PROdo's world... or something ^^

Nitko nista ne prica... evo vam pjesmu kad necete psiho testove ;o)
Opet cu se ubaciat komentarima... nisam depresivan... ponavljam... dobro mi je... i ova pjesma mi actualy dize mood ^^
osim sto sam dvokratno danas i radim sutra *mrmlj*


In the middle of the night
I go walking in my sleep
(Netko trazi nesto a ne zna da trazi i ne zna sto trazi... deep man ^^)
From the mountains of faith
To the river so deep
(mislim da je htio rec da trazi izmedju vjere i nevjere... ovog svijeta i onog poslije...)
I must be lookin' for something
Something sacred I lost
(opet dokaz da ne zna sto trazi... ko mnogi od nas...)
But the river is wide
(svijet je velik da se trazi u njemu?)
And it's too hard to cross
(Jos jedna afirmacija teze... doduse mozda misli rec da u ovom svijetu je tesko trazit... i trnovit je put do zvijezda :o))
even though I know the river is wide
I walk down every evening and stand on the shore
I try to cross to the opposite side
So I can finally find what I've been looking for
(Siguran je izgleda da je ono nesto na onoj drugoj strani... no... ako je tamo bio... kako je doso ovdje? :o))

In the middle of the night
I go walking in my sleep
Through the valley of fear
To a river so deep
(Svaki dan se borimo sa strahom... strahom od svega... neuspjeha... poraza... slomnjenog srca... neprihvacanja...)
I been searching for something
Taken out of my soul
(Vjera? Ljubav?)
Something I'd never lose
Something somebody stole
(Drugi ljudi nam sve ukradu sto nam je drago... iako... netko je jednom reko da zadrzimo ludost jer nju nitko nikad ne moze ukrast :o) )
I don't know why I go walking at night
But now I'm tired and I don't want to walk anymore
I hope it doesn't take the rest of my life
Until I find what it is I've been looking for
(Ponekad potraje... no našo ili ne našo... isplati se tražit... makar šanse nikakve)

In the middle of the night
I go walking in my sleep
Through the jungle of doubt
To the river so deep
(e da... strah i sumnja... vječiti suputnici :o))
I know I'm searching for something
Something so undefined
That it can only be seen
By the eyes of the blind
In the middle of the night
(ovo je jednostavno predivan dio... nemam riječi...)

’M’not sure about a life after this
God knows I've never been a spiritual man
Baptized by the fire, I wade into the river
That is runnin' to the promised land
(nad ovim nek si svatko sam izvede misljenje... necu tudju religiju dirat hihi)

In the middle of the night
I go walking in my sleep
Through the desert of the truth
To the river so deep
(what IS the truth? :o))
We all end in the ocean
We all start in the streams
We're all carried along
By the river of dreams
In the middle of the night

Beautiful... just... plain... beautiful... no words :o)

Evo jedan mali testić osobnosti... baš je fora Link here

Evo i mene... ENFJ - Extraverted iNtuitive Feeling Judging (Teacher Idealist)
TRADEMARK: "The first shall be last"
This refers to the open-door policy of ENFJs. One ENFJ colleague always welcomes me into his office regardless of his own circumstances. If another person comes to the door, he allows them to interrupt our conversation with their need. While discussing that need, the phone rings and he stops to answer it. Others drop in with a 'quick question.' I finally get up, go to my office and use the call waiting feature on the telephone. When he hangs up, I have his undivided attention!

um... zar sam stvarno takav? *blush*

ENFJs are the benevolent 'pedagogues' of humanity. They have tremendous charisma by which many are drawn into their nurturant tutelage and/or grand schemes. Many ENFJs have tremendous power to manipulate others with their phenomenal interpersonal skills and unique salesmanship. But it's usually not meant as manipulation -- ENFJs generally believe in their dreams, and see themselves as helpers and enablers, which they usually are.

I'm a manipulator! YES! Bow to me world! :o)

The Idealists called Teachers are abstract in their thought and speech, cooperative in their style of achieving goals, and directive and extraverted in their interpersonal relations. Learning in the young has to be beckoned forth, teased out from its hiding place, or, as suggested by the word "education," it has to be "educed." by an individual with educative capabilities. Such a one is the eNFj, thus rightly called the educative mentor or Teacher for short. The Teacher is especially capable of educing or calling forth those inner potentials each learner possesses. Even as children the Teachers may attract a gathering of other children ready to follow their lead in play or work. And they lead without seeming to do so.

