PROdo's world... or something ^^

ok... evo nešto što dugo nisam radio...
post za diskuciju! :o)

radi se o čitanju misli... točnije... istraživanju koje je provedeno na principu govora tijela...
prvo se zamislite oko nekih pitanja...
primjerce... koliko dobro čitate druge ljude... koliko dobro čitate svog partnera... da li su bolje muškarci ili žene u "čitanju misli"...

Naime... istraživač je video kamerom snimao ljude, zamolio ih da im kažu što su kada mislili na snimci... i onda pitao druge ljude (strane ili njihove životne partnere) da mu kažu što je kada tko mislio...

rezultati?...
točnost kada se radi o dva "stranca" je prosječna na 20%...
točnost kada se radi o partnerima je oko 35%...
i skoro nitko nije imao preko 60%...

rezultat istraživanja... svejedno koliko mislimo da smo dobri... JAKO smo loši u procjeni tuđih misli... a ako mi još uvijek ne vjerujete... razmislite ne koliko često VI pogodite što drugi misli... nego koliko često DRUGI pogodi vaše misli?
rijetko... zar ne? većinom se samo PRAVIMO da je onaj drugi pogodio...
jer npr... kod mene i bivše je bilo slučajeva da šaljem sms... i normalno kad pošaljete SMS dobijete natrag poruku da je drugi primio taj SMS... no... ja bi poslo sms "volim te" npr... i umjesto potvrde bi dobio natrag sms od nje gdje mi kaže da me voli... i ONDA bi dobio natrag potvrdu...
što znači da smo približno u isto vrijeme poslali sms jedan drugome...

naravno to ima sasvim jednostavno objašnjenje za one koji žele to objasnit... nakon par sati što jedan drugog nismo čuli je normalno da ćemo se jedan drugome javiti... i tu i tamo će se dogodit da će se to zbiti u isto vrijeme...
telepatija? ovisi kako se definira telepatiju...

i za kraj još nešto zanimljivo iz rezultat istraživanja...
MUŠKARCI su bolji od žena kada se radi o procjenjivanju misli...
jer žene se TRUDE dok muškarcci to rade INSTINKTIVNO... a studija je dokazala da se fenomen svodi ne na razmišljanje nego na slušanje instinkta...

sorry cure :o)

kažu da u pravilu sanjamo noćne more kada ležimo na ledjima...
e sad... dal ležanje na leđima izaziva mora ili more izazivaju da se okrenemo na ledja... tko zna...

ja sam popodne lego na par sati jer sam lođe spavo noćas i probudio se na leđima...

čudnovato čudan san... pogotovo kraj... jer sami san je bio vjerojatno ko i kraj... posljedica previše gledanja crtića zadnjih par dana...
borba dobra i zla... neka čudnovato čudna fantastika...
i pred kraj... ne znam dal je dobro pobjedilo jer tokom sna se nekako izgubilo "dobro i zlo" i nekako su svi postali zli...

ono što se sjećam je kraj... koji me iz nekog razloga "prestrašio"...
tko još ne zna... aj se iz mora budim tako da otvorim oli i onda neko vrijeme gledam u plafon pokušavajući shvatit što se dogodilo sa jako visokil krvnim tlakom...
onaj osjećaj kad ti srce pokušava iskočit iz prsa svakim otkucajem...
tako sam i sada buljio...

kada je završila ta čudnovatna bitka... neka cura je stajala na nekoj grani drva u šumi i držala monolog... ne sjećam se točno ali išlo je nekako ovako...
"ne znam točno tko su i što su... ali znam da dolaze i da će nas promjeniti... svijet više neće biti isti i osjećam da će sve biti puno ljepše...
jedino što znam je slika koju imam u glavi... koja je mutna... stojim nekako ovako... predivna... u plavome... sjajim... i oko mene sve leprša...
i sretna sam... znam jer imam osmjeh na licu... i stalno ponavljam jednu rečenicu... ali... što govorim?
govorim... govorim..."

e sad... cura stoji na toj grani sa rukama unatrag i kosa joj se vijori skupa sa njima... i njena "slika" se mješa sa mutnom slikom koju zamišlja... (da... šesto sanjam filmske scene... kamere... specijalne efekte i sve to...)
vidi se ko da svjetli na "rubovima" sa svjetlo plavom bojom... i čini se ko da joj iz ruku se nešto viori... skupa sa kosom samo puno, puno duže...

i u onom trenu kada se ona zamišlja oko toga što govori i kada zadnji puta ponovo "govorim"... kamera je od nje krenula u "fade out" i više ne vidimo nju nego stablo... no poslije tog zadnjeg govorim stablu sa obje strane "obaviju" plave trake svjetlosti i rasparaju ga na dva djela... i iz sredine stabla iskoči žena koja tehnički nema ništa na sebi ili nosi latex... kako god želite... kompletno tamna samo što joj "rubovi" svijetle plavom bojom sa onim "vampirskim osmjehom" i umjesto prsti na ruci ima nešto tipa dugačke trakove koji svijetle i crpi život iz svih koje dotakne i pretvara ih u ono što je ona sama... neki čudnovati izvanzemaljski vampir...
i naravno dovršava misao od ove cure koja je malo prije bila "na ekranu"... možda je to i jedna te ista cura... u svakom slučaju se onako "banshee like" dere "feed meeeeeee!"
dok lebdi prema kameri... i ja se onda budim...

tipični steven king kraj... iako ga nikad nisam čito moram priznat :o)
mrzim takve snove...

čovjeku na wcu padaju najčudnije ideje na pamet...
ne... ne perverzne stvari... zašto odma mislite na to? :P
ok, ok... ja mislim očito na to... točnije htio sam da vi pomislite da vas nasmijem... nisam li predvidiv? hehe

ali što mi je palo napamet... jedna stara, stara mudrost..

"you cant save the world by giving up"...

well... i still need a plan though :o)