PROdo's world... or something ^^

eto... cca 10 komentara... vrijeme za novi post hehe
što me muči zadnja 2-3 dana... kako napravit mašinu... koja bi ti ujutro ispekla friški kruh... istostala dvije šnite i nazala ih putrom i marmeladom... isprešala friški sok od naranđa... skuhala meko do srednje meko jaje... i spremila šalicu kave...
nije da NEZNAM kako to napravit... no kad bi ja to radio... well... ta mašina bi bila veličine 2-3 moje kuhinje... i mislim da je jednostavnije onda dignut se 10 minuta ranije i namazat si 2 šnite kruha i skuhat kavu, jelte? ^^
iako... sad se baš mislim... napravit automatiziranu mašinu aka robot... doduše... problem kod robota je da bi sve trebalo uvijek na cca milimetar bit na istom mjestu tako da on može ujutro proći kroz istu proceduru... hm... oh well... ostavit ću si to za kad budem miliunaš i ne imo poso na kojeg moram svako jutro ić ^^
anyhoo...
osim toga... moram si NAKOPON dovršit izgled bloga... i mean realy... uvijek počmem stvari a nikad ne dovršim...
al mi se tako ne da crtat okrugle rubove i slagat sve da se isto vidi i IEu i firefoxu... itd, itd... treba mi netko da mi radi društvo ^^
"depresija" me opet prošla... popio sam praxiten jučer i išo u krpe... tako da sam danas opet ok za nekoliko tjedana... dok opet mi se sve ne skupi and stuff... WTB nove ideje za život :o) sigh... a kad sjetim... prije 4 godine sam sjedio sa frendicom u kafiću i kovao planove kako ćemo sa 30 biti miliunaši...
well... još nije kasno... al ni njoj ni meni ne ide najbolje... iako... milion lipa možda čak i imam hihihi ^^
imagine... otić do banke i reć "ja bi 10.000 kuna... može sve po jednu lipu?"... ofc... rekli bi da ne može... iako (ako me itko iz banke čita... ne kršim ovime nikakva pravila privatnosti jer ne navodim imena niti ništa privatno o strankama)... imali smo jednom dvije cure koje su htjele 10 kuna sve po lipu...
imali smo to u trezoru pa smo im dali... trebalo im je za svadbu umjesto riže ili tako nešto... nice idea :o)
osim toga... poeta... stihovi jesu lijepi... no to je sve što jesu...
ne tražim lijepo... tražim riječi koje bi ljude ostavili bez daha...
sure... kroz moj život sam razljutio ljude, rasplakao, nasmješio, naveo do suza od smijeha, raznježnio, "natjerao da vole"... and who knows what not... (što se bivše tiče... nju sam sve od navedenoga)... al nikada nisam nekoga ostavio bez riječi...
to je ono nešto što mi fali... nešto što... well... djeli nebo od zemlje :o)
najbolji rezultat koji sam dobio... well... definitivno najljepše riječi koje mi je itko ikada rekao... je bila moja bivša kad mi je rekla... ne citiram točno ali "još nikada nisam imala nekoga kao tebe. Ti si mi i prijatelj, i psihijatar, i ljubavnik, i muž, i dečko i... sve u jednom"...
i niti nju nikad nisam ostavio bez riječi... ne brojimo kad bi ju prekinuo sa pusom, jelda? ^^

i tako ljudovi moji... dan za danom... mjesec za mjesecom...
hodam krugove jer neznam cilj...
fale mi stari prijatelji... fale mi stare ljubavi... fale mi svi oni "what if"... fale mi svi oni "it could happen"....
a ja i dalje starim...

i da... što je najgore... vratio se onaj feeling... teško je za opisati ga al... recimo nevjera u pravu ljubav... vječnu ljubav...
nego vjera da se ljudi samo zaljube iz nekog hira... i kasnije ostaju skupa ili iz navike... ili zato jer ne poznaju ništa bolje...
ne znam više što da vjerujem... kada bi mi sada netko rekao "volim te"... vjerojatno bih tu osobu poljubio... no u sebi bi pomislio "koliko dugo?"...
taj pesimizam nije dobar... no jel to pseimizam... ili realizam... ili od stabala ne vidim šumu?
where's a flashlight when you need one?
tom bi vjerojatno rekao "Bog ti ne nudi samo džepnu lampu... on ti nudi vječno svjetlo"... well... da... vjerojatno... no meni je sad i flashlight dovoljan... bar dok se ne naviknem na svjetlo... jer već dvije godine sam u tami... i ako On ima plan za mene...
well ko kada šivaš mustru na stoljnjak... ja od dolje vidim samo hrpu konca... i rado bi da me već jednom uzdigne i pokaže sliku sa njegovog stajališta...

wakaranai... wakaranai...