(Ne)pristojne erotske priče https://blog.dnevnik.hr/pristojneerotskeprice

nedjelja, 21.02.2010.

Trijumfalni trijunf

Ušla sam sramežljivo u svlačionicu. Bila sam sretna što sam ostala zadnja nakon treninga. Okrenula sam se oko sebe i kada sam bila sigurna da nema više niti jedne cure unutra, skinula sam trenirku i ušla pod tuš. Priznajem da mi se ponekad teško skinuti pred drugim djevojkama, imam dojam da sam manje vrijedna, da nisam tako lijepo građena i da moj dezić ne miriši onako svježe kao njihov...a one su sve uvijek nasmijane i gipke, spretno se skidaju i hihoću, a ja uvijek gledam u pod i obavezno pocrvenim ako se nađem s nekom od njih istovremeno u kupaonici...

Otvorila sam slavinu i stala pod mlaz tople vode. Odjednom sam začula nekakvo komešanje u pozadini...
- A k vragu – pomislih.

Ostale su još dvije cure iza mene. Srećom, ne poznajem ih dobro. Nove su i pomalo su čudne. Malo su distancirane i ne pretjeruju s druženjem. Nastavila sam tuširanje i okrenula se na drugu stranu da se ne moram suočiti s njima kada uđu.

Čula sam kako ulaze, pozdraviše me, a ja sam samo kimnula glavom. Otvorila se još jedna slavina i pretpostavljam da su se i njih dvije počele tuširati. Malo sam zakrenula glavu i krajičkom oka sam zapazila kako jedna drugoj sapunaju leđa, pa onda uzimaju jednu spužvu, naizmjence trljaju pjenu po ramenima, spuštaju se niz kralježnicu do stražnjice...

... – Iiiii – zaustih tiho kada sam shvatila kako se diraju po grudima i kako jedna drugoj zavlače ruke među noge.

Osjećala sam užasno neugodno i nisam više znala gdje da pogledam i kamo da se sakrijem. Najradije bih iscurila u odvod. Brzo sam se isprala i zatvorila slavinu...a onda sam osjetila nečiju ruku na ramenu. Krv mi je šibnula u glavu...a tada mi se druga ruka spustila na bok.

Htjela sam se okrenuti i pobjeći, no te ruke su me počele sapunati sa onom spužvom. Shvatila sam kako me jedna od njih trlja po ramenima i leđima. Druga mi se skroz približila i poljubila me obraz. I dalje sam bila zajapurena i paralizirana. Uhvatila me za ruku i šapnula da se ne bojim.
Ukipila sam se i ostala poslušno stajati dok su njih dvije igrale sa mojim stražnjicom. Zavlačile su mi hrapavu spužvu među noge i između guzova. Polaganim pokretima su ponavljale tu radnju, a ja sam pokušavala ostati na nogama.

Tada su ponovo otvorile moj tuš i okrenule me prema sebi. Nisam imala hrabrosti otvoriti oči, a nisam imala snage da se maknem. Priznajem da mi je godilo to što su mi radile. Nikada me nitko nije tako dodirivao.
Osjećala sam kako mi grudi rastu ispod njihovih prstiju i usana. Prva od njih se nastavila igrati s mojim bradavicama – grickala ih je i lizala, čas oštro i snažno, čas polako, jedva bih je osjetila pomiješanu s mlazom vode. Druga je kleknula ispred mene i poljubila me u lijevu butinu. Uvukla mi je jednu ruku među noge i zagolicala me cijelom dužinom. Instinktivno sam raširila noge. Ubrzo sam osjetila kako me njeni prsti otvaraju i utiru put toplom jeziku.

Nekontrolirano sam uzdahnula od ugode.

Okuražila sam se i ovaj put sam skroz otvorila oči. Gledala sam djevojku kako kleči ispred mene i kako me liže. Ona prva se odmaknula od nas i promatrala nas je sa smiješkom, tada je stala iza mene i počela me opet maziti po stražnjici. Sada mi je već bilo tako dobro da sam stvarno postala nestabilna i morala sam se na nešto nasloniti.
Krenula sam unazad i naslonila se na prvu djevojku koja je iza sebe imala zid. Zagrlila me jednom rukom, kao da me pridržava, i uhvatila me za grudi, a drugom je nastavila mijesiti moje guzove. U tom trenutku nisam znala da li sam vlažna od vode ili od toga što sam se uzbudila. Uhvatila sam onu drugu djevojku za glavu i još je malo pritisnula uza sebe. Shvatila sam da su se osim njenog jezika pojavili i prsti. Više nisam mogla raspoznati čiji su tu prsti bili – miješali su i izmjenjivali se, čas u meni, a čas u mojoj stražnjici.

Mislim da sam tad počela stenjati od zadovoljstva. Sama sam tražila te prste i jezik i pokušala se što više nabiti na njih.

Još sam više rašila svoje noge kako bi obje mogle što bolje ući u mene. Bilo mi je predivno, htjela sam i ja probati njih. Čini mi se da su one to shvatile, ali mi nisu to dopustile. Ona prva me sada uhvatila s obje ruke i nije mi dala da se okrenem prema njoj. Druga me nastavila lizati sve brže i snažnije, dok je prstima prodirala u mene sve dublje i dublje. Stenjala sam sve glasnije, a njeni prsti više nisu bili dovoljni da me ispune. Mislim da ih je u jednom trenutku bilo svih pet u meni...bilo je fantastično...ona prva je vidjela da sam odustala od okretanja, pa se vratila igri s mojom stražnjicom...vjerujem da je stavila u moju guzu barem dva prsta, i to mi je bilo odlično, pogotovo u kombinaciji sa onih pet prstiju što su već bili u meni.

Vidjele su kako mi to sve godi, te su nastavile ubrzavati. Val topline i slabosti je prostrujao kroz moje tijelo. Neopisiva ugoda mi je udarila u koljena i prepone, da bi se sve skupa sudarilo negdje među mojim nogama. Vrisnula sam i skoro se srušila na njih. Njih dvije su samo nasmijale i nastavile tuširati. Kasnije su me odvele u svoj stan na sok. Napravile su divan sok od višanja, a probala sam i njihov domaći pekmez, a za desert su mi dale da i njih probam...i tekao je po nama sok od višanja, i pekmez, i med...jedva čekam slijedeći trening. Obećala sam im tortu sa šlagom i čokoladnim preljevom.

subota, 20.02.2010.

Zvjezdano nebo iznad Maksimira

Nemaju sve ljubavne priče sretan kraj, no u ovoj je, nakon početnih peripetija i problema, na kraju ipak zasjalo sunce...valjda zato što se i početak priče desio jednog lijepog sunčanog dana, baš u srcu Maksimira.

Bilo je to doba godine kada su pluća grada već dobrano prolistala, a zelene krošnje naseliše prve lastavice. Gospodin Branko je, kao i svake nedjelje popodne, prolazio svoju maksimirsku rutu. Bio je on uglađeni gospodin u kasnim četrdesetim, dovoljno mudar i iskusan da ga se ne smatra mladim i nezrelim, a opet vatrenog pogleda i hitrog koraka koji nikako nije odgovarao starcu.

I baš te sunčane nedjelje spazi gospodin Branko na klupi pogrbljenu mladu ženu. Priđe joj malo bliže i tek tada vidje kako niz njene obraze teku suze. Ubrzo je shvatio da ta mlada dama, (gospodična Lucija, kako će se kasnije pokazati), proklinje svog bivšeg dragog, istovremeno jecajući za njegovim plavim očima.

Kao i svaki pravi kavalir, gospodin Branko ponudi mladoj dami svoj rupčić, te sjedne do nje pokušavajući je utješiti. Kada se djevojka malo smirila, on primijeti kako je ustvari veoma umiljata. Upita je kako se zove, a ona mu odgovori.
- Lucija ...a vi ste...-
- Gospodin Branko M., Vama na usluzi –

I u trenu je sunce osušilo Lucijine suzne obraze,a gospodin Branko se primaknuo još nekoliko centimetara do svoje nove prijateljice. Pogled mu zapne za bijeli vrat i mekanu kožu koja je se gubila u svilenoj tkanini. Svakim djevojčinim uzdahom nabori na bluzi bi se uskomešali dajući naslutiti jedra i čvrsta prsa. Diskretno joj je uzeo rupčić iz ruke i primaknuo ga njenom oku.
- Ovdje Vam je ostala još jedna suza, a zaista bi šteta bila da je jedno , tako lijepo lice, nagrđeno suzama, zar ne?
- Ah, molim Vas, nemojte mi laskati – reče gospodična Lucija, te se još malo primakne do njega.

Gospodin Branko je osjetio kako mu krv sve brže struji po žilama. Gledao je ta dva duboka, tamna oka, rumene usne, i već je vidio sebe kako mrsi nestašne čuperke plave kose i kao otkopčava naborane svilene bluze...zavlači prste, dodiruje joj grudi. A draga Lucija, kao da je naslutila njegove muke, primaknu svoju glavu do njegove tako blizu da su im se nosovi dodirnuli, te tiho reče –
- Hvala Vam na rupčiću , gospodine Branko –
- Ma ništa moja draga, nego biste li bili tako ljubazni pa da sa mnom prošećete do obližnje kavane, na neku okrjepu možda?
A Lucija mu na to odvrati
- Da znate, zaista bi mi godio jedan čaj...

I tako se novopečeni drugovi otputiše do kavane gdje se veoma brzo oslobodiše početne uštogljenosti i već nakon desetak minuta pričahu kao prisni prijatelji. Poslije čaja na red je došao i kolač, pa Lucijina ispovijed o izgubljenom, plavookom draganu, a nakon kolača pojavi se na stolu i kupica vina, što još više ugrije ustreptalog Branka i njegovu lijepu prijateljicu.

Da li vino djeluje na ljude, pa su otvoreniji i iskreniji, ili njih dvoje uistinu spoznaše u sebi srodne duše, teško je za reći, no sa prvim sumrakom, gospodin Branko i gospodična Lucija napustiše veselu kavanu, te krenuše u nepoznatom smjeru.

Topla proljetna noć ih je ponovo namamila u maksimirski park. Nađoše jednu sakrivenu klupu, te se ubrzo zateknu u čvrstom zagrljaju izmjenjujući strastvene poljupce. Gospodin Branko je pod prstima osjetio kako ispod svilene bluze podrhtavaju njene čvrste grudi, te je hitro otkopčao sitna, bijela puceta i zario glavu u njena prsa. Miris mladog ženskog tijela mu je pomutio razum. U trenu se pretvorio gladnog vuka i vješto rukama obigravao oko svoje žrtve, a draga Lucija mu se nije previše opirala. Bila je opčinjena njegovim čvrstim dodirom i iskusnim prstima. I jednako kao što je u kavani upijala svaku njegovu riječ i pokret, tako je i sada plesala po njegovim notama ne osjećajući ni malo srama.

Kroz maksimirske krošnje se naziralo zvjezdano nebo, a Lucija ga je promatrala u nadi da će negdje spaziti zvijezdu padalicu...i gle čuda, za nekoliko sekundi na nebu zaiskri rep. Lucija zatvori oči poželjevši da ovo potraje vječno. U tom času njih dvoje se spojiše u jedno, kao da su oduvijek i bili jedno, te su još mnoga proljeća i nedjelje šetali maksimirskim parkom, a za toplijih večeri te šetnje bi se znale pretvoriti u malene izlete do noći ..okupane zvijezdama padalicama...

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28

Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najteže je biti i ostati svoj....

Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :

pristojneerotskeprice@gmail.com

Razno

Popis koji bi s vremenom trebao rasti

Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova

...

Arhiva

KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI