(Ne)pristojne erotske priče https://blog.dnevnik.hr/pristojneerotskeprice

subota, 16.03.2013.

Selidba...

Da...radi lakšeg i jednostavnijeg održavanja i ažuriranja sadržaja selim na slijedeću adresu :

(Ne)pristojne erotske priče

Priče će i dalje stajati i na blog.hr, ali nove će krenuti na novoj stranici...

Ljubim vas... ...

Ljubim vas...

četvrtak, 25.10.2012.

Oda zimi

Često nas zamišljam zagrljene ispod pokrivača, u rano subotnje jutro obavijeno maglom i prvim novembarskim mrazevima…Sredina je studenog, a ja ležim pored tebe i kroz prozor promatram ogoljele grane stabala. Još se nije razdanilo do kraja, pa ne mogu razaznati da li spavaš ili si budan.

Približavam se tvom licu i bojažljivo primičem usne tvojim obrazima i dodirujem ih. Lice ti je toplo i izgledaš kao anđeo…lijeno otvaraš oči, trepćeš, pa se rastežeš i meškoljiš u krevetu negodujući što te budim tako rano.

Ponukana tvojim neuvjerljivim prigovorima, nastavljam cjelivati tvoje lice…ljubim ti obraze i bradu, oči i vrat , grickam ti ušne resice i šapućem neke sitne prostote pomiješane sa nevinim izljevima ljubavi…

Ti me promatraš i pomalo cinički odgovaraš na moje udvaranje iako znam da ne misliš tako. Odaje te sjaj u oku, stisak ruke i zagrljaj…nastavljam te ljubiti, grlim te, uvlačim ti ruke u kosu, obavijam se oko tebe…i konačno popuštaš dajući mi tako željeni poljubac.
Dižeš se iznad mene, želiš me savladati, pokoriti, želiš da samo legnem i prepustim se tvojoj požudi…

I bilo bi najlakše da ti se sada podam i da me uzmeš bez opiranja, kada sam ovako mazna, a ti tako samouvjeren, no inat me prevario, pa se od silne želje otrgoh iz tvog zagrljaja ostavljajući ti izazivački osmijeh i poziv na dvoboj.

Iznenađen, ali ne i nespreman, prihvaćaš moju igru loveći me ispod teškog pokrivača. Znam da si jači od mene, no moj inat to ne priznaje. Provociram te i vabim iako znam da će me već tvoj sljedeći stisak prikovati uz krevet, i ljubit ćeš me pohlepno i gladno, dok će se iza prozora rađati novi dan.

…A ja ću se hihoti zarobljena ispod tvojeg tijela, izgubljena u tvojem pogledu, okupana tvojim poljupcima…i umit ćemo naša tijela znojem kao da nikada do sad nismo bili jedno i vodili ljubav…a iz daljine će se prikrasti zima i pospremiti u svoj kaput ono nešto osušenih listova sa grana, ukrast će nam jutra i podariti hladne noći. Ta ista, duga i oštra zima, natjerat će nas da ostanemo još duže ispod toplog i teškog pokrivača dok će vjetar vani nemilice savijati gole krošnje stabala i kriomice viriti iza naših zamagljenih prozora.

nedjelja, 08.07.2012.

Ljetni ručak, mahune i tovari...

I opet je ugrijalo od ranog jutra. Sjedim na fotelji, listam Sportske, a iz kuhinje dolazi miris variva od mahuna…

- Jeble je više mahune - promrsim u bradu i okrećem novu stranicu.

- Što si rek'o Miro? Da ti donesem novine? -

- Ma koje usrane novine - povisujem glas…
- Rek'o sam : jeble te više te mahune, eto što samo rek'o…- .

- Jebla tebe kladionica i teve i što sjediš tamo ko kakav tovar i čekaš šta ću skuvat dok se je ovde pržim…ma tovare jedan, da tovare, uh… –

Bacio sam novine, ustao s fotelje i ljuto uletio u kuhinju.

- Ma koga ćeš ti zvati tova… - i skoro se spotaknuo o vlastitu ženu koja se upravo sagnula ispred frižidera da izvadi peršin i završi ručak.

Stao sam trenutak i pogledao je onako sagnutu, s haljinom koja je jedva pokrila njenu poveću stražnjicu,spustio oči niz čvrste butine i jake listove…ma jeble je te mahune, a opet mi je dobra kad se tako sagne…pomislim u sebi, pa se brzo provučem između stola i peći da je uhvatim u toj sagnutoj pozi i malo počapam za te velike guzove…

Ona cijuknu, brzo se digne, okrene očima, i prije nego što je stigla reći „T“ već sam je stisnuo na kuhinjski element zavlačeći ruke pod haljinu, među noge, mokre od znoja i vreline…

- Ma kud ćeš sad na mene Miro? Bjež', vidiš da ra...-

- Šuti Nado, šuti, nije turska sila, neće ti ručak prigorit, ajd' lipa moja, šuti malo, šuti –

Gledam je onako raščupanu, sa čela joj se cijedi znoj, ljuta je na mene i vidim da će svašta biti, pa je poljubim u rumeni obraz i namignem joj, onako, kako ona voli. Ma moram joj ga stavit sada,moram, pa makar umro od vrućine, razmišljam dok me sa jedne strane grije lonac koji kuha, a s druge strane sunce koje se uvlači kroz napola spuštene rolete.

Ispod prozora prolazi auti, kamioni, autobusi, grad se topi pod srpanjskim suncem, a ja se topim nad njenim sisama…mislim si…ma pogane su te ljetne haljine, sa bretelama, više otkrivaju nego što skrivaju…ne dam joj da se pomakne, nego je još više stišćem, sudarajući se s njenim grudima. I dalje su čvrste i jedre, svijetlih bradavica, tako slatke, poželjne, prave sise. Praćen tom mišlju uzimam ih na kratko usta , prvo jednu , pa drugu…slane su od znoja, a ne smeta mi to…ljubim ih i gutam, a žena i dalje negoduje…

Znam ja da samo glumata, voli ona da je ja kad i kad tako iznenada pritisnem u kuhinjici, pa joj zavučem ruke u gaće…i onda znam da se pretvara kako joj se ne da, jer je i tamo dolje mokra, ali ne od znoja.

Vadim mokre prste, pa ih malo stavim u njena usta, da se proba, da vidi kako je fina, a onda ih poližem i ja i vratim nazad međ' noge, da ih navlažim još malo. Sve je tako sklisko i toplo, mazim je, gurkam, razmazujem je njezinim vlastitim sokovima.

- Joj, ženo…jeble te mahune – govorim promuklim glasom dok ga vadim iz gaća. Hvatam je za guzicu, zabijam ga bez pitanja, brzo, do jaja…a ona mi se smije, gleda me u oči, oslonila se rukama na element da ne sklizne.

I meni i njoj se cijedi znoj sa čela. Svakim novim udarom sise joj se zanjišu, a kada to vidim, imam osjećaj kao da sam stavio prst u utičnicu. Stresem se i poludim, pa ga zabijem još jače i brže…i ajme…izgorit ću u ovoj jebenoj kuhinji, izgorit koliko je dobra…
- Jebalo te kuhanje po ovoj žegi…jebalo te..uf…- tepam joj na uho, a ona se besramno hihoće i stenje, izvija se na elementu, dok joj grudi plešu. Vidim da joj paše, pa na tren usporim.. znaš, da malo potraje, da mi ne ostane gladna…a ona me ljutito pogleda i naglo povuče k sebi

- Šta si sad sta', tovare jedan ,a ? – govori mi strogo, a ja joj zatvaram usta vrelim poljupcem, nastavljajući po njezinom naređenju. Brzo i duboko, mokro…a i dalje je vruće, lonac kuha, na cesti neki majmun trubi, ja je jebem, ona vrišti i dahće.

- aaaj, kuvat ću ti mahune svaki dan, znaš, svaki dan…zlo jedno, mmmmmaaaa…ajde, dušo moja, ajde…-
Ljubim joj mokar vrat i molim Boga da me strefi infarkt od uzbuđenja. Gorim, bukti mi među nogama…rasprsnut će mi se, ajme…sve me boli koliko mi je tvrd…

- Ma kome ćeš ti kuvat ma'une, a? Kome, sunce ti tvoje -...govorim u bunilu dok iz mene štrca vruća sperma i zalijeva njenu nutrinu. Još nekoliko sekundi ostajem u tom položaju, pa se drhatvim korakom odmičem od svoje drage. Preda mnom je, raširenih noga na kuhinjskom elementu, slijeva joj se niz butine, vruća je, diše teško i isprekidano…nemoćno padam ispred nje, klečeći gutam njene sokove i proždirem rašireno međunožje. Ona ječi i cijuče, noge su joj na mojim ramenima, zatvorila je oči, zabacila glavu unatrag, a ja sam pohlepno nastavio gutati svoj današnji ručak, musav, znojan, mokar…gladan….

- Ima to da mi kuvaš svaki dan, jesi čula, a? Jel' ti jasno, a ne mahune…jeble te mahune…- govorim joj umilnim glasom dok joj pomažem da stane na noge i vrati bretele na mjestu…posegnula je da obuče gaćice, a ja sam ih grubo strgnuo i bacio u kantu za smeće.

- To ti je za onog tovara, znaš…- a ona se samo nasmijala, izravnala haljinu i nastavila sjecaki peršin…

Rijeka

U maniri fine dame i dalje te držim na distanci, mada mi je to sa svakim novim susretom sve teže. Znaš,nadala sam se da će s godinama proći ta strast koju nosim u sebi…u danima bez tebe, ona pomalo tinja, no dovoljan je jedan tvoj besramni pogled i ona se ponovo razbukta do nesagledivih, gotovo bolnih razmjera i tjera me na ludosti i nemoralne misli i tada mi se čini da u ovom svemiru postojimo samo ti i ja.

Ali doći dan kada će se taj svemir zainatiti našoj neodlučnosti, te nas natjerati da preskočimo moralne barijere i barem na trenutak zaboravimo tko smo i gdje se nalazimo…znam, bit će to jedan utorak, kasno sunčano poslijepodne. Hodam širokom ulicom, sudaram se s ljudima, žurim prema tebi.

I ponovo smo tu, smijemo se, zadirkuješ me, praviš se da si kao neki frajer…no odaje te pogled nestašnog dječaka…u djeliću sekunde padaju u vodu svi moji argumenti i opet sam bezuvjetno tvoja. Kako sunca pada, tako smo i mi bliži jedno drugome.

…moje usne ne slušaju naredbe iz mozga nego se tiho prikradaju tvojim i dodiruju se s njima, polako i neopisivo slatko. Ćutim tvoj dah na svojem obrazu. Gledam te u oči, a oči ti se smiju. I kao nebrojeno puta do sad, razmišljam o tome kako moraš biti moj, istoga časa, iste sekunde…no onda se odmičem jer iskustvo čini svoje, spuštam pogled, vadim svoju ruku iz tvoje, udišem svjež noćni zrak…i tada mi se desi najgora moguća stvar u takvoj situaciji…suze, jedna za drugom, okrugle i teške, načiniše rijeku na mojim obrazima, a ja se od srama okrenuh na drugu stranu…od srama, da ne vidiš bol nagomilanu tijekom vremena koje je ustvari stalo onoga trenutka kada si me prvi put poljubio…

Pitaš me što mi je, a ja tvrdoglavo šutim i okrećem glavu. Želim da me utješiš, a nemam snage da ti to priznam, no sada je ionako kasno za utjehu. Ono što nije sakrila noć, odali su mokri obrazi…I kao da je ta rijeka suza isprala nevidljivi zid između nas, bez riječi me uzimaš u svoje naručje, usnama mi sušiš mokro lice, grliš me čvrsto i jako. Dodiri su ti smjeli i siguran si u sebe. Ponovo se ljubimo, samo što ovaj put to nije nevino, mladenačko zadirkivanje nego sraz dvoje ravnopravnih. Ravnopravnih u strasti i namjeri da se konačno spoje u jedan svemir.

I vraćam se u stvarnost…tu smo, u parku, oko nas je mrak, nema ljudi, a prohladna, ranojesenja večer nas štipka za poluobnažena tijela. Klupa na kojoj vodimo ljubav je mokra od rose. Naša tijela su također mokra i trudimo se da to obavimo što tiše.

U zanosu ti priznajem da te volim, a ti me uzimaš još čvršće i stežeš me toliko jako da gubim dah. Prepone me bole od pritiska tvojeg tijela, ali moja nutrina ne osjeća fizičku bol, nego jedino ugodu nastalu u onom trenutku kada smo se spojili u jedno. Tisuću dana, deseci tisuća minuta , milijuni sekundi…satkani u jednu rijeku strasti koja je večeras probila branu i preplavila naša tijela odnoseći nas u neku daleku galaksiju gdje ne postoje barijere, niti klupe u parku, niti moje suze. Tamo smo samo mi, goli i zagrljeni, mokri od znoja i rose, isprepletenih prstiju. Dišemo jedno pored drugog, ljubiš me, šapućeš mi tiho, toliko tiho da su čak i zrikavci utihnuli…

subota, 08.10.2011.

Cookie

Cookie je sjedila na stolici preko puta mene. Drhturila je poput otpalog lista na hladnom jesenjem vjetru. Njene velike plave oči bijahu uokvirene tragovima razmazane šminke. Bijeli obrazi mokri od suza, rumene usne stisnute...gledam je kako prkosi i šuti.

Promatram je. I dalje sjedi, rukama se čvrsto drži za stolicu. Prilazim joj bliže. Otkopčavam dva dugmeta na tankoj, bijeloj košuljici. Ona okreće glavu na drugu stranu. Otkopčavam i treće dugme. Preda mnom je njen bijeli vrat. Zavlačim nos iza bijele kragne i udišem njeno napeto i mlado tijelo. Ona me i dalje ne gleda.

Klečim ispred nje. Otkopčavam košulju do kraja. Uvlačim ruke ispod svilenog grudnjaka. Pod prstima osjećam njene vrele bradavice. Palčevima kružim po ukrućenim vrhovima njezinih grudi. Tražim njene oči i odobrenje da nastavim, no umjesto pogleda jedva čujan uzdah zadovoljstva koji me ohrabri da krenem dalje. Zubima hvatam svilenu tkaninu grudnjaka i povlačim ga prema gore. Gutam njezine bijele dojke, grickam malene, čvrste bradavice.

Dok to radim, osjećam kako mi iz usta curi slina i slijeva se prema njezinom trbuhu koji se neravnomjerno diže i spušta sa svakim njezinim udisajem i naletom zadovoljstva.
Ližem joj pupak, a ona i dalje nepomično sjedi na stolici glave okrenute u stranu.

Mičem svoje ruke sa njezinih grudi i nježno joj širim noge. Poput zmije prstima se penjem od koljena prema vrelim butinama. Crna suknja se sama povukla prema gore, a ja sam utopio svoje ruke u njezinom međunožju. Vruća koža, mekana koža, vlažne gaćice...Ne mogu se kontrolirati, pa je počinjem lizati od vrha koljena pa prema gore. Još više joj širim noge, prelazeći jezikom s jedne butine na drugu. Miris njene nutrine mi muti razum. Guram prste ispod ruba njezinih gaćica, tražim onaj slatki procjep, želim je okusiti. Izvlačim prste, oblizujem ih, pa ih ponovo vraćam u njezine gaćice. Rujem i kopam, skližem se zarobljen u navlaženoj, bijeloj svili...i ta bjelina mi mrači um, pa pomahnitalo trgam skupocjenu svilu i pohlepno gutam njezine sokove. I sasvim nenadano ona razmiče noge do kraja. Ja je grubo hvatam za butine i zabijam jezik u njenu slatku pičku, ližem je i žderem, grizem, sisam, cuclam...

Prstima sviram po skliskom rascjepu, mazim je, prelazim cijelim dlanom preko ružičastog klitorisa...stavljam jedan prst unutra, pa ga izvadim i obližem, stavljam dva prsta unutra, vadim ih i ližem...tri prsta...četiri prsta...njezini tihi uzdasi prate igru mojih prstiju.
Ruke su mi mokre, obrazi su mi mokri, želim je jebati...želim je jebati jezikom i prstima...nastavljam grickati njezino međunožje, dok mi se njeni sokovi slivaju niz bradu.

I ponovo uvlačim svoje prste u nju, i ponovo rujem, guram ih do kraja, osjećam kako joj nutrina podrhtava. Cookie se sve više primiče prema meni, slijedi moje prste, pleše na mojim rukama. I dalje se čvrsto drži za stolicu. I dalje joj je na ramenima tanka, bijela košuljica...samo što su joj sada obrazi rumeni od zadovoljstva, a usne tiho stenju u ritmu igre mojih prstiju.

Taj prizor me ohrabruje, pa je ljubim u usta ne vadeći prste iz nje. Dug i vlažan poljubac, pa povratak na onaj slatki rascjep...Stenjanje se pretvara u prigušeni krik, Cookie se nabija na moje prste, guši me svojim nabreklim klitorisom. Titra pod mojim prstima, cijedi se po meni, slatka je i vlažna...sad je pravi trenutak...otkopčavam hlače, rušim je sa stolice, vlažnim rukama hvatam njezine ruke i prikivam ih na pod...eksplozija dolazi...

<	ožujak, 2013
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najteže je biti i ostati svoj....

Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :

pristojneerotskeprice@gmail.com

Razno

Popis koji bi s vremenom trebao rasti

Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova

...

Arhiva

KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI