odredene mjere, a zatim ce neumitno propasti. Nasuprot tome kvantna medicina ne poznaje razliku izmedu tijela i inteligencije. A inteligencija je vjecna i nepromjenjiva. Prema kvantnoj medicini, cak se i DNK, kao materijalni izraz te inteligencije, moze prilagodavati. Tjelesna inteligencija i nije nista drugo negoli prilagodavanje novim uvjetima. Dr. Chopra: kaze:
"Cudo DNK nije u tome sto ona upravlja mojim zivotom vec u tome sto ja mogu razviti prethodno nepoznate mogucnosti koje nastaju u mojem srcu i mojem umu. Drugim rijecima, DNK sluzi meni, a ne obrnuto."
Svijest je primarna, a materija sekundarna. Svijest je uzrok, a materija posljedica. Kvantna medicina sve je blize konkretnim dokazima ovih tvrdnji. Laboratorij iz kojeg ce ti dokazi stici je upravo tu, u stvarnom zivotu. Moguce granice zdravlja i dugovjecnosti pomicu se malim promjenama gledista, promjenama u svijesti koje Chopra naziva "kvantnim fluktuacijama".
Programer i njegov program
Za kvantnu medicinu fizicko tijelo je poput kompjuterskog ispisa iza kojeg stoji i program i programer. "Program", to je sva biokemija mozga i procesi u nasem tijelu, a "programer" je svijest, inteligencija, nase vlastito Jastvo. Zadaca kvantne medicine je omoguciti kontakt s "programerom" i stvoriti mogucnost za pisanje novog "programa" i promjenu "ispisa", a to znaci promjenu tijela! Ako je tijelo bolesno, to znaci izlijeciti ga, ako je ostarjelo, to znaci pomladiti ga.
Na jednom predavanju, dr. Chopra je, govoreci o tome, iznio primjer tjelesnog izgleda i tvrdio da nema nikakvog razloga da se i on, po zelji, ne bi mogao promijeniti! Naime, ako su atomi, pa cak i atomi u DNK promjenjivi, zasto onda svake godine imamo, primjerice, isti nos?
Tako smo navikli, njegov je odgovor. Kad bismo imali pristup unutarnjem programeru mogli bismo promijeniti i to. Tehnike meditacije i druge psihofizioloske tehnike pomazu nam da pristupamo programeru i mijenjamo program ciji rezultat je nase tijelo.
I tako nas Chopra ostavlja zacudenim pred neslucenim mogucnostima koje, kako izgleda, postaju sve realnije. Medutim, takav pristup ocigledno zahvaca duboko u nas odnos prema stvarnosti. Zahtijeva promjenu gledista, zahtijeva razvoj cjeline: zapravo, u punom smislu te rijeci, zahtijeva popuno prisjecanje na cjelinu koje se u ajurvedi naziva prosvjetljenjem. Eto zato je Deepak Chopra i lijecnik i ucitelj. Mora biti takav ako zeli dosljedno primjenjivati kvantnu medicinu.
mikro makro
univerzum
galaksija
planete
covjek
organi
stanice
molekule
atomi
energija
TRANSCENDENTALNA MEDITACIJA
Maharishi je krajem 1959, je jednostavnim riječima objavio srz filozofije Pokreta za duhovnu obnovu:
ZIVOT JE BLAZENSTVO - u svojoj biti on nije borba.
COVJEK JE RODJEN DA SE RADUJE - a ne da pati.
COVJEK JE RODJEN IZ BLAZENSTVA, MUDROSTI I STVARALASTVA.
SVE OVO, NALAZI SE U PUNINI I POPUT CVIJETA ZIVOTA KOJI POTPUNO PROCVJETA, ZRACI SVE SLAVE, UNUTARNJE I IZVANJSKE. Kada su unutarnje duhovne i izvanjske materijalne slave zivota svjesno uskladjene, zivot postaje cjelovit i takav je zivot vrijedan zivljenja.
ZIVOT IMA DVA VIDA - unutarnji i izvanjski.
UNUTARNJI ZIVOT JE APSOLUTNA SVIJEST BLAZENSTVA. On je neuvjetovano, vjecno postojanje, sreca, mudrost i stvaralastvo.
IZVANJSKI SVIJET JE RELATIVAN. On je postojanje, sreca, mudrost i stvaralastvo uvjetovano vremenom, prostorom i uzrokom.
UNUTARNJA RAVAN ZIVOTA JE IZVOR IZVANJSKE. Ona je izvor izvanjskoga tijeka zivota.
IZRAVNA POVEZANOST S UNUTARNJIM ZIVOTOM OSNOVA JE SVIH SLAVA IZVANJSKOG ZIVOTA U SVIJETU. Odnos izmedju izvanjskog i unutarnjeg zivota odnos je izmedju drveta i njegova korijena.
KADA SE POZORNOST DRZI SAMO NA IZVANJSKOJ RAVNI ZIVOTA I NE IDE DO UNUTARNJE, VEZA IZMEĐU UNUTARNJE I IZVANJSKE SFERE JE IZGUBLJENA, SKLAD IZMEDJU NJIH JE IZGUBLJEN NA SVJESNOJ RAZINI PROCJENJIVANJA. TO CINI IZVANJSKI ZIVOT ODVOJENIM OD VELICANSTVENOSTI UNUTARNJEG ZIVOTA, A ZIVOT U SVIJETU POSTAJE BORBA, PUN NEZNANJA I PATNJE. Drvo postaje suho i slabo kada ne odrzava veza sa korijenjem.
SKLAD UNUTARNJEG I IZVANJSKOG ZIVOTA JE PRIRODAN. NIJE PRIRODNO ZA COVJEKA DA BUDE LISEN TOG PRIRODNOG SKLADA I IZGUBI VEZU S UNUTARNJIM SLAVAMA ZIVOTA, TE TAKO STVORI IZVANJSKI, SVJETOVNI ZIVOT NESRETNIM.
ONI KOJI SU ZRTVE TAKVA NEPRIRODNOG STANJA ZIVOTA MOGU SE LAKO UZDICI IZNAD TOGA I USPOSTAVITI VEZU I SKLAD SA SLAVAMA UNUTARNJEG ZIVOTA.
SVATKO IMA SPOSOBNOST UZIVATI SLAVE UNUTARNJEG ZIVOTA CAK KADA JE ZAOKUPLJEN POSLOVIMA ZIVOTA. Svaciji duh uvijek trazi vecu srecu. Kada je pravilno okrenut unutra spontano uziva unutarnje slave. Nije potreban nadzor duha i nisu potrebne duge i naporne vjezbe za vodjenje duha prema unutra jer u tom smjeru lezi ocean srece, blazenstvo apsolutnog dovoljno da prirodno privuce duh i omoguci covjeku izrazavanje unutarnjeg bozanskog u prakticnim vidovima zivota.
DA BI INTEGRIRAO SVOJ ZIVOT I ZIVIO BOZANSKO U SVIJETU, COVJEK SE NE MORA POVLACITI OD ZIVOTNIH OBVEZA I ODGOVORNOSTI.
POGRESNO JE VJEROVATI DA JE LUTANJE U PRIRODI DUHA. Duh luta samo da bi se smirio u blazenstvu. Ne nalazeci nista na cemu bi pocivao, pocinje se osjecati nesretnim. Ovo potvrdjuje da lutanje nije u prirodi duha. Zato se sve dobrobiti od nadzora duha mogu lako steci vodjenjem duha do blazenog polja unutarnjeg zivota i zadovoljavanjem njegove zedji za srecom.
MAHARISHIJEV JEDNOSTAVNI SUSTAV TRANSCENDENTALNE MEDITACIJE JE TEHNIKA TEMELJENA NA PRIRODNOJ TENDENCIJI DUHA DA IDE K POLJU VECE SRECE. Zato, svatko moze lako uzivati sve koristi razvoja vise svijesti kroz ovu vjezbu.
MAHARISHIJEV SUSTAV TRANSCENDENTALNE MEDITACIJE, LAKO USKLADJUJE UNUTARNJE I IZVANJSKE VIDOVE ZIVOTA. To je zlatna spona koja sluzi za povezivanju materijalnih i duhovnih vrijednosti postojanja.
STOVISE, ONA NE SAMO DA UTVRDJUJE SKLAD IZMEDJU MATERIJALNIH I DUHOVNIH VIDOVA ZIVOTA, VEC IZRAVNO UVECAVA SLAVU MATERIJALNOG ZIVOTA SVJETLOSCU DUHOVNOG ISKUSTVA. U TOME JE JEDINSTVENOST OVOG SUSTAVA KOJI POGODUJE BRZOM, MATERIJALISTICKOM TEMPU SUVREMENOG ZIVOTA.
DA JEST TAKO, UVJERILE SU SE TISUCE LJUDI KOJI SU TO DOZIVJELI, SVUDA U SVIJETU.
"Ljudski život stvoren je da bude most između božanske inteligencije i cijele kreacije."
"Dozvolite sebi da spoznate sebe.Jednom kad spoznate sebe sva mudrost bit če ispunjena. To je kraj Veda. To je kraj životnog puta,potpunog ispunjenja."
`Ima onih koji su ovisni o tome kako izgledaju drugima i koji obaziruči se na to gube jako puno energije-mi smo jednostavna bića koja gledaju svoja posla. Mi ne ovisimo o mišljenjima drugih ljudi."
"Svi imaju pravo po rođenju da uživaju trajan mir i bezgraničnu radost,to je osnovna priroda svake duše. Ja držim da svatko posjeduje sposobnost da to doživi,jer več postoji tu u najskrivenijem kutku svačijega srca."
"Svo naše shvačanje će ovisiti o tome kolika je naša svjesnost...ako naša svjesnost nije utvrđena tada nećemo doseći osnovni nivo spoznaje"
"Kada razmišljamo o neuspjehu;neuspijeh će biti naš. Ako ostanemo neodlučni;ništa se nikada neće promjeniti.Sve što trebamo učiniti jest željeti postiči nešto veliko a
potom jednostavno to i učiniti. Nikada ne teba razmišljati o neuspjehu jer ono što mislimo će se obistiniti."
"Igra života igra se iznutra. Znanje života stečeno je iznutra. Čin života dolazi iznutra."
"Važna stvar je ovo:biti sposoban,u bilo kojem trenutku žrtvovati ono što jesmo za ono što bi mogli postati."
"Promjena je naš najbolji prijatelj kada želimo otkriti nepromjenjivost prirode.Stvoriti blaženstvo je osnovna motivacija za bilo koju radnju."
"Niti jedna akcija ne može biti uspješno izvedena bez jasne nakane."
Njeguj svoje unutarnje zdravlje i sreću. Sreća zrači kao miris cvijeta i privlači sve dobre stvari prema tebi.Dozvoli svojoj ljubavi da njeguje tebe i druge."
"Nemoj temeljiti svoj život na naklonosti,nenaklonosti i ćudi drugih. Što si ti u životu-i da li uživaš ili patiš-tvoja je odgovornost."
"Odgovor na svaki problem jest da problema nema. Dozvoli drugome da shvati ovu istinu i tada neće imati problema. To je snaga znanja,snaga mudrosti koja nudi trenutnu realizaciju."
"Duša je individualno dobro svakoga. To je prirodno i nerazdvojivo vlasništvo,čak štoviše,to je samo postojanje svakoga čovjeka.Svatko ima pravo uživati svoju dušu. Svatko ima pravo uživati sat chit ananda (čisto postojanje,inteligencija i blaženstvo) prirodu svoje vlastite duše.Na najprirodniji način svatko ima pravo uživati u trajnom miru,blaženoj vječnosti,što je priroda njegove duše."
"Na štogod mi obratili svoju pažnju to če rasti jače u našem životu."
"Vodstvo je svo strukturirano u ljubavi.Vodstvo je građeno od fine tkanine ljubavi koja je potpuno nevina i apsolutno čista."
Maharishi Mahesh Yogi
SATVA VIĐAYA
Netko je sinoć počinio zlo.
Ali mnogi, mnogi iskazivali su dobrotu.
Netko je danas napustio djecu.
Ali mnogi, mnogi su roditelji brižni.
Netko je sinoć okrao brata.
Ali mnogi, mnogi žive pošteno.
Loša djela i nisu tako strašna
u usporedbi s dobrim djelima ljudi.
Svi zločini, svakog dana, posvuda,
ne mogu zasjeniti dobrotu.
Na svaku crnu dušu
Postoje mnoge, mnoge čiste i bijele.
Grešnika je malo i ovaj je svijet dobar.
Jer počinjeno zlo gubi se u svjetlu dobrote.
MUDRAC VIŚV MITRA I KRALJ TRIŚANKU
Kad sam spomenuo mudraca Viśvmitru kao onoga koji je otkrio Gyatr+ mantru i dao je svijetu, usput sam spomenuo kako je stvorio odvojeni nebeski svijet ili svarga loku za Thriśankua. Kako je bilo puno upita o tome, evo kratke priče o tom dogadjaju.
S ljubavlju – u Saijevoj službi
V. Krishnan
Prije no što je postao mudrac, Viśvmitra je vladao kraljevstvom kao kralj Kausika. Jednom je tako, zajedno sa svojom velikom pratnjom, jahao zemljom loveći i uživajući u prekrasnim prizorima. Tako je stigao i u ašram mudraca Vasišthe i dobio od njega padanamaskar i blagoslove. Vasištha mahaWši ponudio je kralju da nahrani njega i cijelu njegovu pratnju. Kralj Kausika mu je na to odgovorio: “Svm+, dovoljno je što si nam dao vode i blagoslovio me. Dovoljne su već i same tvoje riječi kojima si nas pozvao da jedemo u tvom ašramu. Molim te da nam sad dopustiš da odemo.” Kralj je smatrao nemogućim da Vasištha nahrani njega i cijelu njegovu pratnju, te je stoga mudračeve riječi shvatio više kao formalnost. No Vasištha je ustrajao u svojem pozivu. Tada mu je kralj otvoreno rekao da sumnja da bi mudrac mogao nahraniti i njega i svu njegovu pratnju. Vasištha se na to samo nasmiješio i pozvao svoju nebesku kravu riječima: “Sabalai! (tako se naime zvala krava) Molim te pripremi najbolju hranu za kralja Kausiku i njegove ljude.”
Potom se dogodilo čudo.
Počele su se pojavljivati razne vrste hrane – riže, preljeva, slastica, voća, itd., u neograničenim količinama. Kralj i njegova pratnja, koja se sastojala od mnoštva muškaraca i žena, svećenika i drugih, najeli su se do sita. Kralj i ostali bili su zapanjeni moćima mudraca Vasišthe i njegove svete krave.
Kausika se zahvali velikome mudracu i na odlasku postavi pred Vasišthu jedan glupi zahtjev:
“Molim te, daj mi ovu kravu Sabalai. Vidio sam njenu slavu i moć. S obzirom na raja n+ti (dharmu vladara), ona bi smjela pripadati samo kralju!”
Čuvši to, Vasištha se rastuži, no odbije kralja rekavši da se, unatoč nekim kraljevim argumentima, ne može rastati od krave. No kralj nije bio uvjeren u to niti je bio spreman tek tako otići praznih ruku. Stao je nuditi “vrlo vrijedne stvari” u zamjenu za kravu, inzistirjući na tome da ju treba dobiti. Vasištha je to glatko odbio, rekavši da se ne kani rastati od krave, makar mu kralj ponudio sve svoje blago i još više od toga.
Kralj je po naravi bio sebičan i naprasit. Naprosto nije prihvaćao riječ “ne” kao odgovor. Zato je nekolicini svojih vojnika naredio da silom odvedu kravu iz ašrama. Vojnici su stali vući kravu unatoč njenom otporu. Ona se otrgla i vratila se mahaWšiju sa suzama u očima, tražeći zaštitu. Vasišthi su dojadili kralj i njegovi vojnici, te reče kravi: “Drago dijete, hajde proizvedi moćne ratnike koji će se suprotstaviti kraljevoj vojsci.” Istog časa krava snažno protrese tijelo i iz nje stanu izlaziti vojnici koji su potjerali kralja i njegovu vojsku. Tada se kralj popne u svoja bojna kola i vrati se u bitku s još vojnika. No Sabalai je proizvodila sve više i više vojnika i uništila cijelu kraljevu vojsku. Nekoliko kraljevih sinova krenu prema mudracu Vasišthi u namjeri da ga ubiju, no on ih samo ljutito pogleda i bili su spaljeni u prah i pepeo.
Za moćnog kralja kao što je bio Kausika, koji do tada nije upoznao poraz, to je bio nepodnošljiv pad i najveća sramota. Smjesta preda kraljevstvo jednome od svojih sinova i ode u šumu. Tu počne s vrlo strogom pokorom, vrlo gorljivo, moleći Gospoda Śivu za njegov darśan. Jedini mu je cilj bio pobijediti Vasišthu, jer je shvatio da se nikakva zemaljska sila ili moć ne može suprotstaviti Wšijevoj moći stečenoj velikom pokorom.
Zadovoljan Kausikom, Gospod se pojavi i reče: “O kralju Kausika! Zadovoljan sam tvojim tapasom. Što želiš?” Kausika je sklopljenih ruku molio Gospoda: “Učini da Dhanur Veda (Veda o ratovanju) i sve aštre (tehnologija projektila) dođu u moje znanje i pod moju potpunu kontrolu.”
Bog smjesta dade kralju Kausiki Dhanur Vedu i sve postojeće aštre koje su bile poznate polubogovima. Kad je dobio te moći, kralj se s još većim egom vrati do Vasišthinog ašrama, preplavljen mišlju kako će “konačno završiti s tim Vasišthom!”
Videći bijesnog Kausiku kako se kao tornado približava ašramu, svi se učenici, pa i životinje, prestravljeni razbježaše na sve strane. Kausika pošalje jednu aštru (projektil) koja potpuno spali ašram. Iako im je Vasištha mahWši govorio da ne bježe, ljudi su se razbježali na sve strane. Na to Vasištha zaključi da “Kausikin ego treba probušiti”. On tada dohvati svoju brahma dandu (drveni zmijoliki predmet u obliku slova T, koji Wši uvijek drži ispod pazuha dok meditira i koji je vrlo moćno oružje za obranu i napad) i obrati se kralju jednom riječju: “Budalo!”
Kralj, još više isprovociran, reče Vasišthi: “Čekaj, čekaj…”, i tada pošalje jednu od svojih novostečenih aštra prema njemu.
Vasištha stavi svoju brahma dandu ispred sebe i reče kralju: “Ja sam tu. Nikamo ne bježim.”
Aštra koju je poslao kralj naprosto se dezintegrira pred brahma dandom. Kralj tada krene slati jednu za drugom sve aštre koje je dobio od Gospoda Śive. I sve ih je progutala brahma danda. A iza nje je stajao Vasištha s radosnim smješkom.
Na posljetku, kralj pošalje brahma aštru. Svi su se prisutni zabrinuli, jer je brahma aštra doista bila najmoćnija među aštrama. No Vasišthina brahma danda proguta i brahma aštru. Progutavši brahma aštru, brahma danda zablista poput plamena i Vasištha, koji ju je držao, također zablista poput plamena.
Zapanjen, kralj u nevjerici duboko uzdahne, govoreći: “Oh, pobijeđen sam od ovog brahmina! Što mi vrijedi što sam moćni kšatriya, kad je ovaj brahma Wši, s komadom drveta u ruci, progutao sve aštre koje sam velikom mukom stekao od Gospoda Śive. Paramaśiva me prevario. I ja moram postati brahma Wši kao Vasištha. Nema drugog načina da ga pobijedim.” Obuzet takvim mislima, on se povuče s bojnog polja i uputi se prema Jugu kako bi poduzeo još oštriji tapas, u namjeri da dobije daršan Gospoda Brahme. Na posljetku se Brahma pojavi pred njim i podari mu status raja Wšija (kraljevskog mudraca). No kralj nije bio zadovoljan, jer mu je cilj bio postati brahma Wši (božanski mudrac), pa je navalio provoditi još stroži tapas.
U vrijeme dok je kralj Kausika gubio svoju prvu bitku s mudracem Vasišthom, živio je i Arunan, kralj sunčeve dinastije. Njegov sin Satyaviratan, zahvaljujući lošoj karmi, bio je tupoglav i pohlepan i izazivao je mnoge nevolje kraljevim podanicima. Oni su ga podnosili samo zato što je bio kraljević. Jednom je Satyaviratan silovao jednu brahminsku mladenku koja se taman trebala udati, što je kralja toliko razljutilo da je, ne obazirući se na savjete i sugestije dvorjana da bude milostiv jer je ipak u pitanju kraljević, odlučio da Satyaviratan mora biti protjeran iz kraljevstva. I tako je Satyaviratan počeo živjeti u kraljevstvu u kojem je Kausika ostavio svoju ženu i djecu, otišavši u šumu vršiti tapas, kako bi postao brahma Wši. U to vrijeme svuda je zavladala glad. Kausikina žena nije više mogla prehraniti djecu, pa je razmišljala o tome da proda jedno dijete kako bi time mogla prehraniti ostale. To je dijete stalo plakati jer se nije htjelo odvajati od svoje majke. Slučajno se Satyaviratan našao u blizini i čuo dječji plač, te je od majke saznao i razlog. Obećao je da će spasiti i majku i djecu i spriječio je prodaju. I doista se počeo brinuti o njima. To je bio vid dobre karme koju je imao.
Jednoga dana, dok nije uspijevao pronaći nikakvu hranu, ugledao je Vasišthinu kravu izvan ašrama. On je već bio u neprijateljstvu s Vasišthom jer je on bio kula guru, odnosno dvorski učitelj cijele kraljeve dinastije, koji nije spriječio njegova oca da ga progna. U želji da mu se osveti za to (opet loša karma na djelu), on ukrade kravu, ubije ju, skuha i nahrani njome kraljevu ženu i djecu bez njihova znanja. Kad je to saznao, Vasištha se jako naljuti i prokune ga, pretvorivši ga u biće nalik životinji s tri roga. Tako je postao Triśanku (Trorogi) i stao lunjati naokolo, kajući se za svoja nedjela. Tada je za njega počela raditi dobra karma. Sreo je mudraca koji mu se, videći njegovu nevolju, smilovao i naučio ga moćnu kma bija mantru, savjetujući mu da mantru ponavlja svakodnevno koliko god više može. Satyaviratan krene ponavljati mantru i kako je vrijeme prolazilo, posljedice njegovih grijeha polako su se topile. Za to vrijeme njegov je otac ostario i obolio i došlo je vrijeme da napusti ovaj svijet. Na sugestije dvorjana, on pošalje po svog sina.
Vidjevši svoga sina s tri roga i znajući da se potpuno promijenio, kralj je bio sretan i dao mu je savjete kako da vlada kraljevstvom. Predao mu je kraljevstvo i napustio svijet. Budući je bio novi čovjek, Triśanku krene vladati kraljevstvom točno onako kako mu je savjetovao otac. I svakodnevno je izvodio Bhagavt+ i Ambika puju, neizostavno. Kao rezultat, posljedice kletve su se istopile i nestale (a i Vasištha, kao njegov guru, morao mu je oprostiti, posebno kad je vidio da se promijenio) i opet je vratio svoj lijepi izgled. Tada se oženio i nakon nekog vremena dobio sina imenom Hariścandra (glasovitog kralja koji nikad nije lagao ni pogazio obećanje, te je zbog toga bio stavljen na teške kušnje).
U to se vrijeme Kausika, koji je po drugi put bio pobijeđen od Vasišthe, vratio, pošto je stekao od Brahme titulu raja Wšija i počeo živjeti u svom vlastitom ašramu. Iako je još uvijek žudio za osobnom osvetom Vasišthi, shvatio je da ga ne može pobijediti i nije htio potratiti svoju snagu stečenu velikim tapasom.
Negdje u to vrijeme Triśanku ostari i obuzme ga jedna neobična želja. Htio je svome sinu Hariścandri ostaviti kraljevstvo i otići u svarga loku (Nebo) zajedno s tijelom. Obratio se svome guruu Vasišthi s molbom da mu ovaj omogući ispunjenje te želje. Vasištha to glatko odbije jer nitko ne može na onaj svijet sa svojim smrtnim tijelom. Poslije toga je otišao Vsišthinim sinovima. moleći ih da mu pomognu u njegovom naumu. I oni su ga, kao i njihov otac, odbili, savjetujući mu da se odrekne svoje neobične želje. No nije ih poslušao, nego ih je naprotiv izvrijeđao svađajući se s njima i govoreći bez poštovanja o njihovu ocu. Uvrijeđeni, prokleli su ga da postane rugoba. Postavši rugoba koju nitko nije htio ni pogledati, Triśanku ode u šumu, ostavivši kraljevstvo svome sinu, iako ga je ovaj nagovarao da ostane.
U šumi je naišao na Kausika Wšija (nekad kralja) koji ga je smjesta prepoznao kao Triśankua (a znao je i da je Triśanku pomogao njegovoj ženi i djeci). Kausika se sažalio nad njim i obećao da će mu dati što god želi. Tada mu Triśanku ispriča kako je htio otići u svarga loku i kako mu je vlastiti guru Vasištha odbio pomoći, kako su ga njegovi sinovi prokleli, itd., itd., i zamoli Kausika Wšija da mu pomogne da stigne u svarga loku u svome tijelu. Kausika Wši mu obeća da će izvesti yajńu i poslati Triśankua na Nebo zajedno s njegovim ružnim tijelom. Pomislio je kako mu se pruža prilika da dokaže kako može nešto što Vasištha ne može, te mu se tako osveti za poraze koje mu je ranije priredio.
Kausika obavi sve pripreme za veliku yajńu i pošalje poruku svim Wšijima i njihovim učenicima da dođu i sudjeluju u yajńi. Gotovo svi Wšiji prihvatili su poziv – osim Vasišthinih sinova (Vasišthu nije ni pozvao). Kausika ih prokune da se rode kao psi u svojih sedam narednih inkarnacija i krene s pripremama za yajńu.
Na dan određen za početak yajńe, on dade osnovne obavijesti o predstojećoj yajńi svima koji su došli u njoj sudjelovati.
“Ovdje prisutni kralj Triśanku iz Sunčeve dinastije veoma je dobar kralj. On hoće otići u svarga loku zajedno sa svojim tijelom. Ja sam mu obećao da ću ga poslati u svarga loku u njegovom sadašnjem liku. To je svrha ove yajńe. Zato molim svakoga od vas da punim srcem sudjeluje u njoj, surađuje sa mnom i pomogne da ova yajńa uspije.”
Svi su se prisutni, bez glasa, složili da sudjeluju u yajńi iz straha od moćnog Kausike. Pod njegovim vodstvom, yajńa je uz sudjelovanje svih obavljena na propisan način.
Na kraju yajńe došlo je i vrijeme da se zazove deve (bogove) da dođu prihvatiti rezultate yajńe. Kausika je, ponavljajući odgovarajuće mantre, pozvao svakog devu posebno. No nitko se ne pojavi i yajńa tako završi kao promašaj. Oni koji su došli u njoj sudjelovati smijali su se među sobom.
Uvrijeđen i ljut, Kausika Wši izvadi žlicu kojom je sipao gh+ u žrtvenu vatru i progovori, obraćajući se Triśankuu:
“O kralju! Sad ćeš biti svjedok snage mog tapasa. Sve moći koje sam stekao strogom pokorom sad će ti biti stavljene na raspolaganje. Sad ćeš, zajedno s ovim tvojim tijelom, krenuti gore, u svarga loku. To što su deve odbili prihvatiti rezultat ove posebne yajńe, neće ni malo utjecati na mene. Dakle, kreni gore!”
I tada se dogodilo čudo. Pred očima sviju prisutnih, Triśanku se, zajedno sa svojim ružnim tijelom, počne kretati uvis, u nebo, prema svarga loki. Čitav svijet bio je svjedokom Kausikine moći. I tako je Triśanku stigao u svarga loku. Indra (kralj bogova) bio je zapanjen vidjevši ga kako slijeće na svarga loku. On ga gurne, govoreći: “Tko je ovaj ružni stvor što je stigao ovamo? Budala koju je prokleo vlastiti guru! Što radi on ovdje u svarga loki? Hajde natrag na zemlju!” I pošto ga je Indra snažno gurnuo, Triśanku počne padati natrag na zemlju. Padajući, počeo je zapomagati: “Spasi me! Spasi me! Kausika Wši! Molim te, spasi me ove strahote!”
Gledajući Triśankua kako pada, Kausika Wši nađe se još više uvrijeđen i izazvan do krajnjih granica. Pomislio je: “O, dakle deve su odlučili uputiti izazov mojim moćima stečenim pokorom?!” I uzvikne Triśankuu: “Stani! Triśanku! Stani tu gdje jesi!” istog trena kad je kausika Wši uzviknuo “Stani!”, Triśanku se zaustavi usred neba. Svi prisutni mogli su vidjeti moć Kausika Wšija. U sljedećem trenutku Kausika, kao neki drugi Brahm, počne stvarati zvijezde oko Triśankua i pripremati se za stvaranje druge svarga loke, drugog Indre za tu svarga loku, itd., itd. Deve i druga božanstva nisu očekivali takav razvoj događaja. Zato su svi krenuli ka njemu u mirotvornu misiju. Svi su s njim razgovarali blago i pomirljivo. Zamolili su ga da zaustavi svoje “stvaranje”. Složili su se da Triśanku može ostati na nebu kao zvijezda, zajedno s drugim zvijezdama koje je stvorio Kausika Wši, i obećali da će mu se ispričati za uvrede koje su mu uputili. Molili su ga da se smiri i od tada je dobio ime Viśvamitra Wši.
I tako je Viśvamitra potratio većinu moći koje je stekao godinama stroge pokore. Stoga je ponovo otišao na obale rijeke Puškar, kako bi još jednom vršio strogu pokoru i ne samo povratio izgubljene moći, nego stekao još i nove, kojima bi se mogao mjeriti s Vasišthom. Pritom je nailazio na mnoge prepreke i ometanja, kao kad je postao žrtvom prekrasne Menake koju su poslali deve ne bi li omeli njegov tapas, ili kasnije Rambe koju je prokleo da se pretvori u kamen. (Nećemo se ovdje upuštati u pojedinosti jer je priča o Viśvamitri i Menaki sama za sebe vrlo duga priča.)
Na posljetku, Brahm mu udijeli darśan i podari mu status brahma Wšija jednak Vasišthinom. No i dalje je Viśvamitra inzistirao da ga Vasištha osobno treba nazvati brahma Wšijem i da će tek tada biti zadovoljen. I Vasištha ga, zaboravljajući sve sukobe, nazove brahma Wši, te se tako Viśvamitra smirio.
Tako završava priča o Triśankuu.
Vidi pogresku kao pogresku, ne kao " moja " ili " njegova ". " Moja" znaci krivnja, " njegova " znaci ljutnja.
Svaka namjera je okidač preobrazbe. Čim nešto poželimo, naš živčani sustav djeluje u smjeru ostvarenja te želje. Naša svijest i svaka želja odnosno namjera koja se u njoj pojavi ulazi u univerzalno polje kvantne zbilje koja je podloga cjelokupne vidljive zbilje. Drugim riječima svaka naša namjera je signal odnosno poruka univerzalnom kvantnom polju koje posjeduje moć da je automatski sprovede.
Ako naša svijest nije blokirana i/ili ako nije prekinula vezu s univerzalnim poljem naše će želje biti ostvarene jer je univerzalno polje ustrojeno da djeluje na taj način. Važna je usmjerenost želje jer brige, nesigurnost, dvojba glavne su zapreke koje mogu spriječiti učinkovito korištenje moći sadržane u želji ili namjeri.
Kako je Bog svenazočan i sveznajući, trebaju li ljudima uopće hramovi i mjesta te hodočašća u sveta mjesta?
Ako kažete da je Bog sveprisutan to je samo verbalni izraz. Znadete li da je Bog sveprisutan? Imate li to iskustvo? Ili ponavljate ono što ste čuli i pročitali?
Tako dugo dok nemate izravno iskustvo svenazočnosti Boga hramovi i sveta mjesta imaju svoju veliku ulogu.
Mir i sreća se ne nalazi izvana, može se naći samo unutra. Tko je najsretniji čovjek? Onaj koji je zadovoljan. A tko je najsiromašniji? Onaj koji ima mnogo neispunjenih želja.
Nemojte biti tužni što nemate milijun kuna, budite sretni što imate za hranu.
Nemojte biti nesretni što nemate automobil, budite sretni što imate zdrave noge.
Ne žalite što vas je ugrizao pas, budite sretni što vas nije ugrizla zmija.
Ne žalite što vas je ugrizla zmija, budite sretni što niste umrli zbog tog ugriza.
Odgoj i obrazovanje nisu za veću plaću već za bolji život.
Odgoj i obrazovanje ne služe pukom preživljavanju već nas uče plemenitom životu.
Odgoj i obrazovanje ne prenose samo obavijesti već preobražavaju.
Odgoj i obrazovanje uzdižu ljudsku osobnost do božanskih vrijednosti.
Neki mudrac ugleda škorpiona kako je pao u cisternu vode i bori se da izađe. Svetac ga izvadi iz cisterne, a škorpion ga ubode. Mudrac ga na to odmah ispusti i on ponovno padne u cisternu. Vidjevši kako se ondje bori za život, mudrac ga opet pokuša spasiti, ali ga škorpion ponovno ubode i tako se to ponavljalo nekoliko puta.
Promatrač ga upita: 'Zašto ga spašavaš kad te stalno bode?'
Mudrac odgovori: 'U njegovoj je prirodi da bode, a u mojoj da spašavam. Kako on ne odustaje od svoje prirode da ubada, zašto bih ja odustao od svoje prirode da spašavam i štitim'?
Čovjek može biti otac, kuhar, vozač, astrolog ...
Slično duh. Naziva se razbor – manas, kada razmišlja; um – budhi, kada donosi odluke; ego – ahamkara, kada se predstavlja kao 'ja', čista svijest – ćit, kada miruje ... Sve je to jedan te isti duh, ali različito nazvan prema funkciji koju obavlja.
Što je prvo, vjera u Boga ili iskustvo Boga?
Prvo je vjera, a nakon nje iskustvo. Želiš li doživjeti Boga moraš imati nepokolebljivu vjeru jer je ona preduvjet. Primjerice, želiš li naučiti plivati mora skočiti u vodu. Ne možeš reći da ćeš skočiti u vodu tek nakon što naučiš plivati. Plivati ne možeš naučiti na zemlji. To možeš naučiti jedino u vodi. Voda je vjera, a plivanje iskustvo. Vjera je prije iskustva.
Molitva je govor, meditacija je slušanje.
Teilhard de Chardin
Plotin:
Nemojte misliti da čovjek postaje dobar preziranjem svijeta i svih ljepota u njemu ... Kada volimo neku osobu, volimo sve što joj pripada; naklonost koju osjećamo prema roditelju širimo na djecu. Svaka Duša je kći Božanskog. Kako može ovaj svijet biti odvojen od duhovnog svijeta? Oni koji preziru ono što je tako blisko srodno duhovnom svijetu, dokazuju time da ne znaju ništa o duhovnom svijetu, osim po imenu …
Tragalac dođe do mudraca i pita ga, naravno, o smislu života. Mudrac iznese sažeti prikaz vrhunskog znanja vedante, naime, da je sav ovaj svijet zapravo očitovanje Božanskog. Sve je Božansko, svako biće je Božansko. Kako je sve Božansko, to je i svaki čovjek Božanski i svaki je čovjek sve.
Tragalac ode, uvjeren da je razumio vrhunsku istinu života, a to je da je njegovo sebstvo zapravo Bog, koji je sve. Na putu odluči iskušati tu krajnju istinu,. Ravno prema njemu kretao se slon. Tragalac stane nasred puta, uvjeren da, ako je bog, slon mu neće učiniti ništa. Međutim, čovjek na slonu, mu je neprestano vikao, 'Makni se s puta! Makni se s puta!' Ali on ostane čvrsto stajati uvjeren u svoju nepovredivost i završi pregažen.
Šepajući se uputi natrag mudracu, tražeći objašnjenje.
'Sve je doista Bog', reče mudrac, 'pa zašto onda nisi slušao kad ti je Bog rekao da se makneš s puta?'
Istinska sreća ???
Bogataš zamoli Ramaku neka napiše nešto za trajnu sreću njegove obitelji, a što bi se moglo prenositi sa naraštaja u naraštaj.
Ramaka uzme komad papira i velikim slovima napiše: 'Otac umire, sin umire, unuk umire.'
Bogataš prigovori: 'Zamolio sam te da napišeš nešto za sreću moje obitelji? Zašto se ovako okrutno šališ?'
'Ne šalim se' objasni mu Ramaka. 'Kada bi tvoj sin umro prije tebe, to bi te silno ražalostilo. Kada bi tvoj unuk otišao prije tvog sina, obojici bi vam puklo srce. Ako tvoja obitelj, iz naraštaja u naraštaj umire redom koji sam naznačio, to će biti prirodni tijek ljudskog življenja i umiranja. To je za ljude istinska sreća. To je pravi blagoslov.'
Učenik potraži učitelja. Učitelj ga pita: 'Što tražiš?'
'Prosvjetljenje' odvrati učenik.
'Posjeduješ vlastitu riznicu. Zašto tragaš izvan nje?'
Učenik upita: 'Gdje je moja riznica?'
To za čime tragaš, to je tvoja riznica.'
Netom pred smrt Vinku posjeti učitelj Ramaka.
'Hoćeš li da te vodim?' upita ga Ramaka
'Došao sam sam i otići ću sam. Od kakve mi ti pomoći možeš biti', odvrati Vinku.
Ramaka reče: 'Ako misliš da dolaziš i odlaziš, tada si u zabludi. Dopusti mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolaska ni odlaska.'
KONCEPTI :D
U jednom hramu u sjevernom dijelu Indije živjela su dva brata brahmana. Stariji bijaše učen, a mlađi priglup i bez jednog oka.
Naiđe jedan sanyasi te ih zamoli za prenoćište. Stariji brat umoran od napornog rada toga dana reče mlađem bratu neka ugosti posjetitelja.
Tako mladi brahmana i sanyasi sjedoše u tišini.
Ubrzo nakon toga sanyasi ustade i ode do starijeg brata i reče mu: 'Tvoj je brat pametan, porazio me je u diskusiji'.
'Prepričaj mi razgovor' reče stariji brat.
'Isprva sam ja podigao jedan prst, predstavljajući jedinstvo svega - brahman. Nato tvoj brat podigne dva prsta označavajući kako je brahman apsolutno i relativno. Ja podigoh tri prsta predstavljajući raznolikost kreacije. Zatim on potrese šakom pred mojim licem, pokazujući mi kako sva raznolikost potječe iz jedne biti. Tako je on pobijedio u raspravi.'
Kasnije stariji brat upita mlađega što se dogodilo: 'Čuo sam da si pobijedio u diskusiji'.
'Nisam pobijedio. Prebit ću ga.'
'Kako to. Ispričaj mi temu.'
'Čim me je ugledao podigao je jedan prst vrijeđajući me kako imam samo jedno oko. Budući da je stranac, pomislih da prema njemu moram biti ljubazan, te podigoh dva prsta, čestitajući mu što ima oba oka. Onda taj neljubazan tragalac podiže tri prsta, rekavši da imamo zajedno tri oka. Ja se razgnjevih i podigoh stisnutu šaku pokazujući mu svoj bijes, ali on pobježe i to je bio kraj.'
PRAZNINA
Jedan tragatelj posjećivao je jednog učitelja za drugim. Tako je svratio i kod Ramake.
Uželjevši pokazati što je spoznao reče: 'Tijelo, duh i čitava kreacija, na kraju krajeva, ne postoje. Narav svega postojećeg je praznina. Ne postoji ni spoznaja ni zabluda, ni mudrost ni glupost. Nema davanja ni primanja.'
Ramaka ništa ne reče. Iznenada udari tragatelja, što njega zaista razljuti.
'Ako ništa ne postoji', upita Ramaka, 'odakle je došla tvoja ljutnja?'
VRATA NEBA I PAKLA
Kšatriya (ratnik) priđe Ramaki i upita ga: 'Postoje li doista nebo i pakao?'
'A tko si ti?' upita Ramaka.
'Ja sam kšatriya rađe (kralja) od Hastinapura', odvrati ratnik.
'Ti? uzviknu Ramaka. 'Koji bi kralj tebe poželio za zaštitu? Klimav si, a lice ti je kao šudre.'
Vojnik se toliko razgnjevi da stade vaditi svoj mač.
Ramaka nastavi: 'Pa ti imaš mač. Sigurno je tup kao i ti. Ne bi ni slamku mogao prerezati.'
Kada vojnik izvuče mač, Ramaka primijeti: 'Ovdje se otvaraju vrata pakla!'
Na ove riječi kšatriya shvativši poruku učitelja, vrati mač u korice i pokloni se.
'Ovdje se otvaraju vrata neba, reče Ramaka.
'SPOZNAJ SAMOG SEBE'
'NIČEGA PREVIŠE'
'E’
Ta gesla urezana u kamen Apolonova hrama u Delfima, bila su poznata u cijelom klasičnom svijetu. 'Spoznaj samoga sebe' bio je podsjetnik na oholost i ljudska ograničenja. 'Ničega previše' uči kako živjeti. Za slovo 'E', Putarh, svećenik u Delfima, kaže da znači 'budi' i stoga izražava vječno postojanje duše.
Dakle:
'Spoznaj samog sebe'!
Kako?
'Ničega previše'.
Jednostavno:
'Budi'.
Podsjeća li vas to na nešto ili nekoga?
Mikro i makro kozmos
O, prijatelju, spoznaj: tijelo
Oceanu nalikuje,
Skrivenim blagom bogato.
Razotkrij najskriveniju odaju i njezinu svjetiljku užgaj.
Vrtovi u tijelu skriveni,
Cvijeće rijetko, paunovi, nutarnja glazba;
Jezero blaženstva u tijelu skriveno,
Raduju se na njem duše, labudovi bijeli.
Prostrana tržnica u tijelu skrivena –
Otiđi onamo, trguj,
Prodaj samu sebe za zlatnik koji potrošiti nećeš.
Mira kaže: Gospodin je njezin onkraj hvalospjeva.
Do Svojih nogu dopusti joj da prebiva.
Mirabai
DVOJNI STIHOVI
Sve što jesmo posljedica je onog što smo mislili. Ono što jesmo sada temelji se na našim mislima, napravljeno je od naših misli. Ako čovjek zbori i postupa od zle namisli, bol će ga u stopu slijediti kao što kotač slijedi nogu vola koji vuče kola.
Sve što jesmo posljedica je onoga što smo mislili: temelji se na našim mislima, napravljeno je od naših misli. Ako čovjek zbori i postupa od čiste namisli, sreća će ga u stopu slijediti poput sjene koja se od njega ne odvaja.
'On mi je zlo učinio, on me tukao, on me prevario, on me orobio' – u onima koji gaje takve misli mržnja nema kraja.
'On mi je zlo učinio, on me tukao, on me prevario, on me orobio' – u onima koji ne gaje takve misli mržnja ima kraja.
Jer nikada mržnja ne prestaje s mržnjom: mržnja prestaje s ljubavlju – to je staro pravilo.
Dhamapada
NOVI ZAVJET
Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srca.
Reče Isus: Ako vam vaše vođe kažu: Gle (Očeva) je uzvišena vladavina na nebesima, tad će vas preteći ptice nebeske. Ako vam kažu: U moru je, tad će vas preteći ribe. Nego (Očeva) je uzvišena vladavina u vama i izvan vas. Kad spoznate sami sebe, tad ćete spoznati i razumjeti ćete da ste djeca živoga Oca. Ali ako ne spoznate sami sebe, tad ćete živjeti u bijedi i bit ćete bijedni.
Pitaše ga učenici njegovi: 'Kad će doći (Očeva) uzvišena vlast?'
'Neće doći ako je iščekujete. Nitko vam neće reći: 'Gle ovdje je!', ili, 'Gle ondje je!' Nego, Očeva uzvišena vlast proširena je zemljom, samo je ljudi ne vide.'
Power of Silence - citati
Maharishi Mahesh Yogi
DJELOVANJE
Za žaljenje su oni koji se žure da ostvare plod djelovanja te počinju djelovati bez odgovarajuće pripreme da bi djelovanje bilo moćno.
*
U životu postoji vrijeme za sve.
*
Čini ono što te čini sretnim. Ne napreži se.
*
Ne čekaj da ti dođu sredstva da bi djelovao. Djeluj i sredstva će doći.
*
Mnogo se vremena gubi u loše smišljenom djelovanju i pokušajima da se poprave.
*
Ni jedno djelovanje se ne može uspješno izvesti ako se nema jasnog cilja.
*
Jasno mišljenje te sretno i čisto srce omogućuju dobro planiranje koje hrani svaku aveniju života i uklanja nesigurnost.
*
Ukoliko nije neko djelovanje pravilno promišljeno i svi njezini koraci pravilno planirani, svaki stupanj djelovanja vjerojatno će ostati nejasan i stoga nezadovoljavajući za djelatnika i za sve uključene.
*
Rezultati djelovanja bit će veći ako djelatnik usmjeri svu svoju pozornost i energiju u djelovanje.
Ako ne dozvoli svojoj pozornosti i energiji da bude ometena razmišljanjem o rezultatima, rezultat će bit u skladu s djelovanjem.
O tome nema sumnje.
*
SAVJETI
Potrebno je ukloniti površinske probleme i tada će spontano, kada bude manje stresa, dublje vrijednosti života izroniti za svaku osobu, prema njegovoj potrebi.
*
Započni s ničim ako želiš sve.
Sve dolazi iz ničega.
*
Jednom kada smo osigurali ispravnost, tada se cilj živi na svakoj točki puta.
*
Mi kažemo: uzmite lako, ponašajte se bezazleno, idite kao što ide onaj koji je postigao sklad s bitkom.
*
Divi se nekoj stvari i postaješ njezin rob.
Stoga, divi se samo sebstvu.
*
Kada srcem vladaju lutajuća osjetila, ono nosi um posvuda kao vjetar lađu po vodi (BG II/67).
*
Jednostavno znači prirodno.
*
Moramo brzo ostvariti jer ono što se odgađa jede vrijeme.
*
Ne izlažite tijelo stvarima koje slabe njegovo funkcioniranje.
Održavajte izvanjsku i unutrašnju okolinu tijela slobodnom od stvari koje umanjuju njegovo funkcioniranje.
*
UMJETNOST
Umjetnost ima svoj izvor u transcendentnom, neočitovanom polju čiste svijesti, koja je nepromjenljivo, besmrtno polje svih mogućnosti. Ta najviša inteligencija, potpuna po sebi, oblikuje djelovanja i sudbinu sveg stvorenja.
*
Kada je svjesnost umjetnika u skladu s tim središtem beskonačnog stvaralaštva, njegova kreacija, njegovo djelo, diše punoću života, hrani stvaratelja, umjetnika i nadahnjuje njegove poštovatelje s valovima blaženstva.
*
Umjetnik je uvijek transcendentalan jer iznosi na površinu iskustvo dublje, skrivene, transcendentalne vrijednosti. Sretni su oni umjetnici koji vježbaju tehniku transcendentalne meditacije jer blagoslivljaju društvo s bogatstvom nedokučivih dubina svoje svijesti. Predivna uloga transcendentalnog umjetnika našeg doba je što razvija transcendentalnu slavu Doba prosvjetljenja.
*
Govor teče u poeziju kada svijest obuhvati šire vidike i teče u riječi koje se međusobno pretapaju.
Čvrstoća i točnost izraza u svojoj slatkoći i povezanosti ovise o tome koliko je snažno srce pjesnika otvoreno prema podržavajućem poticaju inteligencije i koliko stvaralačke inteligencije titra iz izvora života.
*
Književnost i svijest su blisko povezani poput majke i djeteta.
Književnost je izraz svijesti pisca.
Izvirući iz razine čiste svijesti, iz te neograničene razine inteligencije, književnost dira svačija srca.
*
Ponos umjetnika je što čini da se neograničeno pojavljuje na sceni s jednim, jednostavnim, bezazlenim potezom.
Nitko ne zamjećuje neograničenu bjelinu platna sve dok – se s jednim potezom umjetnika na njemu ne pojavi granica, a tada se, odmah, pojavljuje neograničenost bjeline.
*
PONAŠANJE
Greške su u prošlosti, a ono što je prošlost je prošlost. Sada imamo tu formulu za ujedinjenje unutrašnjih vrijednosti života s izvanjskim vrijednostima te stoga idemo naprijed.
*
Kako se čovjek ponaša, tako dobiva.
*
Pazite da ne mislite loše jer do unosi blato u naša srca koja moramo tada oprati.
*
Nije važno ako on misli loše o meni. Ja mislim dobro o njemu.
*
Ako mislimo pravilno, govorimo povoljno i djelujemo iskreno, primamo podršku svih zakona prirode koji vode evoluciju u našoj okolini.
*
Nikada ne pokazuj čovjeku da znaš njegove slabosti.
*
Ne mogu nas poraziti male situacije tu i tamo ili beznačajne primjedbe.
*
Traži najbolje, najviše.
*
Nikad ne gledaj unatrag.
Uvijek gledaj unaprijed. Razmatraj samo uspjeh.
*
BITAK
Postoji razina života, tanahnija od tanahnije, koja prožima sve tanahne i grube razine postojanja, a to transcendentalno stanje bitka je osnova sveg stvorenja.
*
Bitak nije nešto što postoji i što se može dovesti od nekuda i živjeti. To je postojanje samo, sam život svega. Ono je sveprožimajuće stanje apsolutne svijesti.
*
Kako duh ide bliže polju Bitka, doživljava porast šarma, a taj porast šarma na svakom koraku prema profinjenju misli automatski privlači duh.
*
Priroda ne znači tek trava i drveće i cviječe i plodovi i okolina.
To znači nečija priroda.
Tko je taj netko?
To je vječni život, to je apsolutni Bitak.
To što vidimo i zovemo prirodom je očitovani vid onoga što leži u osnovi i što je neočitovano.
*
BLAŽENSTVO
Unutrašnje polje života je izvor izvanjskog. Ono je izvor izvanjskog vrutka života. Unutrašnji život je apsolutna svijest blaženstva.
*
Neka blaženstvo bude primarna motivacija za svako djelovanje.
*
Izravno iskustvo blažene prirode duše i unutrašnji čovjek je potpuno preobražen. Duh, doživljavajući veliko blaženstvo, osjeća zadovoljstvo i to zadovoljstvo duha rezultira u pravilnom razumijevanju i vrlinom djelovanja, ljubaznosti, ljubavi i suosjećanja za sve.
*
Kada sklad postane blaženstvo, tada je svemoćni sklad i blaženstvo. Blaženstvo je jedina sila koja može povezati ljude.
*
Filozofija života je sljedeća:
Život nije borba, nije napetost.
Život ne treba biti patnja.
Život je blaženstvo.
On je vječna mudrost, vječno postojanje.
*
Život je blaženstvo.
Čovjek je rođen da uživa u milosti Božjoj.
Samo lebdi u blaženstvu i priroda će se pobrinuti za sve drugo.
*
Poruka blaženstva je bila poruka svih velikih učitelja svih religija svih vremena. Krist je rekao: 'Kraljevstvo nebesko je u vama'. Buddha je širio poruku o nirvani. Upanišade govore o istom, sat-ćit-ananda, vječna svijest blaženstva, koja je vaše sebstvo.
*
ŽELJA
Odluči što želiš i ne misli o neposrednim uvjetima. Kada priroda radi za nas, trebamo željeti što želimo i pustiti prirodu da radi za nas.
*
Ne ispituj prirodu kako se ispunjavaju želje. Poželi i pokreni se.
*
Svaka želja je želja za apsolutnim.
*
Zasluga – a tada želja.
*
Nikada ti nije dana želja bez sposobnosti da je obistiniš.
*
Svaka dolazeća želja treba naći put do ispunjenja, a valovi našeg pojedinačnog života trebaju teći u punoći kozmičkog života.
*
Neka se želja stalno vraća iznutra i budi strpljiv. Dopusti ispunjenju da dođe. Nježno se opiri iskušenju da loviš svoje snove u izvanjskom svijetu. Slijedi ih u svom srcu sve dok ne nestanu u sebstvu i tamo ih ostavi.
Možda će trebati malo samodiscipline. Budi jednostavan, budi ljubazan, budi odmoran. Skrbi se za svoje unutrašnje zdravlje i sreću.
Sreća zrači poput mirisa iz cvijeta i privlači sve dobre stvari. Dopusti svojoj ljubavi da hrani tebe i sve druge.
Ne napreži se zbog potreba života. Dovoljno je biti mirno budan i svjestan potreba. Na taj način život napreduje mnogo prirodnije, nenapornije.
Život je tu da se uživa.
*
PREDANOST
Vjera čini učenika dobrim primateljem znanja. Predanost čini da bude slobodan od otpora i istodobno utječe na srce učitelja odakle izvire izvor mudrosti.
Predanost na strani učenika stvara naklonost u srcu učitelja.
Kada tele pristupa majci, mlijeko počinje teći iz njena vimena, spremno da ga tele pije bez napora.
To je veličina predanosti i vjere kod učenika.
On se predaje stopalima učitelja i skraćuje dugu stazu evolucije.
*
Predanost se ne vježba. Ona je spontan sjaj pročišćenog života.
*
Predanost je najjednostavnije stanje svijesti. Ono je najprirodnije. Ništa nije potpunije, ništa bezazlenije, ništa božanskije. Čistoća srca znači da se svako djelovanje, svako opažanje osjeća kao milost Božanske majke, Božja slava.
*
SUMNJA
Sumnja ne stvara blaženstvo ni sreću. Nikada ne smijemo dvojiti u ono što smo stvorili jer tako stvaramo sumnju.
*
Sumnjičavac uvodi razaranje.
*
Stoga bavi se sebstvom, dođi sebstvu.
Pitanje je tko koga promatra, promatra li sumnjičavac ili promatra jednostavna svjesnost.
Ovisi o tome što se promatra.
Tako ljudi promatraju svoju kakvoću inteligencije. Kakva god je njihova kakvoća inteligencije to je njihova kakvoća inteligencije.
*
OBRAZOVANJE
Obrazovanje se usmjerilo na širenje količine znanja bez da je išta učinilo za širenju posude znanja, svijesti studenta.
*
Svijet je čaroban, ali duša je veličanstvena.
*
Ako želimo da se ovo doba uzdigne do nepobjedivosti polju obrazovanja mora se dodati temeljna vrijednost.
Znanje o čistoj svijesti i kako je doživjeti.
*
Sa Himalaja sam donio ispunjenje potreba svakog čovjeka u ovom brzom tempu suvremenog života.
*
Plod znanja je draži od znanja o tome kako da čovjek djeluje, misli i govori.
*
Bolje graditi djecu nego popravljati ljude.
*
Djeca su cvijeće u Božjem vrtu.
*
Kakvo god je obrazovanje bilo i kakvo je danas ono nije razvijalo potpunog čovjeka. Ako pogledamo u postupak stjecanja znanja, nalazimo da postoje dvije strane znanja – predmet (znanja) i subjekt znanja (znalac). Ono što sadašnje obrazovanje nudi je znanje o objektu, ono što manjka je znanje o znalcu. Kada je znalac u neznanju o samom sebi, čitavo ustrojstvo znanja je bez osnove. A znanje bez osnove može biti samo neispunjavajuće.
*
PROSVJETLJENJE
Ovdje smo da bismo stekli veliku mudrost integriranog života tako da ni jedan vid života ne ostane u tami; da sve postane ispunjeno prosvjetljenjem.
*
Kada su granice slomljene – 'lešavidya' čini da čovjek živi.
*
Kada se čovjek uzdigne do kozmičke svijesti, tata je njegovo stanje poput stalno punog i stabilnog oceana. To stanje apsolutnog blaženstva je cilj svih želja u životu.
*
Znanje je dostupno, a sada, u kojem god stanju svijesti želite živjeti u svom životu, dobrodošli.
*
Kada čovjek razumije samo malo od života, kad mu manjka vizija cijelog opsega života, tada se osjeća potišten.
Ali čovjek koji razumije oboje, nepromjenljivu vječnu fazu života i beskrajnu narav stalno promjenljivog ciklusa života i smrti, prepoznat će površinsku prirodu potištenosti i neće biti njome nadvladan.
*
Naznake rasta kozmičke svijesti:
1. Unutrašnja stabilnost tijekom izazova ili stresa.
2. Sjećanja na san i sanjanje, osjećaj kontinuiteta nakon buđenja.
3. Svjesnost dodirne točke između budnog i stanja spavanja (tj. neka neograničenost).
4. Zaokupljenost u dinamičnoj djelatnosti i nadmetanju bez pretjeranog mišljenja o rezultatima zadatka.
5. Osjećaj umirujuće unutrašnje sigurnosti u svakom trenutku.
6. Manjak žaljenja radi prošlosti.
7. Spontano sjećanje – prisjećanje na stvari samo kada su potrebne. U druga vremena sposobnost prisjećanja je vjerojatno izgubljena.
*
EVOLUCIJA
Svatko ima pravo uživati u trajnom miru i neograničenoj radosti, koja je bitna narav njegove duše. Držim da svatko već posjeduje kapacitet za to uživanje jer je već tamo u najunutarnjijem kutku svačijeg srca.
*
Nikada ne žrtvujemo svijest za novac.
*
Živi u svijetlu ili živi u tami.
*
Evolucija je prirodna, borba ne pripada naravi života. Čovjek se treba boriti samo kada ne zna kako da raste bez borbe.
*
Priroda neće dozvoliti da čovječanstvo bude dugo bez vizije transcendentalne zbilje.
*
Ta velika, moćna struja evolucije koja unaprjeđuje život svega u stvorenju je jednostavno nepobjediva.
Nitko joj se ne može oduprijeti.
*
Evolucija je ljubav stvaratelja na svakoj i najmanjoj točki njegova stvorenja.
*
Radi profinjenja osjećaja život evoluira i to je najnježnija sposobnost iskustva.
*
Život ima različite stupnjeve evolucije.
Da bi proces evolucije napredovao potrebno je, da prethodni stupanj uzdiže sljedeći i u tom postupku svaki sljedeći stupanj od najveće je važnosti.
*
VJERA
Vjera daje sidro u životu, ne samo za tragatelja istine već za svakog čovjeka. Potrebna je za bilo koje ostvarenje u životu.
Za veća ostvarenja potrebna je veća.
Za krajnje ostvarenje u božanskoj svijesti potrebna je najveća vjera.
*
Vježba transcendentalne meditacije može se započeti s bilo koje razine vjere čovjeka jer donosi vjeru nevjernom, a uklanja sumnje u duhu skeptika dajući izravno iskustvo zbilje.
*
OSJEĆAJI
Svako djelovanje treba hraniti tanahne osjećaje razvijena u sidhijima. Zato kažemo 'govori istinu', ali pazi da govoriš nježno. Ne govori ne-istinu i ne govori na ne-slatki način, tako da se osjećaji hrane. Sva svrha djelovanja je da se obogate osjećaji drugih.
*
Ne suprotstavljaj se jer u suprotstavljanju se potiskuje nježna razina osjećanja. Sve djelovanje treba hraniti fina osjećanja razvijena u sidhima. Zato kažemo: 'Govori istinu, ali pazi da je govoriš nježno'.
*
Budi što nježniji.
Ako komunikacija ostvaruje nešto na grubljoj razini, ali ranjava nešto na razini osjećaja, tada je to duhovni gubitak.
*
Osjećaji su važniji za život.
Hranjenje na razini osjećaja temelj je za rast duhovne holističke vrijednosti.
*
SLOBODNA VOLJA
Dajemo više važnosti djelovanju – slobodna volja. Sudbina nema neovisno mjesto. Nastojanje – slobodna volja rađa sudbinu. Jučerašnja slobodna volja stvara današnju sudbinu. Prihvaćamo jučerašnju sudbinu. Nastojimo – slobodna volja danas – čak iako prihvaćamo jučerašnju sudbinu.
Današnja slobodna volja može ispraviti sudbinu prošlosti.
*
Samim nastojanjem da sjednemo i meditiramo uzgajamo utjecaj blaženstva u životu.
Slobodna volja, koju samo čovjek ima, je važnija od sudbine.
Ne slobodna volja – u smislu onog kako je čovjek ima – pripada svim drugim vrstama.
*
Sloboda da se ide u ne-evolutivnom smjeru ne ispunjava svrhu slobode.
*
Čovjek ima slobodu djelovanja.
Tako on može izabrati bilo koji kanal, dobar ili loš, putem kojeg želi da teče njegov život.
To je u njegovim rukama.
Međutim, promjena je neizbježna, a to je zbog samog života:
'Stoga nad neizbježnim ne treba žaliti'.
Naprotiv, promjenu valja pozdraviti, jer otvara nove putove života prema ispunjenju.
*
PRIJATELJSTVO
Ako želimo povećati prijateljstvo, ne moramo govoriti. Osjećajte topli unutrašnji osjećaj. Povećano osjećanje topline znatno će povećati prijateljstvo jer je to polje beskonačne korelacije.
*
Temelj prijateljstva je unutrašnja sreća.
*
Kako sami stvaramo svoju okolinu, prirodno težimo da nam ona pomogne u ostvarenju želja.
Tehnika za ostvarenje pomoći iz okoline leži u našem stavu davanja.
Ako želimo primiti najveću pomoć u svakom trenutku, moramo imati stav davanja.
Zakon je prirode da ako želite primiti morate dati.
*
Ako ste iskreni u davanju, vratit će vam se mnogostruko.
*
BOG
Ljubav Božja je najveća vrlina koju čovjek može uzgajati; putem nje razvija ljubav za Božje stvorenje, za djecu Božju.
Ljubaznost, suosjećaj, tolerantnost i spremnost na pomaganje zrači iz srca u kojem raste ljubav Božja.
*
Spavanje je Božji blagoslov. Osjećaj Božju ljubav.
Počivajte u pljusku Njegova blagoslova. Neka se vaše srce topi u Božjoj ljubavi.
Spavajte s mislima o Bogu i u ljubavi. Nije potrebno ništa reći, ali osjećaj Božji je od najviše vrijednosti. Ljubav teče.
Spavanje je tek na površini. Spavajte u toplini Božje milosti, bez ikakvih riječi, samo s tim osjećajem.
*
Svijet je djelatno božansko.
*
Božja ljubav, netko je rekao, Božja ljubav je apstraktni vid, apstraktna zamisao.
Da, tako je, ona je apstraktna.
Potrebno je iskustvo cijelog života da bi postala konkretna.
*
Takvi trenutci (Božja ljubav) u životu čine čovjeka da padne pred Božje noge, trenutci kada vidi, a ipak ne vidi, trenutci kada želi djelovati, ali je nesposoban djelovati.
*
Neka problemi svijeta i gore dolje života ne ometaju punoću ljubavi u nama.
Budimo puni milosti i puni svijetla i u toj punoći života budimo budni da bismo služili volju Božju te da se uzdignemo da budemo od prave koristi za sebe i za naše prijatelje.
*
VLADA
Vlada nije neovisni entitet. Ovisi o kolektivnoj svijesti nacije. Vladom tiho vlada kolektivna svijet ljudi.
*
Vlada je tek nevino ogledalo nacionalne svijesti.
Stupanj uspjeha bilo koje vlade ovisi o stupnju koherencije nacionalne svijesti.
*
Možemo pozvati svaku naciju da uzgaja nepobjedivu moć naravnog zakona koji upravlja svemirom, da bi za sva vremena osigurali pravo raspoloženje supersila. Taj najviša moć naravnog zakona je vječno živa u jedinstvenom polju i može se iskoristiti putem tehnologije jedinstvenog polja.
Ovdje je izazov svakoj naciji da nađe put da stoji na vlastitim nogama i da se uzdigne do nepobjedive moći prirode, koja je sigurno veća čak i od nuklearne i elektronske moći svih supersila zajedno.
*
Politika u bilo kojoj zemlji je promjenljiva.
To je stoga jer ovisi o kolektivnoj svijesti nacije kao i svijeta, a kakvoća kolektivne svijesti se stalno mijenja od jutra do podneva prema večeri i noći.
Jedinstvo na političkoj ravni nikada neće biti stabilno. Povijest je to dokazala.
*
SREĆA
Uživaj svoj život i budi sretan/na. Biti sretan je najvažnija stvar. Uspjeh u svemu je putem sreće.
Više podrške prirode dolazi iz stanja sreće.
Pod svim okolnostima budi sretan, čak ako moraš malo nastojati da promijeniš dugotrajne navike.
Jednostavno misli o bilo kojoj negativnosti koja ti dolazi kao kišnoj kapi koja pada u ocean tvog blaženstva.
Možda nemaš stalno ocean blaženstva, ali svejedno misli na taj način i pomoć će doći.
Budi sretan, zdrav i neka ljubav teče kroz tvoje srce.
*
Ništa u životu ne valja uzimati ozbiljno osim radosti života.
*
Širenje sreće je svrha stvaranja i mi smo svi ovdje da uživamo i zračimo sreću posvuda.
*
Moramo biti sretni, a to je sve.
Ne zatvorenost srca, ne zatvorenost uma, uvijek čudesno otvoren i radostan.
*
Sreća je okidač za naravni zakon.
*
Širenje sreće je svrha života, a evolucija je postupak kojim se to ispunjava. Život počinje na prirodan način, evoluira i sreća se širi. Širenje sreće prati širenje inteligencije, moći, stvaralaštva i svega za što se može reći da je od značaja u životu.
*
NEBO NA ZEMLJI
Svjesni smo tame, ali za našu zajednicu želimo prosvjetljenje.
*
Sa svitanjem svijetla, tama jednostavno prestaje.
*
Nebo na Zemlji je pohvalna težnja mudraca u svim vremenima. Stvaranje Neba na Zemlji je najpoželjniji projekt u cijeloj povijesti ljudskog roda.
Svatko može uživati Nebo na Zemlji putem savršene povezanost s naravnim zakonom, oživljavanjem punog potencijala naravnog zakona u vlastitoj svijesti. Savršena povezanost s naravnim zakonom je sada pristupačna svakom pojedincu i svakoj naciji putem moje vedske znanosti i tehnologije koja nudi obogaćenje i uzdizanje svih polja života i stvaranje Neba na Zemlji.
*
Nadahnuće za stvaranje Neba na Zemlji dolazi iz velikih ostvarenja mog Pokreta diljem svijeta tijekom posljednjih trideset godina, a pogotovo iz otkrića veda, beskonačne stvaralačke inteligencije naravnog zakona u samoodnosnoj svijesti, transcendentalnoj svijesti u svakome.
*
Sada, kada su znanstvena istraživanja više puta potvrdila da se život može živjeti u skladu s naravnim zakonom putem dnevne vježbe moje transcendentalne meditacije, da se pozitivnost i sklad mogu stvoriti, a negativni trendovi potpuno ukloniti iz cijelog društva, ovo je pogodno vrijeme da započnemo globalnu inicijativu za stvaranje Neba na Zemlji na znanstven način, da ostvarimo zbiljsko Nebo na Zemlji za ovo pokoljenje, tako da savršenstvo bude zbilja svakodnevnog života za svakoga i za sva dolazeća pokoljenja.
*
DOMAĆIN
Ne smije se zaboraviti da postoje dva načina života, onaj domaćina (domaćice) i onaj pustinjaka.
*
Ljudi oba načina koji meditiraju i ostvare stanje mirnom uma nastavit će sa svojim odgovarajućim načinom života … Stanje mirnog uma jednostavno ima donosi ispunjenje.
*
Oni se izdižu iznad privlačnosti i odbojnosti, njihov je život na razini vječnosti, nevezan bilo kakvim ograničenjima vremena, prostora i uzroka, daleko iznad granica bilo kakvih društvenih veza ili obveza.
Njihov je život u kozmičkoj svijesti, oni su iznad razlika dana i noći, budnosti ili spavanja, oni su utvrđeni u jedinstvu božanske inteligencije i blaženstva.
*
Ovaj svijet radosti i tuga, velikih ljudskih poduhvata i ambicija je za njih poput svijeta lutaka i igračaka s kojima se djeca igraju i zabavljaju. Igračke su izvor velikog uzbuđenja za djecu, ali odrasli su njima nedodirnuti.
*
Sretni smo što smo sreli ovu veliku mudrost života. Svjetiljka je u našim rukama. Moramo je samo zapaliti i ostati u njezinom sjaju.
*
Staza cjelovitog života je potpuna i savršena. Ona je upravo ono što svaki čovjek potrebuje da bi mogao živjeti uspješno u svijetu i ostvariti svoje težnje u životu.
Dalje, kako se danas bavimo načinom života domaćina, rekao bih nešto o sjaju središta takva života.
Domaćica je središte sjaja u životu domaćina. Ona je središnja točka kotača obiteljskog života.
Znamo da se ostvarenja obitelji ovisna o snazi i integritetu domaćice ili majke doma.
Ona drži središnji položaj oko kojeg se okreće kotač domaćinstva.
*
ZNANJE
Znanje uvijek ima svrhu. Svrha znanja je učinkovito djelovanje. Svrha učinkovitog djelovanja je ostvarenje, cilj ostvarenja je ispunjenje. Stoga je krajnja svrha znanja ispunjenje znalca.
*
Koje znanje stječemo ovisi o tome kamo stavljamo svoju pozornost. Život raste na temelju pozornosti, pozornost je znanje. Cijela priča o rastu znanja priča je o pozornosti.
*
Znanje je poput vode.
Da bi bilo čisto treba stalno teči.
*
Znanje je uvijek dobrodošlo ako se daje kada je potrebno.
*
Ako znamo ocean, tada znamo osnovu svih valova.
Ako znamo čistu svijest tada znamo temelj sveg znanja.
*
Znanje u knjigama ostaje u knjigama.
*
Čovjek je očitovanje svog unutrašnjeg znanja.
*
Neravnoteža nastaje kada se znanje skriva iza moći.
*
Moć dobroga uvijek je snažnija od moći ne-dobrog, moć svijetla je jača od moći tame, moć znanja je jača od moći neznanja.
*
Odgovor na svaki problem je da nema problema.
Neka čovjek percipira tu istinu i tada je bez problema.
To je snaga znanja … snaga mudrosti koja nudi trenutačno ostvarenje.
*
Znanje daje poniznost.
Kada su na drvetu mangoi zreli, tada se grane savijaju.
Kako plodovi dolaze, savijaju (grane) se prema zemlji kako bi ljudi uživali.
*
ŽIVOT
Glavna svrha života je vječno oslobođenje, kozmička svijest, a to razvijamo putem transcendentalne meditacije.
*
Odgovor na svaki problem je da nema problema. Neka čovjek zapazi tu istinu i tada je bez problema. Živi svoj život lako, udobno i bezbrižno.
*
Život je polje svih mogućnosti.
Ono što izaberete to je vaš život.
*
Svaki dan je život.
Nije tako da trebamo zanemariti sadašnjost za neku sjajnu budućnost. Ciljamo na jedinstvo, ali ne valja misliti da ćemo početi živjeti život tek u jedinstvu. Svaki dan je život.
*
Živjeti normalan ljudski život znači živjeti božansku svijest, Božju svijest.
*
Jako je važno ne tračiti život u uskoći vizije, u uskoći mišljenja. Valja misliti velike stvari, učiniti velike stvari.
*
Život je besmrtno, nepobjedivo blaženstvo.
*
Promjena je naš najbolji prijatelj, kada želimo razviti nepromjenjivu narav života.
*
UPRAVLJANJE
Osnovno pravilo upravljanja je usmjerenje samo na ono što je pozitivno, podižuće i životno podržavajuće.
*
Prihvaćanjem samo dobrih odlika u nama i drugima te zanemarivanje nedostataka i grešaka, dolazi do rasta svih drugih pozitivnih značajki.
*
Upravljanje je ustrojeno u ljubavi. Ono što ustrojava upravljanje je tanahna mreža ljubavi koja je potpuno bezazlena, apsolutno čista.
*
Bilo da doživljavamo radost ili patnju, nikada ne okrivljujemo našu okolinu, krivnja je na našoj unutrašnjoj svijesti. Mi smo stvaratelji naše okoline, dobre ili loše.
*
Prvo ispunjen kao čovjek, tada kao poslovni čovjek. Bez obzira kakav je posao čovjeka, on je na prvom mjestu čovjek. Kao čovjek mora biti ispunjen; kao čovjek mora biti potpuno razvijen.
*
LJUBAV
Ljubav je najveća skladotvorna snaga u životu.
*
Kada je ljubav puna, puna je poput tihog oceana.
Život je put poput oceana jer ne teče ni u jednom smjeru. Jednostavno jest.
*
Život se izražava putem ljubavi.
Struja života je val na oceanu ljubavi, a život se izražava u valovima ljubavi.
A ocean ljubavi teče u valovima života.
Kakvu li samo udobnost ljubav daje srcu.
*
Svaki val života pun je sa oceanom ljubavi.
Takav život je život.
*
Ljubav otvara sva vrata, bez obzira koliko su možda zatvoreni, bez obzira koliko su zahrđana od neuporabe.
Vaš posao je donošenje jedinstva i sklada, otvoriti sva vrata koja su dugo vremena bila zatvorena.
Imajte strpljenja i trpeljivosti.
Uvijek otvorite svoje srce.
*
Zahvat ljubavi, premda nježan, čvrst je i snažan.
Slava nježnosti i snaga je slava ljubavi.
*
MAHARISHI O GURU DEVU
Naše vodeće svijetlo je uvijek sijajuće, nikada zalazeće Sunce Božanske milosti. Uvijek isto, postojano kao Sjevernjača i sjajno kao podnevno sunce, naše vodeće svijetlo je Božanska milost Šri Guru Deva, Maha Yogirađa, Njegove Božanskosti Svami Brahmanananda Saraswati Maharađa, najistaknutijeg u galaksiji đagat gurua šankaraćarya Indije.
*
Našao sam Guru Deva Božjom milošću i uz moju želju da ga nađem.
U Indiji, vrlo je normalna stvar za dijete da misli o Bogu i o Njegovom nalaženju te razgovoru s Njim.
Bogospoznaja je vrlo konkretno iskustvo za dijete u indijskom ozračju i to potiče u indijskom srcu želju da nađe put i potraži dobrog vodiča koji će mu pomoći da nađe cilj.
Ta situacija je također istinita u mom slučaju u ranim danima. Jednog dana su me odveli, oni koji su znali da volim susretati svece, do kuće negdje u šumi, i tada su me odveli po nekim stepenicama na terasu.
Bila je vrlo tamna noć i jedva sam mogao vidjeti stolac, a neki su ljudi sjedilo uokolo, potpuno mirni. Tišina je bila tako velika da se čovjek ne bi osudio ni dublje udahnuti, jer disanje je bilo strašno u tom ozračju.
Kako sam se približavao stolici na obližnjoj cesti prolazio je auto, a njegova svjetla okrznula su za trenutak verandu. Tada sam vidio Guru Deva i pomislio: 'Ovdje je sunce'. To je bio trenutak bljeska svjetla koji je odlučio o mojoj sudbini.
Nekako sam uspio mu reći da želim biti sa njim. Pitao me je o svemu što radim, a kada je čuo da sam student rekao je: 'Prvo završi studije'. Bez ikakve rasprave ili diskusije.
U vrijeme kada sam završio svoje studije on je postao šankaraćarya Đyotir matha. Rečeno mi je da mnogi ljudi idu u to mjesto i ja sam krenuo i našao Guru Deva i tada sam ostao.
*
Ova predanost Guru Devu, predanost svom Učitelju, kada ćete ući u pojedinosti naše tradicije, naše tradicije, ove vedske tradicije, kojoj pripadamo, izgleda da je bio niz takvih događaja, gdje se je učenik predao i postao prosvijetljen putem predanosti. A takva predanost nije stvar na razini mišljenja ili manipulacije, ne, to je vrlo iskrena, bezazlena, apstraktan pa ipak jako konkretni dodir s stvarnošću.
*
Povijest te tradicije je puna tih vrijednosti predanosti Učitelju i to je ono što podržava znanje iz pokoljenja u pokoljenje.
*
*
UČITELJ – UČENIK
Iskrenost i nepokolebljiva ljubav te predanost učitelju.
*
Ako se slobodnom voljom odlučiš predati univerzum meni, tada je ostatak određen.
Preustrojit ću te.
*
Život učenika – onoga koji ima priliku živjeti sa svojim učiteljem – život koji živi, nije na pojavnoj ravni događanja.
To je na nježnoj niti ljubavi koja povezuje njegovo srce sa srcem učitelja. To je na nježnoj vezi inteligencije koja povezuje njegov um sa umom učitelja. Ta ravan je: vrlo nježno, vrlo tanahno polje, na kojem učenik živi život do stopala učitelja.
To je vrlo nježno, vječito čvrsto u svojoj gipkosti nježnosti, ono je od najviše gipkosti apsolutne nježnosti. Veza je vrlo čvrsta, apsolutno čvrsta, nepokolebljiva i to je ta čvrsta osnova na kojoj učenik živi taj život.
*
Događaji dolaze i odlaze, ali njegov um nije na događajima.
Okolnosti događanja oko učitelja daje učeniku priliku da bude potpuno, stalno u skladu sa učiteljem, doći u njegovu nazočnost, biti u njegovoj nazočnosti.
*
Rad je tek sredstvo da se bude u njegovoj blizini. Rad kao rad nije važan. Ima neku vrijednost na razini rada, ali njegova veća vrijednost je u svrsi odnosa između učenika i njegova učitelja.
*
Svrha odnosa između učenika i učitelja je da upije više i više učiteljevog srca, upije više i više njegova duha, upije i ulije više i više njegova bitka u učenikov bitak, kao što je svrha jureće rijeke prema oceanu da posjeduje cijeli ocean.
*
To posjedovanje nije ostvareno ako je svijest učenika držana na površinskoj vrijednosti događanja. Događanja su previše površna.
To su bljeskovi. Ali veza koja jača svakim događanjem daje vrijednost tom događanju jer putem aktivnosti se dodir ponovno i ponovno utvrđuje, a sa svakim slojem dodira veza se jača.
*
Žice omogućuju protok struje, ali ako želimo više i više struje, žice moramo učiniti tanahnijim. Svaki dodir u odnosu na aktivnost oko učitelja dodaje više žice kako bi nešto više snage teklo, nešto više bitka teklo.
*
Ali u viđenju učenika događaji i stvari i aktivnosti su samo sredstva za vođenje njegove svijesti do svijesti njegova učitelja i za vođenje svijesti učitelja do svijesti učenika.
Nije događanje ono koje je važno, već je ono što podržava događanje važno, apstraktna veza (dviju) svijesti.
*
Savršeni odnos kako ja držim, odnos s učiteljem je da on (učenik) treba biti za njega (učitelja) i to je sve što on (učenik) treba biti.
To je upravo odnos učenika i učitelja, biti za njega (učitelja) i to je odnos učitelja prema učeniku.
*
MEDITACIJA
Zalijevaj korijene da bi uživao u plodovima.
*
Nikada ne smanjuj svoj program. Jer svaki djelić koji oduzmeš iz svog programa, istu količinu oduzimaš od svoje sreće i uspjeha. Ne žrtvuj svoj program radi novca.
*
Samo uroni u unutrašnji život. Samo uroni u polje veće mudrosti, većeg stvaralaštva, većeg mira, veće sreće. Samo uroni i duh izlazi prožet time, dovoljno za cijeli dan.
*
A kako ta iskustva rastu, sve više i više ljudi će prihvatiti ovaj najsretniji način života. Oni će blagosloviti ljudsku vrstu i uživati najbogatija iskustva na intelektualnoj razini i na razini iskustva.
Tu je ogromno oživljavanje mogućnosti u ovom programu. A spontana vrijednost rezultata u praktičnom svakodnevnom životu ljudi u svijetu bit će oživljavanje naravnog zakona za svakoga.
*
Treba sjesti u meditaciju spreman na potpuni gubitak.
Kada se počinje gubiti svijest o izvanjskim objektima, ne treba započeti žaliti za tim gubitkom.
Yogi, kada započne meditaciju, ne treba pokušavati ništa zadržavati. Slobodnim duhom treba ići do bitka i biti budan u sebi, a izgubljen za svijet.
*
Svi su doživljavali na osjetilnoj razini, uvijek na osjetilnoj razini iskustva.
Sada transcendiramo i dolazimo do te neočitovane razine iskustva, koja je po sebi apsolutni dinamizam, samoodnosni dinamizam.
*
Kako smo navikli doživljavati samo putem osjetila ne znamo za postojanje jedinstvenog polja.
Putem vježbe transcendentalne meditacije odlike jedinstvenog polja razvijaju se u ljudskoj svijesti.
Tako držimo kako je jedinstveno polje transcendentalna svijest, samoodnosna svijest, samointeraktivna dinamika svijesti i sada želimo funkcionirati sa te razine.
Sada želimo funkcionirati sa te razine.
*
NARAVNI ZAKON
To znanje o sebstvu je osnova svih zakona. To je prvi zakon. To je naravni zakon. To je razlog zašto je samospoznaja bila naglašavana u svim vremenima. U svakom pokoljenju bio je naglasak na ostvarenje sebstva. U smislu zakona, to je spoznaja doma svih zakona prirode, a to je u tebi samome …
… jer onaj koji ne zna taj prvi zakon, onaj koji ne zna sebe onaj koji ne zna to vječno sjeme mudrosti života u transcendentalnom polju … što mogu učiniti izrazi zakona za njega. To je vječni izraz zakona …'znaj dom svih zakona prirode koji je tvoje sebstvo, ako ne znaš to, što mogu izrazi zakona učiniti za tebe?'
*
DUŠA
Materija i duša dva su kraja jednog života – nisu odijeljeni. Negativni i pozitivni polovi magneta, oba čine magnet, jedan je nepotpun bez drugoga.
*
Za materijalizam i duhovnost općenito se misli da su dva suprotna (i odvojena) pola života, ali to je potpuno kriva zamisao. Svaki čovjek mora biti u stanju uživati božansko u svijetu.
*
Ostvarenja materijalne znanosti, sjaj povećane materijalne udobnosti te radosti materijalnog svijeta nisu odgovorni za duhovno propadanje čovjeka. Svjetlo svijeće ne može zaustaviti širenje sjaja Sunca. Materijalne slave ograničene naravi ne mogu si dozvoliti izbjegavanje svitanje neograničenih slava duše.
*
Koja je 'patnja' duše?
Da je izostavljena iz života i zatvorena u zatvoru transcendentalnog.
*
Duša je apsolutno blaženstvo, beskonačna energija, izvor sve moći i blaženstva.
*
Meditacija dovodi dušu u polje djelovanja – oslobađa je od njezinih okova, oslobađa je. Duša tada pleše u sreći radi svoje slobode. Meditacija je spasitelj duše.
*
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::...
Potrebno je ukloniti površinske probleme i tada, kada bude manje stresa, dublje vrijednosti života automatski izlaze za svaku osobu prema njegom ustrojstvu.
...................................::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
*
ZAJEDNIŠTVO
Saha nava vatu.
Saha nau bhunaktu.
Saha viryam karavavahai.
Teđasvi nav adhitam astu – zračimo istinu, zračimo svjetlo života.
Teđasvi nav adhitam astu – zajedno zračimo život.
*
Ma vidvisavahai – nikada ne optužujmo nikoga. Nikada ne uzimamo nikakvu negativnost od nikoga. Bez sukoba u našim obiteljima, bez sukoba u našem mišljenju, u našem ponašanju. Ma vidvisavahai.
Ne stvaramo metež nigdje. Ne sumnjamo u ništa.
Ma vidvisavahai.
*
Ovo je jako veliko učenje za održavanje zajedništva.
U zajedništvu je održavanje odnosa. I u tome je održavanje vrijednosti beskonačne korelacije, koja je razina besmrtnosti.
U zajedništvu je živototvornost. U zajedništvu je ta vrijednost beskonačnog sklada i stoga mi nećemo nikada biti odijeljeni. Veliko učenje za sva vremena.
*
JEDINSTVO
Kada postanete bliski sa suptilnim djelovanjem načela prirode … tada je ponašanje u grubom životu samo dječja igra.
*
Razlike su tek na površini svih zemalja. Sve religije i sve kulture ujedinjene su u božanskoj svijesti.
*
Bhagavadgita je spis yoge, spis božanskog jedinstva. Njezina svrha je objasniti u teoriji i praksi sve što je potrebno za uzdizanje svijesti čovjeka do najviše moguće razine.
*
Stanje yoge je stanje jedinstva, potpunosti, brahmana i u tome leži veliki sklad, vječna snaga i apsolutno blaženstvo.
*
Ako bilo kada netko ostvari brahmavidyu (potpuno prosvjetljenje) tada je tu mogućnost za svakoga. Yoga i yagya sreću se na toj razini, izvoru dinamizma i istodobno beskrajne tišine.
*
Svaki predmet vedske znanosti je brahmavidya. Sve razine vedskih predmeta (ayurveda, gandharvaveda, sthapatyaveda itd.) se nadopunjuju.
*
U jedinstvenim polju nitko ne može biti pobijeđen.
*
Na ravnini zbilje, na ravnini duhovnosti, na ravnini jedinstva života, nestaje sve razlike.
*
Svaki dan je dragocjen dan života i treba živjeti život znajući njegov pun potencijal.
Pun potencijal života je beskonačna raznolikost kreacije, potpuno oživljeno u stanju jedinstva.
*
SRI SRI RAVI SHANKAR
sigurnost / nesigurnost
Možeš biti spokojan u nesigurnom svijetu kada spoznaš sigurnost svijesti.
Ljudi često čine upravo suprotno. Sigurni su kada se radi o svijetu, a nesigurni kada je riječ o Bogu. Pouzdaju se u nešto nepouzdano i to ih uznemiruje. Nesigurnost uzrokuje žudnju za stabilnošću, a ipak, najstabilnija stvar u svemiru naše je Jastvo.
Svijet je načinjen od promjenjivog; Jastvo je od nepromjenjivog. Osloni se na nepromjenjivo i prihvati promjenu. Ako si siguran da je sve u svijetu nesigurno, slobodan si. Kada si nesiguran u svom neznanju, postaješ zabrinut i napet.
Svjesna nesigurnost vodi višim stanjima svijesti i stalnom osmijehu.
Ljudi često misle da je sigurnost – sloboda. Osjećaš li slobodu i kada nisi siguran, to je prava sloboda. Tvoja sigurnost ili nesigurnost često su zasnovane na relativnom svijetu. Sigurnost u to da je sve relativno ujedno i nesigurno donosi ti sigurnost u postojanje apsolutnog i vjeru u njega.
Pitanje: ''Možemo li biti puni zanosa čak i kada smo nesigurni?''
Da. Sa znanjem možeš biti pun zanosa i u nesigurnosti. Nesigurni ljudi često ne djeluju; oni jednostavno sjede i čekaju. Djelovanje u nesigurnosti život čini igrom, izazovom. Biti u nesigurnosti znači otpuštati. Sigurnost u relativan svijet stvara tupost.
Nesigurnost u Jastvo stvara strah. Nesigurnost u materiju donosi sigurnost u svijest.
ljubav / odricanje
Samo onaj, koji se odrekao, može istinski voljeti. Stupanj do kojeg si se odrekao je stupanj tvoje sposobnosti da voliš. Ljudi često misle da oni koji se odriču ne mogu voljeti, a da se oni koji vole ne mogu odreći. To je zbog toga što oni koji se odriču ne izgledaju kao da vole, a takozvani ljubavnici su posesivni i zahtjevni.
Prava ljubav nije posesivna; ona donosi slobodu, a odricanje nije ništa drugo nego sloboda. Samo u slobodi ljubav može procvjetati u punom sjaju.
Kada voliš, kažeš, "Ne želim ništa, samo još ovo." Odricanje je: "Ne želim ništa. Slobodan sam." U ljubavi nema drugih potreba. Odricanje znači nemati potrebe.
Ljubav i odricanje, iako izgledaju kao suprotnosti, dvije su strane istog novčića.
Samo odricanje može podržavati ljubav i radost. Bez odricanja, ljubav se pretvara u patnju, posesivnost, ljubomoru i ljutnju. Odricanje donosi zadovoljstvo, a zadovoljstvo podržava ljubav. Bez odricanja, čovjek postaje nezadovoljan, tužan, pun straha, sumnjičav, analitičan. Tu počinje sapunica.
Postoje i oni, čije odricanje nije iskreno. Oni su pobjegli od života razočarani i puni nezadovoljstva. Pravo odricanje rađa se iz znanja i mudrosti – znanja o životu izvan vremena i prostora te u kontekstu ovog velikodušnog svemira.
Probudi se i spoznaj da je život prekratak. Ta će spoznaja unijeti dinamiku u tvoj život – otpast će neželjene stvari i sve što ti odvlači pažnju. Kada moraš djelovati ili uložiti bilo koji napor, znaj da je život kratak. Vrijeme teče.
Šta radiš sa svojim životom? Je li koristan tebi i svijetu oko tebe? Shvati da je život prekratak. Kada to shvatiš, prestat ćeš odgađati stvari.
No kad spoznaš da postoje mnogi životi, shvatit ćeš da ćeš ono, što ne dobiješ sada – dobiti kasnije. Probudi se! Život je vječan!
Želiš li uživati u plodovima, znaj da je život vječan. I kada je riječ o nadi, trebao bi znati da postoje mnogi životi. Osoba koja živi u neznanju juri za rezultatima i nestrpljiva je. Ali nestrpljenje nestaje sa spoznajom da je život vječan. Očekuješ brzo uzvraćanje usluge, kao i rezultate vlastitih dobrih djela. Kada očekuješ rezultat, često ostaješ nezadovoljan, a kada žuriš, ne možeš uživati. Znaj – život je vječan.
Ako te netko iskoristi ili ti ne zahvali, zahvali ti njemu, jer će ti vratiti kasnije, s kamatama. Ne žalite ako vas iskorištavaju ili vas ne cijene dovoljno. Kada se radi o uživanju u plodovima dobrih djela ili blagoslova, znaj da je život vječan.
Nitko nema osjecaj da ce umrijeti. Znas li zasto? Jer je to stvarnost!
Graditelj hramova koristi sve vrste kamena. Jednim gradi temelj; taj se nikad ne pojavljuje na vanjskim površinama. Od drugoga gradi zidove i noseće stupove hrama. Od trećeg kamena gradi stepenice, a četvrti postaje toranj hrama. Samo najbolji kamen, pogodan za klesanje, postat će kip božanstva koji će se uklopiti u hram. Kada kamen postane dio hrama, prestaje biti kamen; postaje skulptura, umjetničko djelo; postaje živo Božanstvo.
Na isti način mnogi ljudi dolaze kod učitelja. Ovisno o stupnju njihove predanosti, učitelj ih 'ugrađuje'. Svi su neophodni. Ako nema stepenica, kako će netko stići do hrama? Ako nema temelja, kako hram uopće može postojati? Što može toranj bez nosećih stupova? Za graditelja hramova, svaki je kamen dragocjen i vrijedan.
VJERA
Lažna sigurnost ne dozvoljava tvojoj vjeri da raste. Kada je odbaciš, tvoja će vjera rasti. Pretrpaš li svoj život sigurnošću, ne dozvoljavaš vjeri da u njega uđe.
Vjera u tebe unosi savršenstvo. Ona je najveća sigurnost.
Ako imaš materijalnu sigurnost, a nemaš vjere, stalno ćeš se vrtjeti u strahu.
Otpusti iz uma svako posjedovanje. Lažna sigurnost je držanje stvari gdje im nije mjesto. Posao, kuća, prijatelji – sve to su obmane sigurnosti.
Drži kuću gdje joj je mjesto, a ne u umu. Drži novac u banci ili džepu, ne u umu.
Drži prijatelje i obitelj gdje pripadaju, a ne u umu.
Božansko je tvoja jedina sigurnost. Vjera je shvaćanje da ćeš uvijek dobiti što ti treba. Vjera je davanje prilike Božanskom da djeluje.
Tvoje tijelo pripada svijetu. Tvoj duh pripada Božanskom.
U čijem se društvu osjećaš zaista ugodno i opušteno?
Osjećaš se ugodno s onim tko ne sumnja u tvoju ljubav, s onim tko zna da ga voliš.
Ako nekome, tko sumnja u tvoju ljubav, stalno moraš dokazivati da ga voliš, to postaje teškim teretom. Kada netko sumnja u tvoju ljubav, počinje ti postavljati pitanja i zahtjevati objašnjenja za sve što činiš. Takvo objašnjavanje je teret. U tvojoj je prirodi rješavati se tereta pa se ne osjećaš nimalo ugodno kad se sumnja u tvoju ljubav.
Kada preispituješ motive iza djela, tražiš pravdu za sebe i stvaraš razmak. Tvoja je namjera približiti se, ali traženjem pravde stvaraš razmak. Onaj, tko traži objašnjenje, govori s osjećajem djelovanja i tebi ga nameće. To donosi nelagodu.
Ako je netko samo s tobom, dio tebe, ne sumnja u tebe. On je poput tvoje ruke.
Prisutno je potpuno razumijevanje i pitanja se ne pojavljuju. Nemoj zahtijevati objašnjenja niti ih davati.
Ti si svjedok sveg svojeg djelovanja. Isto toliko si stranac svojim djelima koliko i tuđima. Ti si vječni svjedok.
pozuda
Požuda obuzima um, umara tijelo i otupljuje misli. Popušta li joj se, javlja se tromost. Potisnuta, donosi bijes. Požuda nije ništa drugo nego prvobitna neprerađena energija. Preoblikovana postaje zanos, blaženstvo, jasna misao i ljubav.
Što možeš učiniti kako bi pročistio požudu i pretvorio je u ljubav?
Tuširaj se hladnom vodom.
Smanji unos hrane.
Posveti se kreativnim izazovima.
Igraj se. Ljudi koje čvrsto drži grč požude ne znaju se igrati.
Kada si razigran, požuda nestaje.
Budi velikodušan. Kada shvatiš da si ovdje samo da bi davao, požuda se preoblikuje. Ona te čini posesivnim i pohlepnim.
Sjeti se smrti.
Budi u ljubavi prema Božanskom.
čitav svijet funkcionira prema zakonima Prirode, krećući se u povoljnom ritmu nevinosti i inteligencije. Povoljan ritam je Božanstvo. Riva je skladna nevinost koja ne poznaje kontrole.
Kontrola je vaSi, suprotno od Rive. Ona dolazi iz uma. Kontrola znači dvoje, dvojnost, slabost. VaSi nije prirodno djelovanje, nego vršenje pritiska. Ljudi često misle da kontroliraju svoj život i situacije, ali to je zabluda. Kontrola je privremena primjena energije u umu. To je vaSi.
Riva je suprotnost. Riva je trajni i vječni izvor energije, vječno stanje Bîtka, Jedno bez drugog.
Dvojnost je uzrok strahu, a skladna je nevinost rastapa.
Kada je trenutak čitav, potpun - Božanski je. Biti u trenutku znači da nema žaljenja za prošlošću niti želje za budućnošću. Vrijeme staje, um se zaustavlja.
U prisutnosti tvog satgurua, znanje cvjeta; tuga nestaje; bez ikakvog razloga radost izvire; oskudica prestaje; obilje se rađa; i sve se nadarenosti bűde.
Ove se značajke izražavaju u tvom životu do stupnja do kojeg se osjećaš povezanim sa svojim guruom.
Učitelj je ulaz u kuću. Da bi te doveo do ulaza u kuću, mora biti privlačniji od svijeta. Zamisli nekoga na ulici – pada kiša, grmi – treba mu sklonište. Osvrće se oko sebe, nalazi ulaz u kuću i prilazi mu. Ulaz u kuću je privlačniji, više očarava, nudi više slavlja i radosti od bilo čeg drugog.
Ništa na svijetu ne može pružiti toliko mira, radosti i užitka. Kada jednom dođeš do ulaza u kuću, ulaziš i svijet gledaš odande; gledaš očima učitelja. To je znak da si došao k učitelju. U suprotnom, ostat ćeš stajati na ulici, gledajući vrata.
Kad jednom uđeš, vidjet ćeš čitav svijet očima učitelja. Što to znači? U svakoj situaciji s kojom se suočiš, mislit ćeš, "Da se učitelj našao u ovoj situaciji, kako bi se ponašao?'' ''Kad bi netko optužio učitelja na ovaj način, što bi on napravio?"
Gledaj na svijet očima učitelja u svim prilikama. Tada svijet izgleda mnogo ljepše – nije neugodno mjesto, već je ispunjen ljubavlju, radošću, suradnjom, suosjećanjem i svim vrlinama. Postaje toliko zabavniji. Gledajući kroz ulazna vrata, nema straha.
Ulazit ćeš u odnose s bilo kim, bez ikakvog straha, jer imaš sklonište.
Iz svoga ćeš doma promatrati grmljavinu; promatrat ćeš oluju, kišu, jarko sunce.
Unutra imaš rashladni uređaj – vrlo je svježe i ugodno. Vani je vruće i neugodno, ali tebi to ne smeta, jer te ništa ne može zbuniti, uznemiriti niti ti oduzeti puninu. Takav ti osjećaj sigurnosti, takav osjećaj ispunjenosti i radosti dolazi. To je svrha učitelja.
Svi odnosi u svijetu jednom krenu naopako. Ti ih stvaraš i prekidaš. Svi se odnosi mogu prekinuti, popraviti i ponovno prekinuti. Postoji žudnja i odbojnost. To je svijet; to je samsra. Ali, učitelj nije odnos. Učitelj je prisutnost.
Što moraš učiniti da bi osjetio prisutnost učitelja, da bi izbjegao odnos? Ne čini učitelja dijelom svog svijeta. Ako ga učiniš dijelom svijeta, javlja se isto emocionalno smeće. "Oh, rekao je ovo." "Nije rekao ono." "Netko mu je blizak." "Ja mu nisam blizak." Samo osjećaj učiteljevu prisutnost; ona je vječna. S tobom je bila prije, sada je s tobom
i bit će s tobom.
Učitelj je prisutnost. Svijet je u odnosima, a oni su ograničeni. Prisutnost je neograničena. Ona je beskrajna i sveobuhvatna – uključuje sve. Prisutnost učitelja donosi ispunjenje u svim odnosima. Svaki odnos postat će potpun uz prisutnost Beskonačnosti ako je učitelj u tvom životu.
Nemoj me slijediti. U stvari, ti me niti ne možeš slijediti, jer ja sam iza tebe. Ja sam iza tebe da bih te gurnuo prema naprijed. Moraš sve ostaviti za sobom i krenuti naprijed.
Sve – sva tvoja iskustva, svi tvoji odnosi – sve je dio prošlosti. Odbaci to.
Ostavi čitav svijet uspomena iza sebe, uključujući i mene.
Idi naprijed i budi slobodan. Prestani tražiti više; tada ćeš biti slobodan i iz tebe će teći suosjećanje.
'Ne slijedi me' može doći iz straha ili buntovništva. No, može doći i iz povišene svjesnosti.
Ne možeš me slijediti, jer ja sam iza tebe i u tebi. Predugo si slijedio poput ovce; sada je vrijeme da budeš lav.
Sri Sri Ravi Shankar:
Molitva, zov duše
Jedan trenutak molitve vrijedi cijeli život.
Sri Sri Ravi Shankar
Kada nešto postigneš vrlo si sretan, vrlo ponosan na to. Ali nema ničega na što bi trebao biti ponosan kod svoga postignuća. Ako si nešto postigao svojim naporom, to znači da je to nešto što je unutar tvojih sposobnosti činjenja. Što je tako sjajno u postizanju nečega što je unutar tvojih sposobnosti? Sve što možeš postići vlastitim trudom nije vrijedno dobivanja, jer ti to već posjeduješ. Ono nešto što je bolje od tebe, veće od tebe, to je vrijedno imati. A to nešto što je veće od tebe se ne može postići tvojim trudom. Zar nije tako? Tako da tvoje postignuće zapravo ništa ne znači.
Sve što je u životu vrijedno imati dolazi od molitve. A molitva se može dogoditi jedino onda kada znaš da je nešto iznad tvojih mogućnosti, da to ne možeš postići. Onda se moliš i sve ono što ti tada silazi milošću je to što je vrijedno imati.
Molitva… tko se može moliti? Samo pogledaj ovo pitanje. Tko se može moliti? Samo oni koji se osjećaju bespomoćni se mogu moliti. Ako misliš da nešto možeš učiniti, da nešto možeš postići, nema se potrebe moliti. Ali kada postaneš svjestan svoje nesposobnosti, kada postaneš svjestan ispraznosti svoga truda, kada postaneš svjestan da si beznačajan, da je tvoje postojanje beznačajno u svijetu, onda se možeš moliti. To je samo stvar uvida. Ako nastaviš misliti da si vrlo važna osoba, vrlo značajna, ili da postižeš velike stvari, molitva ti se nikada ne može dogoditi.
Molitva se događa jedino kada postaneš svjestan beznačajnosti svojeg postojanja, koje ništa ne znači. Tisućama godina mnogi ljudi su došli na ovu zemlju i otišli bez da su ostavili trag. Između tisuću i tisuću galaksija, milijun, milijun zvijezda, cijelog univerzuma, ti si ništa. Ti čak nisi ni mrvica ovdje. Kako netko može biti toliko slijep pa da ne vidi ovu stvarnost? Pogledaj se iz konteksta čitavog univerzuma. Inteligentan čovjek to može vidjeti. I on će to definitivno osjetiti, osjetiti da je nitko, ništa.
Svaka osoba je suočena sa ovom istinitom situacijom. Ponekad se osjećaš sjajno zato što si nešto postigao. Kažeš, “Da, ja sam to učinio.” Neki drugi put sav tvoj trud propadne i ne dobiješ rezultate koje si želio. Tada za tebe postoje dva izbora. Ili možeš mozgati o tome, biti uznemiren, depresivan, nesretan, ili možeš iskoristiti tu istu situaciju da se moliš. Postani svjestan svoje beznačajnosti i preokreni tu istu situaciju u molitvu. Svaki bespomoćan trenutak je zlatna prilika da se moliš.
Mudar čovjek, inteligentan čovjek koristi te prilike da se moli, zato što u tim trenucima možeš otići vrlo duboko u svoje srce. Možeš duboko utonuti u svoju svijest, svoje postojanje. Ili možeš o tome mozgati i ostati u vrlo nesretnoj situaciji, brinuti o tome, biti tužan zbog toga. Ako možeš svaki bespomoćan trenutak pretvoriti u trenutak molitve, kažem ti, nikada se nećeš suočiti sa neugodnim trenucima u životu. Ako si dovoljno inteligentan da prepoznaš svoju beznačajnost, svaki trenutak će biti trenutak molitve i u svakom trenutku koji postaje trenutak molitve, tvoj cijeli život sviće – neuvjetovana radost sviće u tebi, Bog sviće u tvom životu, u tvom umu. Tako jednostavno!
Prije svega, prva kvalifikacija za molitvu je osjećaj beznačajnosti, da si svjestan svoje beznačajnosti u ovome svijetu, da daš svome životu širu perspektivu. Možeš misliti da ti radiš stvari u svome životu. Što je to što ti radiš? Možeš misliti da si isplanirao svoj život. Što je to što si isplanirao? To je kao priča o gušteru. Gušter je pozvao drugog guštera na šetnju. Drugi gušter je rekao, “Oh, kako se mogu maknuti odavde? Držim svod. Ako se maknem, svod će pasti.” Nismo ništa bolji od toga. Naizgled je gušter vrlo glup. I mi smo također. Mislimo da držimo cijelu stvar, da je držimo zajedno.
Što si postigao u svome životu? Gdje si ti danas? Možeš biti doktor ili inženjer, profesor, bilo što. Što si učinio da postaneš to što danas jesi? Vrlo pošteno, iskreno istraži događaje tvojega života. Postao si inženjer ili doktor ili profesor ili bilo što što jesi, kada je nekoliko stvari sjelo na svoje mjesto, zar ne? Svi događaji su sjeli na svoje mjesto i učinili te onim što sada jesi.
Sada vidi da li si išta postigao svaki put kada si uložio trud. Mnogo puta si upotrijebio svoj trud, stopostotni trud, i opet nisi uspio, zar ne? A koliko puta nisi uložio nikakav trud, pa ne samo da nisi propao, već si lako prošao kroz situaciju?
Mora postojati ograničenje egu. čak ideš i do te mjere da radiš stvari kako bi zadovoljio Boga, da bi udovoljio bogovima i božicama.Tako ih činiš lopticom tvojeg slavljenja i nezadovoljstva. Misliš da ćeš zadovoljiti Boga. Bog ne želi ništa od onoga što ti imaš. Bog ne treba ništa od tebe. Misliš da nudiš voće, cvijeće, mirisne štapiće, sve Bogu kako bi zadovoljio Boga, uzimaš zavjete i postiš i sudjeluješ u ceremonijama. Radeći sve te radnje, površne radnje, ti misliš da udovoljavaš Bogu. To nije molitva.
I plašiš se da ćeš na sebe navući Božje nezadovoljstvo. Možeš li razljutiti Boga? Postoji li način? Bog te neće kazniti. Ne postoji Bog koji sjedi tamo negdje na planini govoreći, “Doći ću i kazniti te jednog dana, sudnjeg dana”. On ti se neće odužiti za tvoja dobra djela ili zla djela, dajući ti nagradu i kaznu.
Niti je molitva zahtijevanje od Boga : Bože, iscijeli me od ovoga, Bože iscijeli moju nogu, iscijeli moje oči, iscijeli moj želudac, trbuh. Kršiš sve zakone prirode i onda ideš Bogu da te iscijeli. Kao da je Bog tvoj osobni sluga od kojeg zahtijevaš, naređuješ mu. čak i kažeš, “Ako napraviš tu stvar za mene, onda ću odigrati ovu ulogu ili uraditi tu stvar.”, uvjetujući vrhovno postojanje, vrhovnu inteligenciju. To je nemoguće. To je sve igra tvog malog uma. Pogledaj u sve to.
Biti ateist, nema ništa veliko u tome. Vrlo glupa osoba može postati ateist. Ne treba puno da opovrgneš Boga – možeš vrlo lako opovrgnuti Boga. Ali za dokazati postojanje vrhovne inteligencije trebaš biti inteligentan. Jedino inteligentna osoba može imati vjeru u Boga – ne samo vjerovati, nego imati vjeru, koja je dublja, koja dolazi iz dubine tvoga srca. Kada znaš, imaš vjeru. Kada ne znaš, onda jedino možeš vjerovati. Da li vidiš razliku?
čitajući knjige, slušajući što ljudi tu i tamo govore, možeš imati uvjerenje. Ali vjera se rađa u tebi. Vjera je događaj, zgoda, stupanj zrelosti tvoga znanja, tvoje mudrosti. Kada znanje sazrije, ono postaje vjera. Molitva je kada si u potpunoj vjeri. Bog zna što što će ti dati. Bog zna što ti treba. Bog je svjestan tebe, potpuno. I ako si ti svjestan toga, to je molitva. Ne idi Bogu kao prosjak, tražeći ovu malu stvar, onu malu stvar. Koristimo Boga kao valutu; ponašamo se kao da je Bog ček koji možemo unovčiti. Ljudi idu u hramove, crkve, džamije da zadobiju neke male svjetovne stvari. Ljudi štuju Boga i rade puju i idu u hram kako bi njihov posao napredovao, kako bi mogli imati mira. I tako ti stavljaš svoj mir iznad Boga. Tvoj mir je za tebe postao važniji od Boga. Tako si ti postao veći od Boga. Taj ego, taj ja ostaje. A Bog je daleko.
Molitva nije zahtijevanje. Molitva nije traženje nečega. Ne. Molitva je zahvalnost. Molitva je biti u potpunosti, biti svjestan ljubavi koju Bog na tebe izlijeva svakog trenutka, velikih valova ljubavi koje vječnost prelijeva na tebe. Sada duboko spavaš, ali u tom plimnom valu, toj oluji ljubavi, ti ne možeš spavati. Ako si inteligentan, ne možeš spavati. Bog te vrlo nježno ljubi. Svaki dan i noć, Bog radi puju za tebe. Bog ti daje vodu, daje ti hranu, tvoj je pratilac, dajući ti ljubav u toliko mnogo oblika. Prepoznaj to. Molitva je prepoznavanje ljubavi, prepoznavanje oceana ljubavi koji postojanje za tebe pruža.
Molitva je doživljavanje prisutnosti Boga. “Da li je na prvom mjestu Bog ili molitva?”, netko je pitao. “Daj da upoznam Boga, onda ću se moliti. Kome se trebam moliti? Ako ne saznam kome se molim, kako se mogu moliti?” Ne, ne, ne, to nije to. Prvo se moli. Gdje god se moliš, tamo je Bog. Ne trebaš ići u crkve ili u hramove ili negdje u džamiju. Gdje god se moliš, tamo je Bog. Ateist kaže ovo, “Daj da upoznam Boga i onda ću se moliti.” To je kao da kažeš, “Prvo ću naučiti plivati i onda ću ući u vodu.” Ne. Cijela računica ovdje je prilično drukčija. Prvo dolazi molitva. Moliš se. Molitva znači biti zahvalan za sve ono čime si obdaren. Darovane su ti oči, uši, nos, cijeli svijet – osjećaj zahvalnost za sve to. Osjećaj zahvalnost za sve što sada imaš. To je molitva.
Drugo pitanje je , “Zašto bih se molio?” To uopće nije pitanje, “Zašto bi se netko molio?” Ne. Ako si se se molio, onda znaš kako je isprazno to pitanje. To je kao da pitaš zašto bi trebao živjeti? Zašto bi trebao željeti mir? Zašto bi trebao željeti sreću? Zašto želiš davati ljubav i biti voljen? Molitva je cvjetanje tvojega života. Molitva je evolucija; priroda naprednog ljudskog bića je molitva. Molitva je znak evolucije. Ako nisi zahvalan, to je skoro kao da si poput životinje. čak su i životinje zahvalne. Sve u kreaciji je puno zahvalnosti. Nešto u tebi je u osnovi pogrešno ako nisi pun zahvalnosti. Ako ne prepoznaješ prisustvo beskonačnosti oko sebe, onda nisi normalan, nisi u svojoj pravoj prirodi.
Priroda je osmislila patnju u tvom životu na mnogo načina, i kroz nju se iznose neke kvalitete molitve. Kada nalazimo isprike i izvlačimo se – vrlo smo vješti u tome, u izvlačenju – propuštamo svaku priliku za molitvu i pokušavamo ostati u malom oklopu.
Kome bi se trebao moliti uopće nije važno pitanje. Nije važno kome se moliš. Bilo da je to Rama, Krishna, Isus, Muhamed, Alah, nije važno. Molitva zavisi o onome koji se moli. Molitva zavisi o tebi i jedino tebi. Ako si ti tamo, to je dovoljno.Ti si i više nego dovoljan da se dogodi molitva.
Stanje molitve je vrlo intiman osjećaj. Vrlo je osobno. Ne možeš imitirati molitvu. Ne možeš kopirati molitvu. Molitva se događa spontano. Ne možeš samo moliti nešto i ponavljati to, pjevati to. To nije molitva. Molitva je vrlo originalna. Ako nije originalna, onda to nije molitva.
Tolstoj je napisao prekrasnu priču. Kaže da su iza planine negdje u Rusiji ili Kini živjela tri sveca. Gradski biskup saznao je za njih i njihovu slavu, i postao je malo ljubomoran. I tako je otišao tamo, otišao je ravno do planine sa svom svojom opremom i u raskoši i sjaju. Kada je stigao, dočekali su ga sveci. Osjećao se malo bolje vidjevši da ga poštuju. Ljudi sa kompleksom manje vrijednosti žele poštovanje.
I tako ih je biskup priupitao, “Tko vas je učinio svecima? Sami ste se proglasili svecima. I što je sve to što činite, pozivate toliko ljudi oko sebe?” A sveci su rekli, “Ne, Gospodine, mi smo samo obični ljudi. Kažemo svim tim ljudima da ne dolaze, ali sve manje nas slušaju. Što im više govorimo da ne dolaze, još više dolaze. Molim te, pomozi nam.”
Sada se biskup osjećao još sretnijim pa je rekao, “Ok, što je to što vi radite ovdje?” A sveci su rekli, “Vršimo neke molitve.” Opet je rekao, “Ok, koju to molitvu činite?” U crkvi su imali propisane molitve. Ponavljali su molitve iz Biblije. I tako je biskup rekao, “Koju molitvu koristite? Recite ju pa ću vidjeti da li griješite ili ju izvodite pravilno. Ja ću vas voditi.” Ljudi koji su zavedeni osjećaju da žele voditi druge. Tko će voditi koga?
Ovi su se sveci stvarno osjećali posramljenima reći svoju molitvu. Rekli su, “Kako možemo reći molitvu, Gospodine? Ona je tako osobna, tako intimna, sram nas je reći ju.” Ali je biskup inzistirao, tako da su rekli, “Ok, ovo je ono što molimo. Kažemo,’Ti si troje, nas je troje. Molim te blagoslovi nas. Neka nad nama bude tvoja milost. Nas je troje, ti si troje.’”
Biskup se počeo smijati. Rekao je, “Što, to je ta molitva? Da li se vi izrugujete svemu?” Onda je rekao, “Dođite, poučit’ ću vas molitvi.” I tako je izdiktirao dugu molitvu sa vrlo teškim riječima u njoj. Kada je završio, ova tri nepismena sveca nisu je mogli razumjeti. Vrlo pristojno upitali su biskupa, “Biste li je ponovili za naše dobro, gospodine?” Biskup je rekao, “ Ok, dobro.” I tako je još jednom izrecitirao molitvu. Sada je bio vrlo sretan, jer je smatrao da je ispravio ove zavedene ljude, da ih je vratio natrag na put. Misleći tako, otišao je.
Tamo je bilo malo jezero koje je trebao prijeći čamcem. Mora da je bio prešao polovicu jezera kada je ugledao nešto iza sebe, i kad se okrenuo vidio je ova tri sveca kako mu prilaze, hodajući po vodi, trčeći. Sveci su zazvali biskupa i rekli, “Molim vas, Gospodine, možete li još jednom ponoviti molitvu? Mi smo vrlo glupavi ljudi. Zaboravili smo. Ljubazno ponovite molitvu još jednom za naše dobro.” Biskupove oči su bile širom otvorene. Rekao je, “Ne, ne. Koju god ste molitvu rabili prije, samo nastavite s njom.” Onda je rekao, “Ali sada dodajte još jednoga. Govorili ste, ‘Ti si troje, nas je troje.’ Sada molim vas govorite, ‘Ti si troje, a nas je četvero.’ Molite se i za mene. I također me povedite sa sobom.”
Molitva je vrlo osobna i intimna. Ona nije ponavljanje nečega. Ne trebaš reći tisuću puta, stotinu puta, “Ram, Ram, Ram, Ram, Isus, Isus, Isus, Isus.” Ne. Onda kada zazoveš iz dubine svoga srca, to je molitva. Ona nije ponavljanje. Ona je original. čak i molitva može postati ustajala kroz ponavljanje. Molitva je vrlo originalna. Svaki devotee, svaki svetac je pjevao svojim riječima. Bilo je mnogo pjesama prije Mire, prije Kabira, ali oni nisu pjevali jedne te iste pjesme. Oni su stvorili svoje vlastite pjesme. Pjevali su na svoj način. Vrlo su se osobno povezali sa Bogom. Nema pravila. Sva pravila otpadaju u molitvi.
Kada su Ramakrishna Paramahamsu zamolili da se moli, molio se na svoj način. Prekršio je sva pravila u hramu. Rekao je, “Moja Majka me poznaje, a ja znam što moja Majka želi.” Nema pravila u ljubavi. Kada nekoga toliko voliš, ne znači da moraš sjesti na tu stranu, da moraš voljeti na taj način. Nitko ne ide u školu, na fakultet i ne čita knjige kako bi naučio voljeti. Ne moraš postati učenjak da bi volio. Ljubav, devocija, je tvoja priroda.
Nitko drugi ne može moliti tvoju molitvu. Tvoja molitva je tvoja vlastita molitva. Tvoja molitva je tvoje osobno cvjetanje. Nijedan drugi pupoljak ne može procvasti za tebe. Bilo koji drugi cvijet koji procvjeta, cvate za sebe. Biti zahvalan, pun zahvalnosti je ono što molitva jest. Moraš moliti svoju molitvu, ali može ti se pomoći. Molitva nije moguća kroz riječi. Svakako da nije. Nije da Bog jedino razumije latinski, grčki ili engleski, ili sanskrt, ili hindi. Ne. Molitva se nikad ne događa kroz riječi. Riječi ne mogu doseći taj izvor gdje se molitva događa. Možeš koristiti riječi da izazoveš osjećaj. U dubini osjećaja, tamo molitva počinje. Ne brini o riječima ili izražavanju. Molitva ne ide izvan tebe prema nečemu dalekom od tebe. Molitva je postajanje svjesnim prisustva, doživljavajući prisutnost u dubini svojih osjećaja.
Možeš se moliti bilo kad. Nema određenog vremena kada bi trebao ustati i moliti se. I nije nužno da se moliš na neki određeni način. Poznajem jednog gospodina koji bi se dizao u tri sata ujutro, kada su svi u kući spavali, i počeo chantati i čitati, sve glasnije i glasnije i glasnije. Počeo bi recitirati i pjevati u tri ujutro. Uznemirio bi cijelu kuću. Njegova žena i djeca su se znala jako naljutiti. Ne trebaš se moliti na taj način, ustajući se rano ujutro ili sjedeći do kasno u noć. U bilo kojem trenutku se možeš moliti. Molitva nije mehanička stvar. Ona bi trebala izroniti iz tebe. Molitva može izroniti sa zrelošću. Ako si nezreo, bilo koji trud da uložiš u to, koliko god vježbao, ne možeš se moliti. Molitva se nikad ne treba vježbati, ona se uopće ne može vježbati. Molitva nije vježba; ona je spontano događanje koje dolazi kada tvoj život sazrije. Što više postaješ zreliji u svom životu, to on postaje sve ispunjeniji molitvom.
Molitva nije ozbiljna stvar. Ne trebaš biti tužan da bi se molio. Molitva je užitak. Molitva je igra, razonoda. Ako si jednom iskusio užitak, ekstazu molitve, nikada to ne možeš zaboraviti. Nema iskustva koje se može izjednačiti sa ekstazom molitve. Tako da devotee koristi svaku priliku za molitvu, svaku priliku za ples, svaku priliku da Bog svane. To je evolucija, zar ne?
Važno je shvaćati međuljudske odnose. Što održava, a što uništava veze među ljudima? Veza postane uznemirena kada dođe do neslaganja. Samo pogledajte sebe. Jeste li se uvijek slagali sami sa sobom? Jučer ste imali neku ideju, danas možda imate drugu.
Prije pet godina ste imali druge ideje koje se možda uopće ne slažu s idejama koje imate danas. Dakle, ako može doći do toga da se ne slažemo sami sa sobom, zašto ne bi došli i do toga da se ne slažemo s drugim ljudima? Taj 'netko' s kim se ne slažete je samo fotokopija starih vas ili novih vas. Ako pogledate svoje misaone procese ili emotivne uzorke vidjet ćete da u njima postoji ritam. A postoji ritam i u svijesti. Trebali bi naći harmoniju između svih tih ritmova u nama. To se zove duhovnost.
Duhovnost nije samo fantaziranje; to je sagledavanje vlastite egzistencije. Jesmo li temeljno upoznali svoja tijela? Možete upoznati tuđe tijelo, ali znate li svoje? Upoznati svoje tijelo, svoje disanje, svoj um, svoje emocije i izvor svoga života je meditacija. Meditacija znači prepoznati životnu energiju i biti nje svjestan, i radi se bez napora.
Um i tijelo funkcioniraju prema suprotnim zakonima. U carstvu uma, lakoća je ključ. Ne možete se nečega sjetiti na silu, tek kada se opustite i krenete dalje vam padne na pamet ono čega ste se pokušali sjetiti. Kreativnost, inteligencija i pamćenje- sve ovo se u nama odvija bez napora. Međutim, mišiće na primjer možemo razviti samo kada uložimo neki napor. Kako slušamo? Zvuk uđe u uho i padne na bubnjiće, ali ako je um negdje drugdje, čujemo li ono što nam je rečeno? Slušamo umom. Kada slušate ili se slažete ili se ne slažete. Primjetite da li govorite „da“ ili „ne“. Ono što odlučuje da li ćemo reći „da“ ili „ne“ se zove intelekt. Ta svijest se naziva i man, buddhi, chitta, ahankaara. Slično, ako pogledate pamćenje, najčešće ostaje ono negativno. Zaboravit ćete deset komplimenata koje ste dobili, ali jedna uvreda će vam ostati.
Ovo treba obrnuti; a proces koji odvikava um od držanja za negativno i uči nas zadržati pozitivno se zove yoga. Yoga vas čini opet poput djeteta. Ne samo da probudi vašu istinsku prirodu već vam drži srce i um mladima i bistrima. Yoga poboljšava percepciju, primjećivanje i izražavanje. Da bi zadržali neki međuljudski odnos, prvo morate imati odnos sami sa sobom. Vaš odnos sa sobom se zove integritet. Ako nemate odnos sa sobom, to je nedostatak integriteta. Također, dok ste neformalni vaše međuljudske veze su jake jer postoji prostor za greške. Ne možete očekivati savršenstvo u svakoj vezi ili situaciji.
Danas je jedan od najvećih problema sa svijetom emotivna nestabilnost. Kada stvorimo neformalan pogled na svijet i ugodnu okolinu oko nas, podmazujemo moguća trenja uzrokovana nesporazumima i postajemo gospodari svoje okoline i ne osjećamo se bespomoćnima u svezi toga što se događa oko nas.
Život je veoma kompleksan i ne postoji jedna jedina određena formula za uspjeh. Kada mislite da ste veoma pošteni, postanete gordi, prepuni ispravnosti te pomalo kruti iznutra, bez da ste to uopće primijetili. Počnete upirati prstom u druge i postanete netolarantni. Kada prepoznate i priznate i vlastite mane, moći ćete prihvatiti i mane u drugim ljudima.
Zato kažem, napravite dobro djelo i zaboravite na to. Nisu samo vaši poroci i loše kvalitete koji vam mogu nauditi. Čak i vaše dobre kvalitete vas mogu napraviti krutima, bezobraznima i ljutima. Zato bi se trebali odreći i dobrih i loših kvaliteta. Opustite se i pustite.
Postoje tri vrste savršenstva – savršenstvo djela, govora i osjećaja. Mnogi koji imaju savršenstvo djela i govora, nemaju ga na nivou osjećaja. Neki imaju savršenstvo osjećaja i jako dobro govore, ali njihova djela nisu savršena. Mi nemamo stvari sasvim osviještene: dobro govorimo, ali ne obavimo posao na vrijeme. Ova tri savršenstva zovu se trikarana shuddhi – i trebalo bi pokušati biti savršen u sve te tri sfere.
Ako imate pozitivno stanje uma postanete kreativni, radišni i uspješni u svemu što radite. Postoje neke knjige na Zapadu o pozitivnom razmišljanju poput 'Kako osvojiti prijatelje i utjecati na ljude'. Čovjek koji je napisao ovu knjigu je izvršio samoubojstvo. Ljudi na zapadu govore o samopotvrdi. Samopotvrda je, kad se ujutro probudite, da sjednete na krevet i kažete sebi, „Od danas ću biti dobra osoba i voljeti ću se“. I tako se dodatno opterećujete: to uopće nije zdrava stvar.
Meditacija je jedini način kako proći kroz negataivne misli da bi nam pozitivne misli došle spontano i automatski. Stres i tenzije uzrokuju negativne stavove. Ako ne spavate dva dana svaka mala stvar vas može naživcirati, a ako ste dobro odmoreni situacija je puno drugačija.Neki ljudi uvijek krive sebe za nešto što pođe po zlu u bliskom odnosu. Maknite se od ovoga 'uvijek'- kao i od „želim uvijek biti sretan“. Uzmite život kako vam dođe. Ponekad ste uzrujani ili ljuti, to je u redu. Sasvim je normalno biti uzrujan ili ljut. Život za ništa ne staje; on ide dalje. Idite i vi s njim.