PROFESOR PSIHO T

Jebe mujo Fatu, pa će prigušenim glasom; Fato,.. Neko vrijeme se nećemo vidjeti... Zašto bolan, crni Mujo? Jebat ću te zguza.
Ova tužna priča koju sam neki dan čuo, podsjetila me na period života koji bih rado zaboravio, ali nikako nemogu,jer mrzim sastanke, rastanke i duge oproštaje. Sama od sebe, nameću se kojekakva dramatična pitanja...
Zašto Mujo odlazi?
Koliko dugo ga neće biti?
Zašto nije prije nagovijestio svoj odlazak Fati?
Da li Fata odobrava njegov odlazak?
Hoće li se Mujo ikada vratiti?
Što će rodbina i prijatelji reći?
Neće li mu ti odlasci prijeći u naviku?
Gdje je đubre to naučio?

Nešto za A,aa

Žene nas sastaju, ljube i rastaju
Prvi put cvile, plaću, ali ipak ostaju
Drugii put sve više jaja stradaju
Treći put više ni kurcu ne praštaju

Sjedio sam za susjednim stolom u kafiću, pa nisam mogao ne ćuti razgovor dva vesela montera koji je popračen provalama smijeha, tekao ovako;
Jučer ja jebem ženu kad mi se omakne i ups, Oprosti ja fulo. Izvadim ga van kad on kao da sam mješao žgance.... A nije to ništa moj jaro. Ja isto tako fulo kad izvadim čunu i imam šta i vidjeti, Na vrh glavića lupina od graha, moj Ragibe. Znam da neš vjerovat ali pravi trešnjevac, moj Ragibe........

Negdje sam čuo da je BRAK institucija u kojoj se dvoje uzmu da bi lakše riješavali probleme koje ne bi ni imali da se nisu uzeli, to jest vjenčali.
Ipak i u kasnim četrdesetima mi volimo male poklončiće, sitne pažnje, razgovore do kasno u noć i seks sa svojim partnerom.Tko bi nas drugi trpio, masirao tabane, udovoljavao koje kakvim prohtijevima osim, stare ljubavi s kojom smo već dvadesetak ili više godina. Zato čuvajte, volite i pazite na svoje partnere jer s kim če te podijeliti radost, tugu, lijepe i ružne dane, ako ih pustite da odu. Djeca odrastu i dođu tu i tamo, a vama ostaje vaš suprug kojem,,, ili žena, kojoj možete kad god hoćete; srati, gunđati, prigovarati i prićati o politici, sportu, sapunicama a da vam taj isti vjeruje, povlađuje, klima glavom i uz sve to, na kraju lako nagovori na ševu. Pa gdje to ima ljudi moji?
Zato pamet u glavu, prst u guzicu i nikom ni za što ne dajte svoju ženu, suprugu, muškarca, muža, curu ili dečka nema veze. Jer niko baš niko, ne bi durao takvu budalu i starog prdonju kao što ste vi... a možda i mi, a možda i bi.....

Jučer rano oko 8 sati doručkovao sam šunku u ovom ambijentu.

Došli smo u Hrastovicu, koja se nalazi na par km. od Petrinje, a poznata je po kestenovoj šumi divljim veprovima i domaćim svinjama. Nakon super finog doručka krenuli smo svak svojim šumskim putem u potragu za kestenjem. Potražio sam mjesto gdje su kesteni naj deblji, mesnati i odvojeni od one prokleto bodljikave šišarke. U roku od sat vremena vrečica je bila puna pa sam se sa brda počeo spuštati i moram priznati da je bilo puno teže i bolnije nego uspon, ali zato sam bio duplo brži. Naime pola puta sam se koturao i kočio guzicom te bio iznimno sretan, kad sam konačno izgmizao na šljunčanu cestu. Sav izgreban, ali zadovoljan jer je vrečica bila cijela i puna, dočepao sam se dinamometra koji je visio na terasi za ovakve prilike. Pokazao je ravno 4. kg. Jebate, pa ovo mora da je za ginisovu knjigu. Uskoro su se i ostali skupili i nikom vaga nije pokazala 4 kg. Svi do jednog imali su više. Dobro, pomislio sam neka i oni idu u tu jebenu knjigu i zagrabio dvije šeflje Fiš paprikaša za utjehu. Ostatak dana proveo sam u slikanju panorame, prežderavanju i podilaženju onima koji su tu hranu pripremili. Fiš ti je vrhunski. Šunka je naj bolja što sam ikada jeo. Marinada od štuke ti je fenomenalna i slične otrcane fraze. Skoro zaboravih.., jeli smo i pečene kestene.

Danas sam odlučio prodati sve nekretnine,lijepo se zabaviti dva tri dana i izgubiti volju za životom. Svako malo nešto mi ide na živce pa čak i ono što se još nije dogodilo, ali pretpostavljam da hoće. Kako da si pomognem? Da promjenim raspoloženje. Nešto.... Bilo što. Nekada sam svako malo uzeo gitaru i svirao, pjevao, zvao društvo. Mjesecima nisam sa nje obrisao prašinu a kamoli odvalio kakav akord. Što mi se događa? Neznam. Da li je to ona kriza o kojoj toliko pričaju? Ako je,koliko traje? Pušim preko 30 cigareta dnevno, što prije nisam ni uz piće konzumirao. Kad zapalim prvu cigaretu ujutro znam da ću početi kašljati, ali kao da podsvjesno tražim nekakvu neugodu i bol. Cjeli jebeni dan se trujem i kašljem, pijem koje kakve sokove od kojih mi se povremeno i bljuje. Probao sam jednom popiti bezolovnu pivu ali mi se gadilo, pa sam je prosuo. Vjerojatno zato što imam užasno jak osjećaj da bi bio još nervozniji i još lošijeg raspoloženja nego inače. Prodat ću sve i piti samo "pago", a ne one jeftine sokove. Nek traje dok traje. Ništa mi drugo danas ne pada na pamet. No dan još traje... Rekli bi oni koji o tome nešto znaju, a nisu upućeni u sva sranja koja sam pojeo ove godine. Sve najbolje, želi vam najgori....