(jer tisuće i tisuće godina nije dovoljno da snovi postanu stvarnost onog trenutka vječnosti kada je čovjek u sjeni ljubio usne voljene žene oslikane na papiru – strepi zbog svete noći koja ostvaruje snove u nekom životu nakon ovog života)
Stvarnost se ne može mijenjati, zaobilaziti, prekrajati ili izbrisati, ona se samo treba prihvatiti.
Čovjek nije čovječan, svijet je okrutno mjesto, opstojnost je različitim proturječnim pojavama ugrožena, stvarnost je privid u svakodnevnoj bespoštednoj borbi 'vlastite dobrote' protiv 'zločestoće' drugih jer voda otapa minerale, trava upija vodu, ovca brsti travu, vuk proždire ovcu… ali sva stvorenja u prirodnom tijeku zbivanja drhte za vlastiti život.