Yes... your soul is MINE! :o) i'm a natural... what can i say? :o)

Teachers expect the very best of those around them, and this expectation, usually expressed as enthusiastic encouragement, motivates action in others and the desire to live up to their expectations. Teachers have the charming characteristic of taking for granted that their expectations will be met, their implicit commands obeyed, never doubting that people will want to do what they suggest. And, more often than not, people do, because this type has extraordinary charisma.

Oho... imam 18+ karizmu? hihi... aj... istina... cudim se kad me netko ne poslusa... mislim... sto god recem ko savjet samo mislim dobro *sniff* :(

The Teachers are found in no more than 2 or 3 percent of the population. Teachers value harmonious human relations about all else, can handle people with charm and concern, and are usually popular wherever they are. But Teachers are not so much social as educational leaders, interested primarily in the personal growth and development of others, and less in attending to their social needs.

Tako je... mogu covjeku dat savjet za socialu... al u primarnom me zanima kovjek ko jedinka i njegov unutarnji mir hihi :o) dakle nisam hitler... *phew* :o)

Famous ENFJs:
David, King of Israel
Abraham Lincoln
Ronald Reagan
Sean Connery
Andy Griffith
Johnny Depp
Ben Affleck

ima jos par al to su poznatiji :o)

E da... OVO jos moram postic :o)
In some Teachers, inspired by the responsiveness of their students or followers, this can amount to genius which other types find hard to emulate

I... koji tip ste vi? :o)

Dosadno... uzasno dosadno...
opet igram igrice... i opet su mi dosadile...
doduse... prizno sam sebi da sam preso preko natase... (ne shumski... ne sa kamionom)... doduse... fali mi cura opcenito... fali mi BILO sto opcenito... nemam s kim za pricat... ic na kave... a da ne pricam gledat tv ili mazit se...
i... to je to... al dobre sam volje... nemam nikakav poseban razlog za bit... al jesam... samo sam umoran i dosadno mi je...
jesam li spomenuo da mi je dosadno? :o)

:o)
prezivio sam... ujutro je bilo koma... i sto se vise blizilo 11 sati... vise me zivcanost lovila... jos uz to sam buban... tako da sam si caj narucio i naso sam ruma u banci i udri :o) doduse... nikako da odem popit caj... stranke dolaze i dolaze i dolaze... a moja zivcanost raste i raste... na jednu bakicu sam se skoro izdero... negdoe oko 10 i po sam presto uopce ujutro govorit ljudima... dosli bi mi na salter... rekli sto hoce... ja bi reko "u-hum" i to je bio razgovor... zanimljiv fenomen actualy... kad sam ja bio zivcan sve stranke su mi se isto cinile zivcanima :o)
nesto poslije 11 vise nisam mogo... uzeo sam kljuc od trezora i bez rijeci se digo i oso... pokupio moj caj... i sjeo se u trezor i mirno pijucko caj... to me odrzalo malo na zivotu :o) oko 2 sam vec bio doma... po obicaju... pali komp, pali winamp, pali trillian i misli se sto dalje... na trillianu 10 ljudi al s nikim ne pricam... oni s kim pricam njih nema... upalio sam neku igru i gubio vrijeme... oko 6 sam se iso lec... i razmisljo... prije 3 godine... u ovo vrijeme... bio sam na rabu.. nisam imo poso... nisam imo obveza...
znate kako mi je prolazio zivot?
dizanje u 6-7 navece... pali komp... dok se pali odi si po kornflejks ili nesto... komp mi je bio stavljen u apartman za goste u dnevni boravak tako da je frizider bio na sveg 2 metra... pali net... pali anarchy online... i dok jedes premisljaj sto ces danas... i onda cijelu noc sa ekipom ubijanja... leveliranja... zafrkavanja... sve do 6-7-8 ujutro... i onda ponovo u krpe... izmedju bi samo radio pauze za wc... i tu i tamo nesto pojeo...
Znate sta? svi ce sad rec da to nije zivot... da sam geek... da sam lud... al znate sta? meni je bilo super...
ozbiljno... nisam imo curu... nisam imo problema... nisam imo poso... pa ni prijatelja osim drustva u zgu koje vise nisam vidjo... al nista mi nije ni falilo... a sreca je bas to... bit zadovoljan... jer sretan si kad ne trazis vise...
vidi me sad... kad idem igrat nesto mi je dosadno... kad idem na poso mi je dosadno... kad sam sam u sobi mi je dosadno... ni sa cime vise nisam zadovoljan...
pomalo zastrasujuce... hocu li bit zadovoljan kad se sve to promjeni? i kako ce se promjenit?
Mozda dodjem u zg... uspijem neki stanic nac... sto onda? imat cu kredit... ko i vecina naseg pucanstva... neki ludi poso... koji cu morat radit iducih 20 godina kako bi mogo otplacivat kredit... s staro drustvo ce se morat opet naviknut na mene... par novih ce jos upast u to... i sto dalje?
ko sto rekoh... necu mislit previse na to... mislit samo vodi u krug a ne u rijesenja... najbolje stvari su uvijek spontane... a ponekad i najgluplje hehe
i pala mi je jos jedna stvar napamet prije neg sam zaspo bio... nikad nisam stavio ruku na prsa (bez perveznih pomisli sad) druge osobe i cuo tudje srce kako kuca... ... ... glupo a? :o)
i tako... spavo sam do 8... opet se igro do jedno pola noci... ovaj put je i frend jedan bio samnom... onda me umor savlado... iso sam spavat...
jos me nocas mucio zeludac... nesto cemu dan danas nisam skuzio uzrok al svako tu i tamo me uhvati... osjecaj ko da ti je uzareno zeljezo u njemu... full "fora"... mozda imam mengu? :o)

eto... drzte se ili mi recite ako vas treba drzat... jer znam kako je kad nema nikog ispod tebe... NE MISLIM TAKO! *sigh* :o)

Evo jos jedne... par minuta kasnije...

She does not understand why. Is it the wine? No. What is it then? What is the reason? Soon it does not matter. Soon the why and the reason are gone. And all that matters is the feeling itself. Now this is the nature of the universe. We strugle against it, we fight to deny it. But it is of course pretense, it is a lie. Beneath our poised apperance the truth is we are completly out of control. Causality. There is no escape from it. We are forever slaves of it. Our only hope, our only peace, is to understand it. To understand the why. Why is what separates us from them. You from me. Why is the only real source of power. Without it you are powerless. And this is how you come to me. Without Why. Without power. Another link in the chain.

jelda :o)

kakav dan...

Interesantno je kako kad je meni najgore nikoga nema...
dok ja svima ponavljam... samo mi posaljite SMS kad me trebate...
valjda zato jer ja se nikome ne javljam... *shrug*
evo jedna pjesma koja iskazuje kako se osjecam i kako cu se osjecat nocas, sutra i mozda i preksutra... nije TOLIKO lose ko u pjesmi... al nije bas super :o)



In a little while from now
If I'm not feeling any less sour
I promise myself to treat myself
And visit a nearby tower
(mozda stvarno nesto poduzmem ako se ne razvedrim uskoro)
And climbing to the top will throw myself off
(ok... necu TOLIKO pretjerat hehe)
In an effort to make it clear to whoever
What it's like when you're shattered
(mislim da vecina to zna... i ubit se nece promjenit pogled ljudi na svijet...)
Left standing in the lurch at a church
Where people saying: "My God, that's tough"
"She stood him up"
"No point in us remaining"
"We may as well go home"
As I did on my own
Alone again, naturally
(yes... people do that... always see what they want to see...)

