(Ne)pristojne erotske priče https://blog.dnevnik.hr/pristojneerotskeprice

četvrtak, 31.12.2009.

Ponavljanje je majka mudrosti

Konzultacije držim srijedom i petkom od 16.00 do 17.30. Sa studentima imam uistinu produktivan odnos, no studentice su drugačije. Drske su i misle da sve znaju. Ulaze u moj kabinet visoko uzdignutog nosa.

Pokušavam surađivati s njima, ali umjesto osnova diferencijalnog računa dočekaju me tupi pogledi tupe ekonomistice sa plavim pramenovima i sjajnim lakiranim noktima.

Kad ih upitam zašto koristimo derivacije ili limes, one uglavnom zakolutaju svojim sjajnim okicama, pa se izmotavaju, pilje u neku točku, glade svoju novu pradinu torbicu...

A tako su slatke kada shvate da nemaju pojma, zamuckuju, počinju se preznojavati. Slatki obraščići im se zarumene, a mojim kabinetom se krene širiti miris skupog parfema.
Tada vadim svoje skripte, pa im se približavam, sjedam tik do njih, jednom rukom ih prijateljski grlim, a drugom pokazujem definicije derivacija, integrala...

- Derivacija je jedno od najvažnijih područja matematičke analize, te se za nju općenito može reći da je ona mjera promjene...-

I dok tako zajednički ponavljamo srž matematike, spuštam se prstima po mekanoj košulji, primičem glavu njihovim vrelim obrazima, udišem ih, svojim vrelim dahom milujem njihove bijele, glatke vratove...

One se tada počinju meškoljiti, a ja ih i dalje uporno tjeram da ponavljaju definicije i definicije...ruka mi sklizne na čvrste sisice, osjećam pod prstima njihove čvrste bradavice. Spuštam se prema vrelim i napregnutim bedrima. Zavlačim ruke među stisnute djevojačke noge, mazim ih preko robe, otkopčavam ih siguran u sebe.

Tada je potiho zamolim da ustane...i dalje ponavljajući definicije, a ja, isprva sramežljivo, primičem glavu tom slatkom međunožju.

Djevojke zamuckuju, a ja ih ohrabrujem ponavljajući skupa s njima gradivo dok ih postavljam na svoj radni stol vješto ima skidajući napete hlače i male mirišljave gaćice...

- Hajde dušo, samo ti ponavljaj dalje – govorim promuklo dok mi se otkucaji srca ubrzavaju.

Preda mnom se otvaraju rascvale i ružičaste, nabrekle i slatke djevojačke pičke, a ja tada halapljivo zabijam glavu u te sjajne mačkice, gutam ih cijele, ližem i grickam, mirišem, njuškam. Štipkam njen slasni klitoris svojim znojnim prstima, jezikom ga izvlačim na svjetlo dana dok djevojke zamuckuju sve više i bojim se da pomalo zaboravljaju tekst definicija, pa ja, umrljanim njihovim vaginalnim sokovima, kao strogo, podviknem

- Hajde, Sanjice draga, pa skoncentriraj se...derivacija je jedno od najvažnijih...-

A slatka Sanjica nastavlja moju rečenicu, dok ja zavlačim prste u njene vlažne i skliske otvore uživajući u okusu i mirisu njene zategnute, ružičaste pičkice i bijele mekane guze.

Svaki put kad bi se zabunila ja bih dodao po jedan prst u našoj maloj igri pamćenja i tako bih se veoma brzo našao u situaciji kada mi ti prsti ne bi bili dovoljni jer su se one malene i uske vagine pretvorile u proždrljive mesožderke.

Gladne, vlažne, ustreptale...na mojem radnom stolu...prekidaju ponavljanje gradiva, a ja bijesno vadim svoj kurac pred puknućem i zarivam ga u to ružičasto more glasno ponavljajući

- De ri va ci ja je jedno od naj važ ni jih...- i dok one jecajući nastavljaju ponavljati za mnom, ja razvaljujem njihove mirišljave pičkice, jebem ih onako prepune sokova, nabijam ih i obrijane i dlakave...

Znoj mi se cijedi sa čela i pada na njihovu baršunastu kožu. Cvrkućući ispod mene, propinju se, šire noge, a ja polako gubim dah i tlo pod nogama.

