utorak, 07.11.2023.
Suze su riječi koje srce ne može izgovoriti
|
PRONAĐITE SRODNU DUŠU! Bio je to oglas koji je tog jutra iskočio na ekran mog mobitela uz zvuk zvonca dok sam se pentrao na greben pored mora. Kada sam se popeo na vrh, sjeo sam i otvorio poruku:
„Zgodna četrdesetogodišnjakinja, imućna, osmerostruka udovica s hobijem: branje gljiva i kuhanje – traži novog muža“. Osmerostruka udovica, beračica gljiva: kakva li je to bračna ponuda? Morao sam se nasmijati, ali čak ni to nije izbrisalo pomisao na trovačicu koja trujući muževe otrovnim gljivama priskrbljuje imutak. Kakav čovjek može pronaći ženu srodne duše u nekom oglasu i zaljubiti se i prije nego ugleda tu osobu? Ali nije važno. Ne bih nikada stupio u ljubavnu vezu koristeći Internet da, nekim slučajem, tada nisam otvorio tu zagonetnu i zanimljivu poruku. Trebao bih ukratko nešto reći o sebi. Volim se verati po stijenama. Bilo bi mi pritom još draže biti u društvu kakve srodne duše kojoj bih virio pod suknju dok se ispred mene penje... Upravo mi je ta pomisao pala napamet tren prije nego se javio mobitel. Smiješno kako na njemu uvijek iskaču oglasi povezani baš sa onim o čemu razmišljam. Čita mi misli. Čovjek više ništa ne može pomisliti, a da se na njega ne navali hrpom prikladnih nagovaranja. Mobiteli, prema tome ne zbližavaju znance nego potpune strance. Uporno nas prisiljava da prihvatimo nešto što nam nije bilo ni nakraj pameti. To ne možemo izbjeći ako nosimo mobitel sa sobom. Treba ga baciti u more. Naravno da nisam zavitlao mobitel nego sam se iz nekog razloga koji još uvijek nisam u stanju shvatiti javio sam se na oglas riječima: „Svjestan sam da je Vaš oglas, blago rečeno, pomalo čudan, ali volim izazove. Ako ste stvarno već osam puta bili udovica, ja sam pravi muškarac za Vas: svaku večer točno u devet odlazim u krevet. Vjerojatno ste beračica ludih gljiva koja truje svoje muževe. U tom slučaju, ja ću Vam poput Šeherezade tisuću i jednu noć pričati zanimljive priče dok ne odustanete…“ Jadan razlog, jadno objašnjenje, jadna ponuda. Ja sam najbjedniji jadnik na svijetu. Jedino što sam uspio osmisliti kao odgovor bile su te četiri glupe rečenice. Još prošle godine, još prošli mjesec, još prošli tjedan umišljao sam da sam luckast. Više to ne umišljam, sada sam doista poludio. Obuzelo me je čisto ludilo. Očituje se u činjenici da tvrdnja kako svaku večer točno u devet odlazim u krevet nema prikriveno značenje koje bi ukazivalo da sam srodna duša zgodnoj četrdesetogodišnjakinja i imućnoj osmerostrukoj udovici s hobijem: branje gljiva i kuhanja. Što je sad ovo? Ovo nije ljubavna poruka. Ovo je optužba, kleveta, osobna uvreda. Ovo nije udvaranje u običnom smislu te riječi. Ne, ovo je zloslutno vrijeđanje, pljuvanje u lice Uglađenosti, noga u guzicu Srdačnosti, Blaženstvu, Ženi, Nježnosti, Ljubavi, Ljepoti… čemu god hoćete. Možda se malo neskladno upuštam svoju ljubavnu priču i ne namjeravam odustati od nje. Ostvarit ću ljubav sa svojom srodnom dušom pa makar crknuo i ona na kraju zapleše na mom grobu pobjedonosni ples… Da doživite ljubavnu čaroliju svog života prvo se morate zaljubiti srodnu dušu. Morate učtivo zavoditi i pomalo otmjeno udvarati. Nije potrebno poklanjati bukete cvijeća i odvoditi na skupe večere. Bitna je čežnja. Prema tome, moja čežnja očitala se na ovako neobičan način, a ja sam iz časa u čas žudio sve više. Žudio sam za zgodnom četrdesetogodišnjakinjom, imućnom, osmerostrukom udovicom s hobijem: branje gljiva i kuhanje koja traži novog muža. Bilo bi mi drago da sam joj napisao učtiviju poruku, ali onda možda ne bi pristala da me vidi. Upoznala je druge otmjene pohotnike i oni su je ostavili hladnom. Bili su ili pretjerano drski ili premalo drski. Ljubav koja započinje od trenutka prije nego sam je prvi put ugledao i prije nego mi je odgovorila. Više ne vodim računa o trenucima. Da li bi itko mogao sa sigurnošću dokazati da nisam predosjetio kako se iza te čudnovate poruke krije ljubav mog života? Postoje razmaci, ali oni ne mogu razdvojiti srodne duše i nemaju nikakvo djelovanje na stvarnost. Poslao sam poruku i još nisam digao oči s mobitela kad je stigao odgovor: „Ja sam ta žena iz oglasa i zahvaljujem ti što si se javio. Iskreno, nisam očekivala da ću dobiti odgovor. Nisam htjela lagati o činjenicama iz vlastitog života. Svjesna sam da se doimaju kao da sam beračica ludih gljiva koja truje svoje muževe. Doista je moj hobi branje gljiva i kuhanje. Ako želiš, možemo se naći na kavi i vidjeti da li ćemo se jedno drugom svidjeti. Ali samo da znaš, mada nisam otrovala svoje muževe ja sam ipak opasna žena. Srdačan pozdrav!" Stvarnost se rastapa oko mene. Tu i tamo ostavlja otočiće vremena. Stvarnost je vrijeme u kojem ne postoji ni prošlost ni budućnost. Samo sadašnjost u kojoj se nastavlja naše dopisivanje i dogovaramo se da se poslijepodne nađemo u kafiću. Razmišljam o tome kako će onda kada je prvi put ugledam snažna ljubav prožeti sva i sve moje osjećaje, a naše će srodne duše biti ushićene. Kad se sve opet vrati u utrobu postojanja, obnovit će se zbrka, a zbrka je način na koji se odigrava stvarnost. Zgodna četrdesetogodišnjakinja, imućna, osmerostruka udovica s hobijem: branje gljiva i kuhanje koja traži novog muža unijela je zbrku u moj život. Zato toliko čeznem za njom. To čak i nije moja žudnja nego zbog nje gine stvarnost koja je odbacila prošlost i budućnost. Ja sam samo zaljubljen i samo se koprcam u utrobi umiruće stvarnosti u kojoj se ostvaruje ljubav srodnih duša. Još uvijek sjedim na grebenu pod kojim grgolje valovi. Polako tonem u sanjarenja. Ljubavna maštanja nekog tko se zaljubio u srodnu dušu i prije prvog pogleda i prvog susreta koje će se dogoditi poslijepodne istog dana u kafiću. Ne znam što me očekuje. Dok čekam zgodnu četrdesetogodišnjakinju koja traži novog muža, imućnom osmerostrukom udovicom s hobijem: branje gljiva i kuhanje, osjećam se uzbuđeno. Iznenađen sam koliko je lijepa. Sjedimo, družimo se i ne primjećujemo da protječe vrijeme. Provodimo nekoliko sati smijući se i razgovarajući domišljato, zabavno i zanimljivo, a kada dođe vrijeme rastanka, znam da sam doživio nešto dragocjeno, neponovljivo i nestvarno. |
