PROdo's world... or something ^^

Sve je bilo crno, mutno. Kako se našao tamo? Gdje je? Kako je sve počelo?

Šetao je tako jednoga dana ulicom. Dan kao i svaki drugi bi čovjek rekao. Da je ON samo znao. Naime, to je bio dan kada je počeo rat.
Iznenada, bez razloga, bez najave, neprijatelj je napao. Mladića su pozvali u rat. Mladić prvotno nije ni znao što se zbiva. Sve se dogodilo naglo. Svi njegovi prijatelji su već bili na bojištu kada su ga pozvali. Neki su već bili i u bolnicama, neki izgubili živote. No mladić je znao da je ovo rat od kojega ne može pobjeći.

Bitka je bila naporna. Većina vremena je prolazila u zatišju. No i jedna i druga strana su znali da je neprijatelj tu. Sa vremena na vrijeme bi jedna strana napala. I svaka bitka je na mladiću ostavljala tragove. Ponekad ogrebotine, ponekad umor, a ponekad bi ga i pogodio koji metak. No nikada mu život nije bio u opasnosti.

Šetao je tako jednoga dana bojištem. Dan kao i svaki drugi bi čovjek rekao. Da je ON samo znao. Naime, to je bio dan kada je...
Sve se dogodilo nevjerojatno brzo. Bitka je bila kao i svaka druga. No ovaj puta to nije bila bitka kao svaka druga. Ovaj puta, metak je prošao ravno kroz njegovo srce. Njegovi suratnici nisu ni primjetili. Svatko od njih vodio je svoju bitku.

Ležao je tako i gledao u nebo. Njegovo srce je kucalo sve slabije... sve tiše...
Ležao je nezamječen na bojištu ljubavi. Dok je svijet kakav ga je on poznavao polako blijedio oko njega. I drugi ratnici nisu marili za njega. Kako bi marili? Ta svatko od njih je vodio svoju bitku. Od kuda im vremena da liječe njegove rane?
Ležao je na bojištu ljubavi. Metak ljubavi ga je pogodio. Ali metak se nije zadržao u njegovom srcu. Metak je napustio njegovo srce, njegovu dušu, i ostavio je samo rupu iza sebe. Rupu koju je znao da ništa ne može više ispuniti. Rupu koja ga je vukla sve dublje i dublje...




iiiii... da budem iskren... nemam inspiracije :D