PROdo's world... or something ^^

Evo... nešto o čem sam razmišlju jučer navečer...
frend mi je jednom pričo nešto o ovoj temi... neću sad možda doslovce prenjet jer je bilo davno ali mi je palo na pamet pa...
dakle... Osoba A voli osobu B...
osoba C voli osobu A...
osoba C spasi život osobi A no zbog toga osoba C ostane doživotni invalid...

da li da osoba A ostane sa osobom B... ili da uzvrati ljubav osobi C?

moj odgovor je sasvim jasan u ovoj situaciji...
no zanimaju me vaši prvo :o)

osim toga... oni koji su mjenjali blog ili ime ili nisu više RIP nek mi se isto jave... i oni koji me čitaju a nisu na popisu...
tako da kad uhvatim vremena malo obnovim popis sa strane jer propustim blogove nečije kad mi nisu tamo :o)

:* svima


i PS

evo baš malo prije izlazim sa posla...
i vidim jednu curu prolazi cestom... i mislim se "zgodan curetak"... i prodje mi sa lijeve... no vidim ja isto tako sa desne... 2 tipa okreću glavu za njom i pilje i sline...
prva pomisao... "kak vas nije sram... pa mogla bi vam kćer bit koliko godina imate!"
poznam svo troje jer mi je cura jutros bila na šalteru... a ovo dvoje mi povremeno dolaze na šalter...
mislim svašta... ću i ja bit takav sa 40-50? :o)
mislim ok... nije problem pogledat... pogledo sam i ja... problem je BULJIT...
jer kad sam pogledaš i pomisliš "slatka/zgodna/sexy cura"... ajde... al kad buljiš... e onda polako počmeš razmišljat druge stvari...
e taj dio spada pod "sram vas bilo!"

ne znam u biti niti zašto ja gledam... ono... nije da mrzim seks al nije da sam mu podležan... i kad "logički" idem razmatrat... nije da mi je izgled bitna stvar kod žena... no oko ipak pobjegne na sekundu ili dvije... nešto jednostavno privlači...
valjda imam višak hormona :o)

a inače...
evo mota mi se kroz glavu elvisova "are you lonesome tonight"...
i ne samo što se bivše tiče... nego štose puno ljudi tiće...
tko nezna riječi... kratki inesrti... "do you miss me tonight?" "are you sorry we drifted apart" "do you gaze at your doorstep and picture me there"
i tako još par riječi...
strašno me zanima... iako nikada neću doznati... da li me se neki ljudi još sjete...
recimo... Nika... koja je prije 3 dana imala rodjendan... koju "poznam već skoro 10 godina"... poznam u navocnicima...
upozno sam ju 97me... negdje... na ljeto.... prek neta...
2000te smo se vidjeli jednom u zgu... od tada je prekinula skoro sav kontak samnom...
doduše ja bi joj svaki rodjendan poslo sms...
no 2002ge sam samo dobio natrag "tko si ti? pogubila sam brojeve u mobitelu"... reko sam joj tko sam... dobio sam natrag "da... mogla sam i mislit da si ti... svake godine se sjetiš"...
2003će sam poslao ponovo sms... dobio sam natrag "korisnik ne može primati sms poruke"...
ili u prijevodu... nepostojeć broj...
onda... moje "bivše"... tajana... ivana... marija... naravno i ONA bivša... neću spominjat ime jer tko zna... možda onda netko skuži tko je...
pa neki ljudi sa bloga kojih više nema...
ili neki kojih ima... ali ih nije bilo ili ih rijtko ima...

je... egoizam...
ali hej... priznajte... zar ne želimo svi barem jednu osobu za koju možemo 99% biti sigurni da misli na nas? bar jednom dnevno? :o)
i tako... idem neš za jest skuhat i "ubijat" se u animeu dok me depra ne prodje...

ja mata ne!

šta da vam kažem...
za par dana 25...
a blog za par dana 2 godine...
ide vrijeme... ostaju uspomene...



i svako doba je donijelo svoje predivne uspomene...
tako da mislim da sam zaslužio da se za 25ti jednostavno

ljudi moji dragi...
mislim da ja barem dovoljno puta napominjem da je teško živjeti...
no... zar se ne isplati?
zašto toliko ljudi igra lutriju? a šanse su ASTRONOMSKE za dobit na lutriji?
pa ako ne igraš... odna su šanse 0... ovako su šanse bar NEKAKVE da ćeš dobit...

život je isto igra na sreću...
ako ju ne igraš... ne možeš niti dobiti...
ako ju igraš... naravno da je teško... no možda i nešto dobiješ...

znam da "mrtva" nije jedina...
teško je za reć tko je...
jer jako vas ovdje je u teškoj situaciji...
i jako puno ljudi sam davao riječi ohrabrenja...
no... samo rijetki koriste "..." na svakoj rečenici kao i ja :o)

dead_spirit... i raseljka...
doduše... raseljka je uvijek bila anonimna :o)

kažu "što te ne ubije te ojača"...
što te ne ubije te ne mjenja je ispravak navoda...
neke na gore... neke na bolje...
znam kako je kada boli...
JAKO dobro znam kako je... kada misliš da ti netko srce iznutra pokušava na 100 komadića rastrgat... a nitko ti ga ne dira...
znam kako je gledati u čisto nebo a samo zamjetit jedan oblačić koji je damo negdje daleko u horizontu... i samo gledati u njega... znam i kako je kada je nebo oblačno i ti jedino što vidiš je tračica sunca...
i za nju se hvataš...

ljudi moji... što da napravim?
da odrežem ruku ili nogu? će vam onda biti bolje? da li to želite?
zapamtite... da nikad ne smijete predati bitku...
jer... ako ništa drugo onda na ovom svijetu ja uvijek vjerujem u vas...
a kada postoji jedna osoba... negdje se može naći još jedna...
a kada su dvoje mora postojati i treći...
a gdje su 3... postoji mnoštvo...

mnoštvo je iza vas... i ako ne za sebe... onda za njih

svima šaljem veliku :* i bvb... kad ja više ne mogu pomoći izgleda...

predivna godina...

ok... ne sjećam je se jer nisam ni bio tamo previše ;o)
ali...





Malo sam ubacio "slobodnog prijevoda" kako bi zadržao duh pjesme... al trudio se ne previše dirat ju
i da mi netko kaže da njemci nisu muzikalni? možda nisu... ali svaki narod ima predivne duše u njemu...
Zato...

"pjevajte" samnom ovu pjesmicu kako bi živjeli u miru :o)

Evo po običaju kopoam po depra blogovima i naletio na nešto...
netko se pitao što je sreća...
a jedan od komentara kaže da je sreća sranje koje ne postoji... i da je nešto čemu se ljudi bezazleno nadaju i tako dalje i tako dalje...
ajde da vam opišem 2 moja tišična dana...
prvo... dan dok mi mama nije bila u bolnici...
dizanje cca 6:27... izležavanje 2 minute... hop na doručak...
spremanje na izlazak na poso...
cca 7:15 stižem na poso...
otvaranje banke... naručivanje kave (još jedne)... prebrojavanje novca koji je tokom noći došo u banku...
onda lagance u 8:00 otvaranje banke...
opsluživanje stranaka do 13:15...
obračun...
cca 14:00 ide se doma...
sjest za komp... upalit mail... presvuć se... pojest nešto uz komp...
i onda se gleda anime... igra koja igrica... gleda koji film...
navečer još večera... i dalje na kompu sve do spavanja...

evo mi dana sad kad sam na godišnjem kad je mama doma...
buđenje kad se probudim... između 8 i 10...
onda njoj zamotat nogu u zavoj... spremit joj doručak... spremit joj kauč da može sjedit i stolicu...
onda ja pijem kavu malo blogiram, čitam forume i mail...
onda se ide spremit ručak... mami se izvadi njena porcija...
pa još malo na komp...
pojest, sredit suđe...
onda nešto malo oko kuće napravit... počistit ili tako nešto...
pa na komp... pa večeru spremit... pa mami dat večeru...
pa na komp... pa mamu sredit za spavanje...
pa još malo na komp i spavat onda

e sada će me neki pitat... koje to veze ima sa temom... "sreća"...
ajde mi recite... vidite li sreću u tom dnevnom rasporedu?
ne?

dakle...
imam roditelje... i imam posao...
jako puno ljudi to nema...
imam slobodnog vremena radit što volim...
ima vremena kada mi sve to skupa (mama i stranke) dignu tlak... ali se onda sjetim kako bi meni bilo na njihovom mjestu...
a kod svakodnevnih stvari...
one 2 minute izležavanja... pijenje druge jutarnje kave... stranka koja dođe sa osmjehom na licu na šalter... sjedanje za komp poslije posla... anime... SPAVANJEEE :o)
a u drugom danu... forumi... blogovi... ljudi... mamin i tatin osmjeh kada je ručak ili večera bila dobra... zadovoljstvo na kraju dana kada si nešto sredio oko kuće...

sve je to ljudi moji sreća...
sreća nije neki misterij... nešto što te ispunjava da pucaš...
sreća je tu i sada... svugdje je oko mene...
sreća je svaki puta kad, na primjer, primjetim da netko od onih "zbediranih" blogova koje posjetim možda malčice vedrije pogleda na svijet... pa makar na sekundu...
sreća je kada mi netko kaže "slažem se prodo"...
sreća je ono što JA odlučim da će me usrećit...
da želim curu sa kojom bi djelio sreću... NARAVNO da želim... sve ostalo je samo polovična sreća...
ALI SREĆA JE TU...

jer ljudi zaborave... siromah nije tko malo ima... nego tko puno želi...

i ako ste zaboravili... svih vas jako jako volim... makar vas i ne poznajem... ili makar sam samo jednom posjetio vaš blog... ili makar ste mi prvi puta ovdje...
pa čak i kad me vrijeđate vas volim... jer osjetim ljubav u vama... makar neki od vas je ne vide :*

a kome ni sve ovo nije dosta onda evo vam ovo

malo čitam neke stvari...
pa ovako...
unaprijed se ispričavam za sve koje ću uvrijediti... za loše izraze koje ću koristiti... i za bijes koji ću pustit da izađe nakratko van :o)
PUNA MI JE KAPA ODREĐENIH LJUDI!
halo? reality check? testing??
na kojem vi planetu živite?
"ljubav je grozna stvar"
"život je sranje"
"za mene nema nade u životu"
dobro o čemu p+++++++++++++++++++++++
sure... možda nikad nisam vidio neke grozote koje su neki od vas vidjeli... no hej... newsflash... moj život nije bio sam cvijeće i livade
i koga vraga meni i drugima onda pričate kako je život grozan i okrutan i vrijeđate ljude??
kako su ljudi lažovi... i okrutni... i kako nas napuštaju...
jednu stvar ne možemo birat u životu a to je smrt (ako izuzmemo roditelje ofkors)...
sve drugo u životu biramo...
i tako kada netko kaže "a ljudi lažu"... reality check again...
onaj tko laže je donjeo taj izbor odavno... no ako 99% ljudi laže ne vrijeđaj onih 1%
"ljudi te napuštaju"... jup... ponekad trbuhom za kruhom... ponekad iz drugih razloga... ponekad ih odnese braco smrt...
no kad je smrt u pitanju... ako je nesreća... hej... drži ga u srcu al ne zaboravio da njega nema a ti si još tu...
a ako su drugi razlozi... ovisno koliko ste si bitni... ostat će te u kontaktu...
ne baljezgam... imam prijateljicu u australiji... upoznali smo se u srednjoj... u zgu smo znali satima na kavama bit... i dan danas se znamo čut...
bitno je željeti...
ljubav je grozna... sorry onaj tko to kaže nema 3 čiste o ljubavi i točka...
sjećam se kad mi je jedna cura pričala da zna da voli jednog tipa zato jer kad su skupa ne mogu biti minutu bez da se ne počmu dirkat i ljubit i što ja znam...
sorry... to nije ljubav... to je strast... i to sam joj reko odma... al hej... što ja znam...

i još ostaje ono "a čuj... on je takav moraš to prihvatit"...
nedavno sam se oko toga zakačio sa kolegicom jer ja to često govorim a ona je rekla "pa zašto bi ja svih morala prihvatit?!?"
stvar je ovakva... moji roditelji su 60... oni su već formirane ličnosti... i u 95% ću morat ja njima popustit...
ali primjer brak... tu je 50/50... ponekad mora jedan ponekad drugi popustit... ima stvari koje na čovjeku ne treba mjenjat... jer te stvari čine čovjeka onim što jest...
al ima navika koje nekom idu na jetra i nisu teške za promjenit... tu se pokaže što je čovjeku bitnije...

eto oprostite još jednom.. stvarno ne želim nikoga vrijeđat i to znate... ali dosta mi je svakojakih isprika od ljudi...
to je takvo i ono je ovakvo...
pusti što je takvo i gledaj kakav si ti... a ne kakvo je nešto drugo...
prosudi po SVOJIM kriterijima... ne po onim od ko zna koga...
i ne... to ne znači da sam protiv Crkve najednom...
nego to znači da se ja trudim RAZUMJETI što me Crkva uči... a ne da samo klimam glavom kad mi netko reće "mastrubacija je grijeh"... niti da negiram... nego rećem "ok... objasni mi"...

zato... pitajte ljude... neka vam objasne...
a ako neznaju... ha... ako ne znaju oni zašto nešto rade ili ne rade... tko zna?