Bilo je već pred kraj radnog vremena i ja mrtav umoran kad mi je jedna malo starija gospođa došla na šalter...
Standardno
"dobar dan"
"dobar dan, izvolite"
"ja bi mužu 100 kuna uplatila na račun"
"dobro, a jel zaslužio?" govorim ja dok joj uzimam 200 kuna koje mi daje
Gleda ona mene natrag... i najednom se počme smijat dok ja njoj provodim transakciju i vraćam joj papirić i 100 kuna.
I kad se prestala smijat je uzela novac i papir i kaže "dobro pitanje, valjda je kad mu svako malo šaljem novac"
a ja joj govorim "a ako nije, sad je već kasno, sad sam mu uplatio"
i opet se žena smije i ode polagano van iz banke sa riječima "ajoj, ovo neću cijeli život zaboravit... baš si me lijepo nasmijo"
kako je ponekad malo potrebno za sreću... ... ...
*pogled na prazan jastuk* :o)
Post je objavljen 07.07.2006. u 15:39 sati.