Hitro ga vadim i špricam po mladom tijelu mlaz tople sperme...trbuščić, bedra, grudi, sve to podrhtava pod mojim prstima kada utrljavam svoje ljepljivo sjeme po ružičastom, mačkastom brežuljku, te nastavljam njuškati i grickati ružičaste usne, vlažne i tople rupice...a moje drage Sanjice i Ivane nastavljaju ponavljati promuklim glasom

- Derivacija je jedno od najvažnijih područja matematike...-

ponedjeljak, 28.12.2009.

Novogodišnja priča o prijateljstvu

Robi i ja smo se upoznali jednog kišnog poslijepodneva na Remizi kada smo istovremeno pokušali uskočiti u 12-icu, no umjesto vožnje do centra, poljubili smo vrata, slatko opsovali i krenuli prema zaklonu. Ispod nadstrešnice se natiskalo i previše nervoznih ljudi, a da bi ostalo mjesta za posrnulog strojara i buduću inženjerku rudarstva i kemije. U sveopćem naguravanju sam mu stala na nogu i taman kad zaustih da mu se ispričam, gomila se uskomeša i krene na nas jer se iz pozadine začu krik nekog pravednika koji je taj dan pretjerao s gemištima, pa mu nutrina izirititana sveopćim kaosom otkaza poslušnost i on se jadničak istrese na neku gospođu u finom kaputu od devine dlake, na što se ona (što od šoka, a što od smrada) sruši na tlo u nesvijest, a kumica pored nje zavapi:
- joooooj, ljudi, 'mrla je, mrla je…pomagajte ljudi… -

Umjesto da samilosno pokušamo oživjeti damu u devinoj dlaci, maknusmo se iz gužve, te krenusmo prema slijedećem nadolazećem tramvaju.
- Ej, ti…- rekoh
- Da…-
- Oprosti za nogu, i to, stvarno te nisam vidjela –
- Ma nema veze, kupiš mi pivu, pa smo kvit – reče i namigne mi.
- Ok, slijedeći šank je naš šank – odvažno uzvratih, iako ga nisam imala hrabrosti pogledati u oči.

I tako i bi! Ušli smo u prvi birc, a nakon prve runde i početne rezerviranosti, trema je nestala, a Robi i ja smo pričali o smislu života, kupovanju ispita, seksu, njegovoj curi,te o mom profesoru iz matematike u kojeg sam bila zaljubljena već tri godine.

Godine su prolazile, Robi je mijenjao cure kao čarape, a ja sam uspjela i diplomirati i poševiti svog profesora iz matematike (no ta romansa nije bila dugog vijeka, već slijedeća akademska godina je otpuhala njegovu ljubav, a ja sam ronila suze na Robijevom ramenu i utapala tugu u velikom bambusu).
Naše prijateljstvo je odavno preraslo kvartovske tračeve i nagađanja o tome da li je „Robi prasnuo Alex“, pa smo nas dvoje postali normalna pojava poput izlaska sunca ili Dinamovog ispadanja iz europskih liga-natjecanja prije zime.

I sad je zima, i Nova Godina je tu, a Robi se nekako uvukao u sebe, i kad ga gledam iza oblaka dima i tri pive, vidim da nešto nije u redu.
- Kaj je komad? Kaj te ždere? –
- Ma niš'…sve mi je bezveze –
- Je, a pričaj mi o tome, csss.. – rekoh i povukoh dim.
- Sve mi ide na kurac, posao, glupi tulumi, izbori, kurci, palci…-
- Eeej, ma vidim da ga nisi dugo umočio, a? ajd priznaj svojoj Alex…?

Usnice mu se razvuku u jedva primjetan osmijeh i on samo šutke kimne glavom. Pogledam ga još jednom, onako, ispod oka i naručim još jednu rundu.
- Pa daj se malo razvedri, naići će već nešto -
- Ma, kao da bi mi se dalo i da naiđe, sve ste vi ionak' iste…-
- Ej, Robi, nećemo se sad vrijeđati…- rekoh pomalo uvrijeđeno
- A šta, a oš' mi ti dati ? –
Zagrcnuh se i skoro se strovalih pod šank. Pomislim u sebi – stvarno je puknuo -

- Ti si stvarno u kurcu, a?
- Pa da, mislim ne…a barem s tobom nemam kaj izgubiti…a ni ti sa mnom…-
- uuuuu ne znam Robi – rekoh pomalo zbunjeno
- Ma kaj ne znaš, pa to je samo za ovaj put, a daj …a bar da probamo…-
Otpila sam gutljaj pive i zapiljila se u njegove plave oči ispitivački ga promatrajući.
- A gdje ćemo se ? -
- Meni je svejedno – odgovori on – možemo i u auto,a možemo i u park…-
- U park? Jesi ti normalan? Pa vani je minus sto!? –
- Pa dobro, jel hoćeš ili nećeš?
- Hoću, idemo k meni – odgovorih kratko, na brzinu strusih svoju pivu, bacih Štefu prek šanko Gundulića i hitro istrčah u hladnu zimsku noć.
- Hej mala, a mene nećeš pričekati – dovikne mi Robi kroz smijeh – stvarno si se ustrtarila, pa to je samo seks… -
- Da znam, zima mi je, požuri se, idemo… - rekoh mu zbunjeno. On je samo zakolutao očima i krenuo za mnom prema autu.

Ni sama ne znam kako sam se dovezla do stana. Ušli smo unutra, a ja sam sumanuto jurcala iz hodnika u kuhinju, iz kuhinju u dnevnu sobu, tražeći bilo kakvu flašu s bilo kakvim alkoholom. Robi me uhvati za ruke i reče mi
- Hej, pa ne moraš ništa ako ne želiš, razumijem te, nije ni meni svejedno -
- Znam – rekoh mu nadajući se da će me prestati gledati tako pronicljivo. Vidim mu u očima želju, ali nemam hrabrosti da je izvučem na površinu.
- I? Što ćemo? –
- Ja? Ja ću jednu rakiju, pa onda 'ko živ, 'ko mrtav…-
- E nećeš večeras – promrmlja mi u uho i stisne me do zida. Od straha i uzbuđenja zatvorih oči, a Robi se primaknu još bliže i prisloni svoje usne na moje. Osjetih njegov vreli dah na obrazu. Trema me prikova za zid, ali slijedeći poljubac me trgne i uvidjeh da ova strana prijateljstva i nije tako loša. Bez suvišnih riječi se spustismo na prvu ravnu i prostranu površinu. Skidao me polako, milovao toplim pogledom.
- Ne bojiš, zar ne? –
- Ne – rekoh kratko prepustivši se njegovim vještim prstima.
- Imaš slatke sise, mala…- reče mi tiho.

Uskoro su se njegove ruke našle na mojoj guzi, štipkajući me i mazeći. Privukla sam ga k sebi, a on je vrhom jezika dotaknuo moju ušiljenu bradavicu. Naježila sam se od uzbuđena i još ga više stisnula. Nestrpljivim pokretima sam mu otkopčala remen na hlačama i bez imalo ustručavanja ga uhvatila za kurac. Krut, velik i vlažan.
Uzdahnuo je i zatvorio oči. Obuhvatila sam ga s obje ruke, od korijena, pa do vrha, nježno ga masirajući…
- Ajde daj više, Alex…- reče Robi u očaju – puknut' ću -
- A stvarno ga nisi dugo umočio, a? – rekoh zadirkujući ga i nastavih se igrati s njegovim kurcem.
- A jel' ti to mene zajebavaš, mala, a? – reče mi promuklo i pomalo ljuto
- Ja?! Ma neeeeee – nastavih se kikotati i zadirkivati ga i draškati, na što me još jače pritisne na pod, zavuče ruku u moje vlažne gaćice i promrmlja mi u uho
- Ne mo'š meni lagati, mala, znam da me želiš-
U sekundi se nađosmo u klinču, hrvajući se i ljubeći, smijući se, režeći…A onda je zastao na čas kao da čeka moje odobrenje. Mirno ga pogledah i kimnuh glavom. ..
Uvalio ga je silovito, oborio me do kraja. Stenjala sam ispod njega, dahtala i previjala se, vrištala, čupala ga za kosu, grickala mu uha, grebala po leđima, ali Robi se nije dao smesti. Ševio me sve u šesnaest, nabijao ga do jaja, a ispod tepiha su krckali parketi.
Njegova topla sperma se slijevala niz moja vrela bedra na hladan pod…
Odlučila sam da to prijateljstvo treba i dalje njegovati, samo na malo mekanijem i toplijem mjestu…
Sretna Nova Godina…svima…

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najteže je biti i ostati svoj....

Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :

pristojneerotskeprice@gmail.com

Razno

Popis koji bi s vremenom trebao rasti

Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova

...

Arhiva

KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI