Evo... lijepi naslov :o)
blog mi je malo prazan zadnej dane... razlog je sto 1. ne pisem cesto (jer sam skomiran) i 2. vecinu depresivaca sam sredio i sad me vise ne citaju... mislim... hvala ljudi :P :oD
danas sam se nakako malo trgnuo... drzim se iznad vode zadnjim snagama... jer nemam izbora actualy...
shvacam sve vise i vise izreku "neznas sto imas dok to ne izgubis"... bas mi je jedna stranka bila danas na salteru i pricala o njenom ljubavniku... imala je muza al je razvedena i... well... long story... i tako mi se malo pozalila... i medju ostalim rekla "on nije ni svjestan da nece vise nac ovakvu ko mene"... i jos malo pricala... i ja sam joj na kraju rekao "znate onu staru... covjek nezna sto ima dok to ne izgubi"... kasnije mi je donesla, meni i kolegici, svakome kremsnitu... jer kad je dosla i pricala o svom minusu spomenula je loto a ja u sali reko "oho... valjda ce te me pocastit sa kavom kad dobijete na lotu?" pa je rekla "e samo kavom... ma... nit neznas sto bi dobio da dobijem" a ja sam reko "sto? kremsnitu uz kavu?" na sto je slijedilo "ma sto kremsnitu?" i ja joj reko "e... neznate vi koliko ponekad jedna mala kremsnita znaci" :o)
no... bjezim sa teme ko sto to uvijek radim... ne poznam osobu koja bi mogla pratit moj tok misli anyway ^^
sto sam ono prico? a da... gubljenje i stuff...
toliko je istine u tome... mozes TOCNO znat sto imas... ko sto sam si ja reko... ovaj puta cu shvatit kad se zaljubim and stuff... al iskreno.. u onom trenutku kad izgubis to nesto... shvatit ces da OPET nisi dovoljno shvatio :o)
takvi su ljudi... cudni... ja npr... zelim promjenu... trebam promjenu... i znam cak i kako doc do nje... no... tudji zivoti... i financije mi ne daju :o)
ne mogu se samo odselit u zg i nadat da cu nac poso... i upast u neciji tudji zivot... volio bi da mogu :o)
al ovo cekanje... i ne mogucnost da utjecem na VLASTITI zivot... ubija u pojam... a mozda je samo to sto vlastiti problemi se uvijek cine divovskim a tudji nikakvi... mislim... cini mi se da imam neke od problema koji drugi zovu "problemi" bi ih rijesio u 5 minuta... no vjerojatno se vama cine i moji problemi takvi :o)
doduse... ostavio sam achtungicu bez rijesenja... sta je srce? postajes subjektivna? ;o)
danas sam uspio na kratko ponovo bit objektivan... i sagledat neke stvari iz moje "uobicajene" perspektive... zgrozio sam se...
jos nesto sto sam zadnjih tjedan dana imo priliku uocavat... je ono "moram ovo" ili "ne moram ono"...
za one koje se tice... znate ko ste... za ostale samo natuknica... u zivotu nista ne moras... jedino sto nam je "sudjeno" je umrijet... drugo je apsolutno sve na nasoj volji... tako da je stav "moram ovo" kriv... zato jer cak i da ti netko drzi pistolj na glavi... jos uvijek imas izbor... a stav "ne moram ono" je kriv isto tako... jer neke stvari 'moramo' napravit... ne zato jer nema izbora... nego ih 'moramo' radit da drugila... al u prvom redu SEBI olaksamo zivot :o) ponekad sebicnost nije sebicnost... a ponekad je nesebicnost sebicnost...
eto... toliko za sada... jos uvijek mi se 'my love' vrti na winampu... mozda ako ju dovoljno pojacam... ... ...
Post je objavljen 13.10.2005. u 00:37 sati.