PROdo's world... or something ^^

Baš gledam K-Pax i zamislo sam se oko citata "svatko ima snagu da sam sebe izliječi". Ali ako idete malo dublje analizirat film se zamislite. Tko je točno onaj koji liječi?
Svi mi možemo plivat iznad vode sam nedavno rekao, no trebamo dopustit da nam netko ponekad pokaže dno i površinu.
Zamislite jednu ping-pong lopticu koju bacite u vodu. Sama loptica po sebi će uvijek plutati na površini. No što bi se dogodilo kad bi se sa vremenom na njenoj površini počele skupljati alge, školjke ili propuštat voda u nju? Loptica bi počela tonuti. Tonula bi polako, neprimjetno ali bi tonula i tonula i sa vremenom došla do dna. Zašto? Iz 2 razloga.
1. Jer ne bi našla vremena da se sama očisti, pokrpa, ispusti vodu
2. Jer nebi dopustila drugoj loptici da dio njenog tereta uzme na sebe
A svaka loptica će sa vremenom nakupit alge i dobit rupice.
No znate li šta je zanimljivo na svemu tome?
Ne postoji površina ili dno na planetu na kojem ta naša loptica života pluta. Cijeli planet je jedna velika vodena kugla. Kugla koja nema dno. Tu je samo voda, gravitacija i naše ping-pong loptice. I gravitacija nas polako vuče I vuče. Pritisak od vode na nas postaje sve veći I veći, a kuglica sve teža i teža. Dok na kraju, što?
Evo još jedne zanimljivosti. Na kraju, ako stvarno ne nađemo vremena za sebe ili ne dopustimo da nam drugi pruža ruku, dođemo do dna. No dno ovdje nije standardno dno. Dno je ništa doli središte kugle. Mjesto gdje se nalaze puno drugih ping-pong loptica i sve gledaju jedna u drugu I polako od pritiska pucaju. Ne shvaćajući da od tog centra svaki put koji god da uzmu vodi ka površini. Samo trebaju stat i sredit se ili dopustit nekome da to napravi za njih.
Zar je stvarno riješenje u tome da se prepustiš i čekaš na dnu sa drugim lopticama? Toneš dublje i dublje dok se polako skupljaju razni problemi u nama I oko nas. Zar je stvarno toliko drugih važnijih stvari doli pripazit u kojem je stanju loptica? Zar će biti važno u trenutku kad počmemo pucat i svijetlost počme nestajat oko nas koliko smo bili ponosni, koliko smo dugo izdržali, koliko smo duboko došli?

I svijetlost je sve tamnija… i tamnija… I tamnija… Dok ne nestane I zadnji tračak svjetlosti... i mi smo u sredini... I čekamo… što?