To think that only yesterday
I was cheerful, bright and gay
(HEY! I WAS NOT GAY! hihi)
Looking forward to, who wouldn't do?
The role I was about to play?
(istina...)
But as if to knock me down
Reality came around
And without so much as a mere touch
Cut me into little pieces
(couldn't have said it better myself... zivot ima tu naviku da to napravi... i mi imamo naviku da zaboravimo da se MORAMO borit dalje... za sebe... za druge... nije bitno... uvijek postoji vise razloga nego ostat lezat...)
Leaving me to doubt
Talk about God in His mercy
Who, if He really does exist,
Why did He desert me?
(dal postoji? i dal je kriv ON ako postoji? on nije kriv za zlo... nikad...)
In my hour of need
I truly am indeed
Alone again, naturally
(that's how it almost happend... back then... that day...)

It seems to me that there are more hearts
Broken in the world that can't be mended
Left unattended
What do we do? What do we do?
(nothing... can we do anything anyway? toliko slomljenih srca sam zacijelio... no jesam li ih stvarno zacijelio... i zasto ne mogu nac ljepilo da moje ponovo spojim bar nekako...)


Looking back over the years
And whatever else that appears
I remember I cried when my father died
Never wishing to hide the tears
And at sixty-five years old
My mother, God rest her soul
Couldn't understand why the only man
She had ever loved had been taken
Leaving her to start with a heart so badly broken
(Cesto se to dogadja... i slicne stvari... sudbina? bozja volja? vrazje djelo? puka slucajnost?)
Despite encouragement from me
No words were ever spoken
(in the end... it's the things that you do... and not the things that you say that count... that leaves me with what again?)
And when she passed away
I cried and cried all day
Alone again, naturally
Alone again, naturally
(... ... ...)

Laka vam ljudi... sutra oko 11 sati... vjerojatno cu taman gledat u banci u 5 ljudi koji stoje u redu... sa njihovim banalnim zahtjevima... suzdrzavat se od mentalnog breakdowna... da bi nesto kasnije odlago dokumente i pokupio se doma... na dugi... dugi... vikend... ... ... sam... ... ...

Evo novi post... pa komentirajte i stari ako imate sta...
gledo jucer malo matrix 2 ponovo... i shvatio sam kako mi je zakon lik merovingian :o)
ko sto je reko "choice is an illusion created by those who have power and those who dont. There is only one true rule in the world... causality... action and reaction... cause and effect"
dragi mero... slazem se sa tobom 101% :o)

Evo... u biti sam dobre volje danas no past će to do večeras... još 2 dana... u biti... sutra oko pola noći bi joj trebo poslat sms jer svima za rodjendan saljem sms u ponoc... urngh...



Not everybody knows the way a river flows
Not everybody sees the sun up in the sky
(e da... neznamo cesto sto radimo... i zasljepljeni smo vlastitim problemima... da ne vidimo u biti da nam je dobro u zivotu...)
Maybe you and I should not try to plan our lives
If only what we could see what we hold in our hands
(*sigh*)

Love hurts ’cause you can’t let go
Love hurts ’cause you need it so
Love hurts yes it hurts, but it’s good for fools
Feel some pain now, still you wanna try it again

Everybody cries until the day they die
And everybody feels like they’re the only one
(istina... u 99% slucajeva istina...)

i dalje autor samo kaze love hurts ovo, love hurts ono... tip je ili neki depresivac ili želi radit depresivce od nas...
al mi se nedamo... mi uzimamo ono vrijedno iz pjesme i idemo dalje... jer znamo... da je jedna prava ljubav... vrijedna svih onih lažnih od prije... jeli tako? ;o)

hugzići svima :o)

Evo... jos malo pa je i ovaj dan gotov... sjedim doma... upalio na satelitskoj neki radio... jazzlove ili tako nesto jer mi se slusa jazz al ovo nije bas nesto no najbolje sto sam mogo nac... i tako...
dosadno... ubitacno... ovako sjedeci i slusajuci jazz... samo mi fali cigara i whiskey... jedini problem sto ne pijem nit ne pusim :o) da pocmem pusit lulu? mislim da bi mi bas cool pristajala :o)
evo... iz dosade... jedna svima poznata... sa mojim tumacenjem izmedju...


Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
(nedjelja je... ko i danas... i tip sjedi doma i cudi se kako to da nigdje nikog... ko i ja actualy...)
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
(nesto si je uhvatio radit... al nije priseban... misli mu stalno lutaju u proslost... poznato, jel)

Cekamo, mi samo cekamo, balerina zar si zaspala,
(tip jos uvijek doma i ceka... ovaj dio sa belerinom mi nije jasan... mozda da tip ode Freudu?)
zar stvarno ne vidis, na kakvom tankom ledu plesemo.
(tip je ili kuso neke lude gljive... ili je totalno zablejio u neku svoju spiku... ako su gljive i ja bi jer ovo drugo vec jesam)

Dolazi duga, duga noc,
(Tip nece spavat cijelu noc... to nam je vecini poznato... nije li...)
al' i ona mora proc,
(iako ponekad zelimo da ne prodje... al uvijek prodje... i probudimo se i umjesto da se nasmijemo i recemo "novi dan, nove pobjede"... mi samo recemo *sigh*... vrijeme je jedino sto ne mozemo kontrolirat... moramo se pomirit s time...)
i kada kise padaju,
(valjda je vani kisa... ili mu je u glavi kisa?... ja bi jednu oluju...)
tvoje mi usne trebaju, da me smire, svojim njeznim dodirom.
(moram li se ovdje izjasnit? ja... kojem je rekla "gotov je"... i nakon par minuta tisine i mojih glupih baljezganje me zagrlila i poljubila?)


Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
(to smo culi... tip lagano postaje zaboravan... ko ja hehe)

Sutimo, mi samo sutimo,
(mo je sad mi? sta nije reko da je sam? ili i on ima glasove u glavi...)
kao da se vise ne volimo,
(aha... tako je to mislio... da... tako je to bilo... samo sto je ona htjela da ostanemo prijatelji... no ja ne mogu s njom pricat ko da je sve u redu... jer... nije...)
a nije istina, ja znam da nije istina...
(to sam i ja mislio...)

Jer ljubav nije nestala, i samo se sakrila,
(iluzije... ponekad nit ne postoji... tocnije... ljubav uopce ne postoji... ona je jedna velika iluzija... da, da... ja, koji sam "izgubljeni romanticar" i koji voli setnje uz more, dorucak sa ruzama, mazit se u krevetu itd, itd, itd... ja tvrdim da ljubav ne postoji... no cinjenica stoji... mi ju stvaramo... i moze se stvorit do god ju se zeli...)
otvori oci, pogledaj sto je iza oblaka.
(ljudi su takvi stari moj... ne vide prst pred nosom... a ti zelis da pogleda iza oblaka? oni ne zele vidjet iza oblaka... jer im je lijepo ovako kako je... zive u svom malom svijetu... ne pustajuci nikog unutra... zureci a nigdje ne stizajuci...)

u totalnom sam bunilu... i sto vise pricam s nekim ili pisem na blogu je gore... da me je jednostavno ostavit u mom staklenom kavezu... i izolirat ga od zvuka... i prekrit crnim plaštem da ne vidim svijet oko mene...
još 3 minuta do ponoći... i onda još 4 dana... točnije... 107 sati sati... onda je točno na sat godinu dana... od...
nek me netko upuca... somebody... anybody... please?

Evo... lijepi naslov :o)

blog mi je malo prazan zadnej dane... razlog je sto 1. ne pisem cesto (jer sam skomiran) i 2. vecinu depresivaca sam sredio i sad me vise ne citaju... mislim... hvala ljudi :P :oD
danas sam se nakako malo trgnuo... drzim se iznad vode zadnjim snagama... jer nemam izbora actualy...
shvacam sve vise i vise izreku "neznas sto imas dok to ne izgubis"... bas mi je jedna stranka bila danas na salteru i pricala o njenom ljubavniku... imala je muza al je razvedena i... well... long story... i tako mi se malo pozalila... i medju ostalim rekla "on nije ni svjestan da nece vise nac ovakvu ko mene"... i jos malo pricala... i ja sam joj na kraju rekao "znate onu staru... covjek nezna sto ima dok to ne izgubi"... kasnije mi je donesla, meni i kolegici, svakome kremsnitu... jer kad je dosla i pricala o svom minusu spomenula je loto a ja u sali reko "oho... valjda ce te me pocastit sa kavom kad dobijete na lotu?" pa je rekla "e samo kavom... ma... nit neznas sto bi dobio da dobijem" a ja sam reko "sto? kremsnitu uz kavu?" na sto je slijedilo "ma sto kremsnitu?" i ja joj reko "e... neznate vi koliko ponekad jedna mala kremsnita znaci" :o)
no... bjezim sa teme ko sto to uvijek radim... ne poznam osobu koja bi mogla pratit moj tok misli anyway ^^
sto sam ono prico? a da... gubljenje i stuff...
toliko je istine u tome... mozes TOCNO znat sto imas... ko sto sam si ja reko... ovaj puta cu shvatit kad se zaljubim and stuff... al iskreno.. u onom trenutku kad izgubis to nesto... shvatit ces da OPET nisi dovoljno shvatio :o)
takvi su ljudi... cudni... ja npr... zelim promjenu... trebam promjenu... i znam cak i kako doc do nje... no... tudji zivoti... i financije mi ne daju :o)
ne mogu se samo odselit u zg i nadat da cu nac poso... i upast u neciji tudji zivot... volio bi da mogu :o)
al ovo cekanje... i ne mogucnost da utjecem na VLASTITI zivot... ubija u pojam... a mozda je samo to sto vlastiti problemi se uvijek cine divovskim a tudji nikakvi... mislim... cini mi se da imam neke od problema koji drugi zovu "problemi" bi ih rijesio u 5 minuta... no vjerojatno se vama cine i moji problemi takvi :o)
doduse... ostavio sam achtungicu bez rijesenja... sta je srce? postajes subjektivna? ;o)
danas sam uspio na kratko ponovo bit objektivan... i sagledat neke stvari iz moje "uobicajene" perspektive... zgrozio sam se...
jos nesto sto sam zadnjih tjedan dana imo priliku uocavat... je ono "moram ovo" ili "ne moram ono"...
za one koje se tice... znate ko ste... za ostale samo natuknica... u zivotu nista ne moras... jedino sto nam je "sudjeno" je umrijet... drugo je apsolutno sve na nasoj volji... tako da je stav "moram ovo" kriv... zato jer cak i da ti netko drzi pistolj na glavi... jos uvijek imas izbor... a stav "ne moram ono" je kriv isto tako... jer neke stvari 'moramo' napravit... ne zato jer nema izbora... nego ih 'moramo' radit da drugila... al u prvom redu SEBI olaksamo zivot :o) ponekad sebicnost nije sebicnost... a ponekad je nesebicnost sebicnost...

eto... toliko za sada... jos uvijek mi se 'my love' vrti na winampu... mozda ako ju dovoljno pojacam... ... ...

Sto da vam pricam ljudovi... gotov sam... mortus totalus...
disem... hranim se... radim... i to je to... tu i tamo nesto zaigram na kompu... pogledam sto je na tvu... sto se tice neta... pogledam svoj blog... pogledam black cat i tu i tamo achtungin blog... ili ahtungičin? woteva... sve se vrti u krug... i kad pokusas izbit iz kruga... krug se smanji... dan za danom... mjesec za mjesecom... uz to se blizi 21.10ti... zasto me netko ne upuca prije tog dana? dodje u banku i rece "pare ili zivot" i ja mu recem "ma uzmi zivot, ionako mi ne treba"... mislim da bi tip ili osto zbunjen ili me upuco :o) ko zna... zadnji put kad mi je netko prijetio da ce me nalemat na mrtvo ime sam se prijateljio s njime... da... cudak znam :o)
poso u zgu se nije javio.. mislim oni kojima sam poslo zivotopis... poso se sigurno nece javit :o)
no zivot ide dalje...
mrzio sam skolu... zato sam odusto od faksa... nikad nisam volio radit stvari kojima je svrha da ih napravis... al nemaju visi cilj... skola je bila jedna od njih... no... primjecam lagano da je cijeli zivot takav... radis samo da bi zivio... i tako iz dana... um... reko sam to vec :o)
dok je bila natasa u mom zivotu... imo sam neki cilj... neku svrhu... sad? zasto sad radim? svaki dan se budim... natezem sa strankama... ponekad i sa kolegama... mogo bi radit puno drugih stvari... zasto upoce pisem blog... dodje mi sad ko u onoj epizodi deep space 9... kad je sisko cijelu epizodu govorio svoj privatni dnevnik sto se dogodilo... i na kraju rece "computer... end recording and delete"... tako di ja sad trebo... ctrl+shift+home i onda del... no... opet ce bit isto... jelda... ili mozda nece... mozda... netko tamo vani... me cuje... i zna odgovor na moje pitanje... mozda... netko... bilo tko? .. ... ... ...
... ... ... ...
... ... ...
... ...
...
.

edit: sad je bila pjesma na radiu... nisam ju cuo cijelu vjecnost

Evo jedan ulomak iz svjezdanih staza... sa picardom... druga sezona, 10ta epozida... "the dauphin"


Wesley sits at a table, staring into its light.
Guinan slowly walks over to Wesley's table and sits.

WESLEY
Seeing her on the transporter pad... it was like seeing pure light. (he pauses)
I miss her. I feel... empty.
GUINAN
I know that sensation...
But there'll come a time when... all you'll remember is the love.
WESLEY
I'm never going to feel this way about anyone else.
GUINAN
You're right.
(Wesley looks up.)
WESLEY
I didn't expect you to say that.
GUINAN
There will be others... but every time you feel love it will be different. Every time it's different.
WESLEY
Knowing that doesn't make it any easier.
GUINAN
It not supposed to.


Volim krajeve TNGa :,(

Neznam kak sam se sjetio ove pjesme... sam najednom mi pala na pamet pa sam ju skinuo... evo i vama :o)


I don't want half hearted love affairs
I need someone who really cares.
Life is too short to play silly games
I've promised myself I won't do that again.

It's got to be perfect
It's got to be worth it, yeah.
Too many people take second best
But I won't take anything less
It's got to be, yeah, perfect.

Young hearts are foolish
they make such mistakes
They're much too eager
to give their love away.

Well I have been foolish
too many times
Now I'm determined
I'm gonna get it right.

It's got to be perfect
. . .

Evo sad sam se TAKO dobro nasmijo... slusam zadnjih par dana Awakened Radio... www.awakenedradio.com koga zanima... upravo je DJ Predasus reko "Ne ljudi, ne puštam metal jer mi ne trebaju ljudi da se deru na mene, imam toga dosta i u Real lifeu" :D

inače... od kad sam sa mojih MP3a prebacio na radio... iako ne volim punk i techno i takve stvari... ne smetaju mi... i actualy se ne osjecam toliko down... bar neka promjena... dok ne dodje vise ^^
sljedeci tjedan cu znat sto je sa zivotopisom koji sam poslo u zg... oh well :o)

Evo... mislio sam da ce mi ono bit zadnji blog... al ipak cu jos jednog za sad...
Uhvatila me neka gadna depresija... i kad kazem gadna mislim gadna...
svaki dan je borba za opstanak... borba da udahnem jos jedan dah... da izdrzim jos jednu minutu... i da zadrzim jos ono malo razuma sto mi je ostalo...
Vjerojatno sam pre dugo bio u mom staklenom kavezu... i meni treba tu i tamo malo izlaska... no... jos nije vrijeme... i tako da se i dalje moram borit... ako prestanem pisat... ili me dodjite posjetit u ludnicu... ili mi dodjite na pogreb... ili se radujte za mene :o)
No svih je huvatila neka cudna depra zadnje dane... mozda jesen... ko zna...
Trebali bi napravit vise stroj za telepatiju... bilo bi fora... "telepatske stranice"... jer ono sto mi je u glavi... rijeci ne mogu izraziti... jos uz sve to... blizi se 21.10... koma totalna...
ako sam ikog ignorirao preko ICQa... ili SMSa... iskreno mi je zao... al sam se stvarno povukao u sebe ove dane... jedine osobe sa kojima vodim kako-tako konverzaciju su kolege sa posla... jer to ne mogu izbjec nikako... a i to je isto... sto se vise blizi noc... to manje energije imam i to je depra jaca... trebo bi se mozda u 7 dizat i u 7 navecer ic spavat... onda bi mozda kako-tako bilo dobro... na par dana...
sta vam svima jos kazem... tu sam ako vam sto zatreba... samo tisi... i zamisljeniji :o)