PROdo's world... or something ^^

Evo... jos malo pa je i ovaj dan gotov... sjedim doma... upalio na satelitskoj neki radio... jazzlove ili tako nesto jer mi se slusa jazz al ovo nije bas nesto no najbolje sto sam mogo nac... i tako...
dosadno... ubitacno... ovako sjedeci i slusajuci jazz... samo mi fali cigara i whiskey... jedini problem sto ne pijem nit ne pusim :o) da pocmem pusit lulu? mislim da bi mi bas cool pristajala :o)
evo... iz dosade... jedna svima poznata... sa mojim tumacenjem izmedju...


Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
(nedjelja je... ko i danas... i tip sjedi doma i cudi se kako to da nigdje nikog... ko i ja actualy...)
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
(nesto si je uhvatio radit... al nije priseban... misli mu stalno lutaju u proslost... poznato, jel)

Cekamo, mi samo cekamo, balerina zar si zaspala,
(tip jos uvijek doma i ceka... ovaj dio sa belerinom mi nije jasan... mozda da tip ode Freudu?)
zar stvarno ne vidis, na kakvom tankom ledu plesemo.
(tip je ili kuso neke lude gljive... ili je totalno zablejio u neku svoju spiku... ako su gljive i ja bi jer ovo drugo vec jesam)

Dolazi duga, duga noc,
(Tip nece spavat cijelu noc... to nam je vecini poznato... nije li...)
al' i ona mora proc,
(iako ponekad zelimo da ne prodje... al uvijek prodje... i probudimo se i umjesto da se nasmijemo i recemo "novi dan, nove pobjede"... mi samo recemo *sigh*... vrijeme je jedino sto ne mozemo kontrolirat... moramo se pomirit s time...)
i kada kise padaju,
(valjda je vani kisa... ili mu je u glavi kisa?... ja bi jednu oluju...)
tvoje mi usne trebaju, da me smire, svojim njeznim dodirom.
(moram li se ovdje izjasnit? ja... kojem je rekla "gotov je"... i nakon par minuta tisine i mojih glupih baljezganje me zagrlila i poljubila?)


Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjecanja.
(to smo culi... tip lagano postaje zaboravan... ko ja hehe)

Sutimo, mi samo sutimo,
(mo je sad mi? sta nije reko da je sam? ili i on ima glasove u glavi...)
kao da se vise ne volimo,
(aha... tako je to mislio... da... tako je to bilo... samo sto je ona htjela da ostanemo prijatelji... no ja ne mogu s njom pricat ko da je sve u redu... jer... nije...)
a nije istina, ja znam da nije istina...
(to sam i ja mislio...)

Jer ljubav nije nestala, i samo se sakrila,
(iluzije... ponekad nit ne postoji... tocnije... ljubav uopce ne postoji... ona je jedna velika iluzija... da, da... ja, koji sam "izgubljeni romanticar" i koji voli setnje uz more, dorucak sa ruzama, mazit se u krevetu itd, itd, itd... ja tvrdim da ljubav ne postoji... no cinjenica stoji... mi ju stvaramo... i moze se stvorit do god ju se zeli...)
otvori oci, pogledaj sto je iza oblaka.
(ljudi su takvi stari moj... ne vide prst pred nosom... a ti zelis da pogleda iza oblaka? oni ne zele vidjet iza oblaka... jer im je lijepo ovako kako je... zive u svom malom svijetu... ne pustajuci nikog unutra... zureci a nigdje ne stizajuci...)

u totalnom sam bunilu... i sto vise pricam s nekim ili pisem na blogu je gore... da me je jednostavno ostavit u mom staklenom kavezu... i izolirat ga od zvuka... i prekrit crnim plaštem da ne vidim svijet oko mene...
još 3 minuta do ponoći... i onda još 4 dana... točnije... 107 sati sati... onda je točno na sat godinu dana... od...
nek me netko upuca... somebody... anybody... please?