Mlade djevojke kao ja ne bi smjele imati toliko grešnih misli. Nije pristojno da žensko čeljade provede sate i sate zamišljajući se u grijehu sa nekim vrlim i poštenim gospodinom, no takva sam od trenutka kad zakoračih u ženski svijet i ne poznajem drugi način osim ovoga.
Provedoh mnoge sate u ispovjedaonici pokušavajući se osloboditi te jake naklonosti spram muškog svijeta, no jedino što postigoh tom rabotom jest srdžba našeg mladog patera Ivana kad mu ispripovijedah što me snašlo prošlog mjeseca, a to je bio lipanj, ljeta nam Gospodnjeg 1899.
Bijaše vrelo tog dana, bez daška vjetra, te krenuh do obližnjeg šumarka na potok, da operem nešto rublja, i pokušam ohladiti svoje uzavrelo tijelo. Znala sam da tamo nitko ne zalazi jer je van glavnog puta, a gospoda ionako ne ulaze na tako pusta mjesta.
Potočić je lijeno žuborio jer je i njega vrelina usporila. Okružena s tek nekoliko tužnih vrba čija mi je hladovina bila spas, dođoh do hladne vode i spustih košaru s rubljem na zemlju. Vitke grane vrba plesahu na laganom povjetarcu, a ja raspustih kosu i umih lice u bistroj i ledenoj vodi, te prionuh pranju, jer me čekaše još mnoge obaveze, a dan ionako proleti brzo kad si mlad i kada je sve oko tebe primamljivo i pozivlje na grijeh.
Zgotovih i zadnji komad, te spremih svu robu u košaru. Tada sam malo zastala i dobro promotrila sve oko sebe i kad sam shvatila da se jedino čuje pjev ptica u daljini, skinuh sve sa sebe i lagano uđoh u vodu. Sunce se probijalo kroz krošnje vrbe, milujući mi njedra, a ja, da spriječim novu najezdu želje, skočih u ledeni potok. Ali avaj! Iz daljine se začu topot konja -
Prestrašeno izletjeh iz hladne vode, skupljajući svoju opravu, no već je bilo prekasno – dva konjanika dojahaše iz nepoznatog pravca, a ja se nađoh pred njima, naga i sama, stišćući svoju robu.
Zastali su i umirili svoje konje. Bojažljivo ih pogledah i vidjeh da im u očima nema zlobe. Siđoše i, kao što već biva u takvim zgodama, razmijenismo nekoliko riječi, a ja, namjesto da se skrušeno obučem i otrčim glavom bez obzira, koraknuh nekoliko koraka unazad, do vrbe koja stajaše na samom ulazu u potok.
Spustih robu na zemlju, naslonih se na drvo, a njih dvojica mi priđoše, svaki s jedne strane, pa me počeše milovati, cjelivati mi jedre grudi, dodirivati mi vrelo tijelo. Ne nađoh snage da im se oduprem, nego još gore – prepustih se zadovoljstvu i ugodi što mi je pružiše.
Bijahu veoma nježni prema meni, i ni u jednom trenutku ne osjetih ni bol,a ni sram.
Prvo je jedan od njih stao iza drveta i nježno me uhvatio za ruke, taman tako da se ne mogu opirati, a drugi mi se približio…uvukao je prste u moju raspuštenu kosu, te me onako nagu i vrelu, pritisnuo o drvo. Uzdahnuh dok me ljubio po vratu, a želja mi postade još gorljivija dok čekah onaj trenutak da me uzme i da ugasi vatru u meni.
Utroba mi se razdirala, a on me čvrsto uhvatio i raširio mi noge. Zastenjah u času kad je ušao u moju vrelu nutrinu. Počeh zazivati sve svece od sreće koja me tada snašla dok je moj gospodin gasio požar.
Bijaše zaista revan u svom poslu, no kad ga je zgotovio, ispostavilo se da mi nije bilo dovoljno, te se nastavih smijuljiti, ne bi li mi i onaj drugi što prije prišao.
U slatkom iščekivanju spustih se na meku travu pozivajući drugog kavalira da mi priskoči upomoć. Revno i s voljom mi je priskočio, dok je njegov prijan skočio u ledenu vodu da do daha dođe i da se okrijepi.
Ljubismo se, zagrljeni, bez srama, isprepleteni na toploj zemlji, te on ubrzo nastavi tamo gdje je njegov prijatelj stao pruživši mi tako veliko olakšanje i zadovoljstvo. Naša se slatka borba nastavila, no ni nakon njega ne osjetih mir, nego se, poput neke bludnice, nađoh u stanju da ga molim za još malo ljubavi.
Dva prijatelja se nađoše u nezgodnoj situaciji, jer bijahu, jadni, pomalo iscrpljeni, a ja, i dalje žedna strasti i vatre.
Obećaše mi da će opet doći koji put u ovaj šumarak, a možda i povedu još kojeg svog prijana.
I prošlo je otada skoro mjesec dana, a ja i dalje barem jednom u sedmici odem do onog šumarka da operem robu i da se hladim u onom ledenom potoku, jer želja se ne gasi čekanjem, nego postaje još jača.
Stoga molim Svevišnjeg da mi da snage da se oduprem tim grešnim mislima ili da mi pošalje neko pošteno i jako muško čeljade koje bi mi pomoglo u ovoj mojoj borbi.
< | siječanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Najteže je biti i ostati svoj....
Pohvale, pokude, kritike, savjeti, proricanje budućnosti i ino na :
pristojneerotskeprice@gmail.com
Nachtfresser
Put u beskraj
Marchelina
Nema tu pomoći
Dnevnik jednog jumfera
Osjećaj za feeling
SLAVE ' N
Savjeti za uređenje doma
Gaće u guzici
::Lucy Fair::
Gospon profesor
Štikleci i cvebe
Sewen
Blog o svemu
Ljubičasta zvijezda
pero u šaci
Pisac u usponu
Eurosmijeh
Kojotica (izgubljena u deželi)
Mladi luk
Raskopčane noći
Informatičar starog kova
KLAUSTROFOBIJA
PREKOVREMENI
PONEDJELJAK
JUTRO
IZGUBLJENA KARTA
SONJA
MIGRENA
MOLITVA
PRVOMAJSKA
KRATKA LJUBAVNA PRIČA
KVASINA I VINO
POLJOPRIVREDNA CRTICA
PLJUSAK
POZDRAV IZ ZADRA
BESSIE S.
NOVOGODIŠNJA PRIČA O PRIJATELJSTVU
PONAVLJANJE JE MAJKA MUDROSTI
VLAKOVI
OVISNOST...ILI TEK PUKA ŽELJA?
KAO PRVI PUT
ZVJEZDANO NEBO IZNAD MAKSIMIRA
TRIJUMFALNI TRIJUNF
MALA NOĆNA PRIČA
SMOKVA, KAMEN...MASLINA?
BOL
GAY RIDE
COOKIE
RIJEKA
LJETNI RUČAK,MAHUNE I TOVARI...
ODA ZIMI