Djeca beskućnici poput mene često ne postoje, često čekaju, a ne znaju što? Često im treba neko sličan, često su to samo sjene između sada i bit će bolje.
Stvarnost se ne može mijenjati, zaobilaziti, prekrajati ili izbrisati, ona se samo treba prihvatiti.
Čovjek nije čovječan, svijet je okrutno mjesto, opstojnost je različitim proturječnim pojavama ugrožena, stvarnost je privid u svakodnevnoj bespoštednoj borbi 'vlastite dobrote' protiv 'zločestoće' drugih jer voda otapa minerale, trava upija vodu, ovca brsti travu, vuk proždire ovcu… ali sva stvorenja u prirodnom tijeku zbivanja drhte za vlastiti život.