(Ne)pristojne erotske priče https://blog.dnevnik.hr/pristojneerotskeprice

srijeda, 12.08.2009.

Pozdrav iz Zadra

Put do ljetne nirvane je vodio duž mračne ličke magistrale. Svake godine je dejavu, gužva u autobusu, nestrpljivi putnici, nervozni vozači…i ovaj put bi vjerojatno bilo isto kao i svaki kolovoz da samo par minuta prije polaska u bus nije uletio on – nonšalantno i samouvjereno, i sjeo kraj mene.

Ljubazan osmjeh i već poslovično – Slobodno? – osvojiše me na prvi pogled.

Nakon uobičajenih peripetija i naguravanja autobus je krenuo prema jugu. Moj tihi suputnik i ja se udobno smjestismo. Vozač je ugasio svjetlo. Naslonih se na sjedalo i sklopih oči. Jednoličan zvuk motora pomiješan sa tihim glasom spikera na Zagrebu 1 djelovao je uspavljujuće. Ubrzo smo jedrili prema gradu na četiri rijeke, a bus je tonuo u san, no moj suputnik nije imao mira. Svakih pola minuta je mijenjao položaj sjedenja, spuštao je sjedalo, dizao ga, a svaki put bi se njegovo koljeno očešalo o moje , pritisnuo bi me laktom ili nadlakticom i tko zna koliko bi to sve trajalo da ga ja nisam iznenada uhvatila za koljeno i upitala da li je sve u redu. Malo se iznenadio, zbunjeno mi se nasmiješio i ispričao, i rekao da je sve okay.

Pokušala sam ponovo zaspati, a njegovo je koljeno opet dotaklo moje, samo ovaj put polako, i nije se micalo. Osjetih lagani strujni udar. Prolazili su kilometri, a u mraku ličke magistrale spojiše se i naši laktovi. Svakim novim zavojem naši slučajni dodiri bivahu sve intenzivniji i bliži…sve do onog trenutka kad je on položio ruku na moju nogu. Osjetih toplinu njegovog dlana na unutarnjem rubu svojih traperica. Željela sam mu uzvratiti istom mjerom, željela sam mu noktima poderati rub hlača, zavući ruku među te dlakave, muške noge, štipnuti ga malo, milovati krajnje bezobrazno…

A noć je bez mjeseca, zavoji, poneki auto na cesti …i baš negdje oko Slunja potražih njegovu vrelu ruku. Prsti nam se spojiše u gordijski čvor. Prebacio je nogu preko noge, te se okrenuo prema meni. Rijetka noćna svjetla otkriše mi zagonetan osmijeh na njegovom licu. Povremeno bi nam se pogledi sreli, ali ruke nismo razdvajali.
Spas je stigao u Macoli – 25 minuta pauze – u 25 minuta se možeš popeti do krova svijeta i nazad – pomislih u sebi. Vozač je upalio svjetlo u autobusu, pa se konačno nađoh licem u lice s njim…osvojio me njegov plavi pogled. Sporazumjesmo se pogledom i već nakon nekoliko sekundi se nađosmo u mraku iza neke velike kamionske prikolice.

Ruke su svoje rekle u autobusu, pa nam riječi nisu bile potrebne. Osjetih njegov vreli dan na uhu, a on ubrzo preraste u vreli poljubac praćen nespretnim skidanjem odjeće. Svježa lička noć je, umjesto da nas ugasi,razbuktala našu želju na maksimum. Vrludao je usnama po mom vratu, vrhove prstiju je zavlačio ispod moje majice, štipao me po naježenoj koži.

Bacih jaknu na tlo i rekoh mu :
- Sjedni! -
- Pa zar dolje ? –
- Pa imam jaknu –
- Pa znam, ali… -
- Ma ne petljaj…
- Dobro –
- Lakše mi je ovako, radi hlača…-

Na brzinu izvukoh jednu nogu iz nogavice i opkoračih ga. U tren je iz crnih hlača provirila njegova, kruta i uzdignuta glava pokazujući put umjesto mjesečine. Zajahah na putokaz bez imalo srama, grubo ga privlačeći k sebi, gurajući si njegovu glavu u grudi, tražeći njegov vreli jezik.

Kiša poljubaca, ujednačeno škripanje šljunka pomiješano sa žamorom putnika u daljini.
Svježa lička noć hladi moju vrelu i vlažnu nutrinu, a njega tjera da raste u meni. Osjećam toplinu njegovog mlaza, slijeva mi se niz vrele butine, kapa mu po hlačama.

U mraku raspoznajem njegov osmijeh, ustajemo, prislanja me na prikolicu kamiona, zavlači mi ruku u međunožje, i traži užarenu točku – obavlja posao do kraja.

Neprimjetno izlazimo iz mraka, zagonetni osmijeh mi ne silazi s usana. Autobus nastavlja prema jugu koji ponovo budi toplinu i nosi miris borova u daljini.
Izlazim u Zadru ostavljajući šarmeru tek vreli dah na uhu i maleni poljubac na rubu usana.

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ožujak 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (4)
Studeni 2008 (2)


Komentari da/ne?

Opis bloga

Najteže je biti i ostati svoj....

Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :

pristojneerotskeprice@gmail.com

Razno

Popis koji bi s vremenom trebao rasti

Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova

...

Arhiva

KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI