PROdo's world... or something ^^

postoje dvije vrste ljudi...
oni koji vjeruju da sudbina bira njih i oni koji vjeruju da oni biraju sudbinu

podsjeća me na onu... postoje 2 vrste ljudi... oni koji ljude djele na 2 vrste i oni koji to ne rade :o)

Ova rečenica iz animea me ostavila bez riječi... mislim da je definitivno najljepša izjava koju sam ikad čuo...

"željela bih da imam 5 života! Onda bih se mogla roditi u 5 različitih gradova. jesti 5 života vrijednih hrane, imati 5 različitih karijera i... zaljubila se u istu osobu 5 puta."

bit ću kratak...
uprav si kuham kavu i mislim se ponovo "e da mi je koji milion da mogu uživat u slobodnom vremenu"...
i zamislim se... proteklih 3 mjeseca sam bez posla... čitavih 3 mjeseca nisam niš drugo radio nego "uživao"... no jesam li išta KORISNOG napraio?
i da dobijem na lotu, primjerce... što bi se promjenilo od ovog što je SADA?
koje ja to silne planove imam da stalno želim bit miliunaš?
i da li sam postao jedan od onih koji od silnog razmišljanja o tome što bi mogli nikad ništa ne naprave?

zivot je smjesan...
malo se covjek razvedri... i onda se dogodi nesto da te ponovo baci na pod...
ja cu se vjerojatno cijeli zivot dizat... i 90% ljudi neće kužit zašto padam ili zašto se dižem... ali hej... svi smo mi drugačiji...

taman sam bio malo "carefree"... i raspričo se sa jednom frendicom oko ljubavnih tema... naravno pala je i bivša na dnevni red i kad smo je se već sjetili išo ja na netlog pogledat što ima novog kod nje...
svako 2-3 tjedna navratim... pogledam... odem... niš posebno...
no... što vidim danas "the user has added you to the blacklist"

wtf? prostite na riječniku...

so... što sam ovaj put skrivio? dođem, vidim, odem... što... ne smijem više vidjet kako je?
to me stvarno ubija u pojam... boli... uvijek kad te netko isključi iz svog života boli...


ah well... današnja tema je trebala bit veze na daljinu... dobar intro... ... ... ok... nije baš ali ima bar neke veze...

evo vam prvo pitanje...
da li bi ste se mogli zaljubit u mornara/mornaricu?

kakav je to zivot... tu i tamo se vidite i onda po par mjeseci ništa...
no današnja predivna tehnologija... sms, internet, webkamere, email... omogućavaju globalnu povezanost... možete i dalje pričat... vidit se... slat si puse... nije TOLIKO strašno... zar ne?
naravno... nema zagrljaja... dodira... pa i sexa tko iznistira...


koje to veze ima sa svim? mislim da je očito... oficijalno sam imo 3 veze prek neta... iako je samo jedna bila prava VEZA... drugo su bile "probe"... ali naučio sam neke stvari...
naravno... prva i očita... veza na daljinu nemre opstat bez da se održava i fizički kontakt...

ali da li je veza preko neta toliko drugačija sa vezom sa mornarom?
reć će te "pa da... na netu se čovjek zaljubi u slova"...
je... doduše ne zaljubiš se u slova nego se zaljubiš u osobu...
izuzmimo činjenicu da čovjek možda laže... koja se može dogodit... ali nemaš svih fizičkih distrakcija koje imaš u pravom životu... sam ti i ta druga osoba...
i ako se 2-3 puta vidite uživo... imaš istu situaciju ko da si se zaljubio u nekog mornara/mornaricu...

i iskreno i dan danas mislim... da internet zbližava ljude a ne udaljava... i da ako ste u stanju održat vezu na daljinu... puno manje toga vas može razdaljit uživo...

naravno... veze na daljinu ne mogu opstat ako ih se redovito ne održava... ako se ljudi ne nalaze i ako ne rade na tome da jednog dana imaju obitelj skupa...
no tko ne riskira ne profitira... najlakše je uvijek bilo i biti će reći "bojim se" i odustati... ali ne zaboravite... u vezi nikada niste sami

pusa... idem probat ulovit malo sna jer ni ne znam sto sam napiso... moro bi se možda naviknut 2-3 puta pročitat tekst a ne samo napisat i postat... možda bi me čak i ljudi čitali hehe

a dobar mi je naslov ovog videa... točnije "podnaslov"
"Whenever you see a hot girl in a magazine, just remember - you can't Photoshop a personality."

hehehe... kažem ja... bitna su jetra... pluća... srce...
a ne kilaže i izgled... jer izgled poslije par godina dosadi i zato imamo mali milion razvoda brakova danas

Well... za sve cure koje se trude izgledat posebno... po "svjetskim" standardima...
evo kako se rade standardi



pa... sam naprijed... trudite se i dalje... :o)

evo poslije vatrometa se moram malo ispuhat...

moro sam nedavno slušat od frenda predavanje o tome da bi završit faks za mene bio "piece of cake" ali da se ja ne zelim pomaknut... i onda je počelo sa uvredama... da kakva žena bi me ovakvog htjela... i tko bi me zaposlio bez faksa a da ima faks...

nisam znao da si TOLIKI materijalista :o)

ok, ok... priznam da je u pravu... na žalost... ali sa druge strane... valjda ću ja ostat vječiti romantik i zato ću valjda bit vječiti samac... ali di su dobra, stara vremena kada su se ljudi voljeli radi onog što jesu "u srcu" a ne ono što jesu u novčaniku... ili koliko su dobri u krevetu?
slažem se da smo svi mi barem mali materijalisti... i barem jednom ćemo pomislit u vezi kako bi bilo da imamo ljepšeg partnera, bogatijeg partnera, pametnijeg partnera i šta ja znam šta... ali zar su to razlozi za ić u vezu?
naravno... ako želim imat 10toro djece... naravno da moram imat i primanja za to... ali ok... malo sam perviše ušo pet u problem ljubavi...
jutros mi je bilo dosadno pa sam gledo slike bivše... to me razbediralo malo :o)
uz sve to naravo... jer ja mislim da je skoro svaka sms poruka za božić bila da nadjem curu... sigh... je... svi tvrde da sam zasluzio "curu koja ce me voljeti koliko i ja nju" ali od tih poruka... neke su bile i od "cura" i GUESS... nijedna od tih me nece ali sigurna je da sam zasluzio predivnu curu... um... aj dobro...

no... natrag na temu... kada smo to postali društvo koje živi za faks i posao?
jer... iskreno... svi mislimo samo na jednu te istu stvar... kako ću završit faks i dobit dobar posao...
a posla je iskreno sve manje... a ljudi sa faksom sve više...
već sada smo skoro pa u vremenu da se ne cijeni čovjek nego diploma... još malo... pa ćeš bez diplome bit DOSLOVCE nitko i ništa... i onda... kako ćemo dalje... moraš imat doktorat da se zaposliš?
jeste ikad išli analizirat "idelnog radnika" prema mišljenju poslodavca?
25-30 godina sa fakultetom i 3 godine radnog staža...
da vidimo... ako završiš faks u 4 godine to je 22 godine... super... i 3 godine staža... to je 25 godina... dakle možeš tehnički uć bez beda u tu kategoriju... ALI... nitko te bez staža neže zaposlit... dakle provest ćeš neko vrijeme na birou... neko vrijeme radeći poslove koje nemaju veze sa faksom... i onda se ubijat godinu ili dvije (a znam ljude koji su i dulje) tražeći neki pošteni poso...

iskreno to je tužno... razdor izmežu bogatih i siromašnih je svake godine veći... i ne samo razdor nego postotak bogatih i siromašnih... a onih "prosječnih" je sve manje...
u banci sam im jenom reko moju viziju bliske budućnosti banke... jedan radnik i jedan direktor... to je sve što će bit u poslovnici banke jer više neće trebat... a u daljnjoj budućnosti banke će bit jedan tehnićar na 5 poslovnica... i nijedan drugi radnik...
ajde se onda probaj zaposlit... bez doktorata...

i ne bi ste vjerovali isprike koje izmišljaju... "posao za koji se natječete je radio naš jako kompetentni suradnik i obujam je strahovito velik a vi nemate fakultetsko obrazovanje, iako smatramo da bi lako mogli završiti faks" bla, bla, bla... dakle... što su mi u toj rečenici rekli... "ma tebi je lako završit faks ali nemreš radit ovaj poso bez faksa"... ok... right... dakle to je ko da nekom rečeš "ma vjerujem ja da ti možeš prat pločice iako ih nikad nisi prao... ali ne mogu ti dat da pereš podove"... RIIIIIIGHT...

aj mislim da sam dovoljno brbljao... samo sam se malo htio ispuhat jer iskreno... ako se ne ispušem sa vremena na vrijeme mi dodje da si jednostavno zabijem metak u čelo jer mi je prek glave ovog "predivnog" svijeta u kojem živim...

bahato? djetinjasto? uobraženo?
možda... ali hej... what's the point in living anyway? you just die in the end

e da... i za one koji se misle "wake up to reality, dude!"
well... reality is what you make of it... ako svi prihvatimo da je svijet takav... onda smo ga MI napravili takvim... ja nikad ne želim bit krivac za tako što... i'll be myself or die trying... prolly the later... and alone :o)

prošle godine je bio vatromet na blogu u ovo doba... ove godine...
well... isto... ali u ubliku pjesme :o)



evo i prijevod... welll kvazi prijevod...
često se spominje u pjesmi i "cvijeće"... zašto... hanabi... vatromet... hana... cvijet :o)


The flowers are set alight
Sparkling, dancing, releasing a blue dream

Two petals from the fireworks of dreams fall quietly in the sky
Did you, who went away to the other side, see it too? It's the same light
And
Even if the two are apart, I believe that they'll come together again someday
I'm singing to you, singing of this love that tears my heart apart, can you hear my voice?

It's fireworks, bursting in an instant

Bloom proudly, way up high
Sparkling, dancing, releasing a blue dream
The love that protects us rings out in earnest
At least it will be strong until the end
The flowers are set alight
Can you see?
It's fireworks, bursting in an instant

I grasp the sparkling, dancing flowers of dreams
As they rain down into my hands
Let my love ring out to you like I wish it to
If it's going to be over, at least let it be strong
The flowers are set alight
It's fireworks, bursting in an instant

Sparkle, dance, send up a blue dream
Someday we'll meet
You, me, and the love that joins us
We'll be strong together, forever
Bloom proudly, way up high
Sparkling, dancing, releasing a blue dream
The love that protects us rings out in earnest
At least it will be strong until the end
The flowers are set alight