PROdo's world... or something ^^


ponekad treba tako malo...

Bilo je već pred kraj radnog vremena i ja mrtav umoran kad mi je jedna malo starija gospođa došla na šalter...
Standardno
"dobar dan"
"dobar dan, izvolite"
"ja bi mužu 100 kuna uplatila na račun"
"dobro, a jel zaslužio?" govorim ja dok joj uzimam 200 kuna koje mi daje
Gleda ona mene natrag... i najednom se počme smijat dok ja njoj provodim transakciju i vraćam joj papirić i 100 kuna.
I kad se prestala smijat je uzela novac i papir i kaže "dobro pitanje, valjda je kad mu svako malo šaljem novac"
a ja joj govorim "a ako nije, sad je već kasno, sad sam mu uplatio"
i opet se žena smije i ode polagano van iz banke sa riječima "ajoj, ovo neću cijeli život zaboravit... baš si me lijepo nasmijo"

kako je ponekad malo potrebno za sreću... ... ...
*pogled na prazan jastuk* :o)

Našvrljano u petak, dana 07.07.2006. u 15:39

Ostavi mi djelić dvoga srca ovdje!
Ako te je post dirnuo, možeš ga Printati ili Arhivirati za sječanje i dugu uspomenu
Komadića srca do sada: 2

<< Arhiva >>


< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogeri koji su mi ostavili dio srca:

Linkovi:


Ja:

O meni: