Maturanti PPG
29.05.2006., ponedjeljak
Stara grčka književnost
|
PERIODIZACIJA (RAZDOBLJA) GRČKE KNJIŽEVNOSTI: 1. arhajsko (oko 750.pr.Kr. - 450.pr.Kr.) 2. klasično (oko 450. - 323.pr.Kr.) 3. helenističko (323. - oko 30.pr.Kr.) 4. carsko (oko 30.pr.Kr. - 6.st.) ARHAJSKO RAZDOBLJE - iako je pismo poznato književnost je uglavnom usmena što znači da se pri nastajanju djelo ne zapisuje, nego pamti. Takva umjetnina nema stalan oblik nego se mijenja od izvedbe do izvedbe. - književne vrste: ep, lirske pjesme društvenog karaktera - predstavnici: Homer, Hesiod, Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar, Teokrit KLASIČNO RAZDOBLJE - omeđeno je dvjema važnim političkim činjenicama: procvatom atenske demokracije i smrću Aleksandra Velikog - književne vrste: drama (tragedija) i umjetnička proza (povijesni dokumenti, povijesna proza, putopis, novelistika, filozofski spisi, rasprave o književnosti, basna) – predstavnici: Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan, Menandar, Herodot, Tukidid, Platon, Aristotel, GOVORNICI: Demosten, Tukidid HELENISTIČKO RAZDOBLJE – obuhvaća tri stoljeća, od smrti Aleksandra Velikoga do propasti Egipta, posljednje države – nasljednice njegova velikoga carstva koja je potpala pod rimsku vlast -književne vrste: epilij (kraći ep), razne lirske vrste: pastirske pjesme, epigram RIMSKO (CARSKO) RAZDOBLJE – grčka se književnost razvija u političkom okružju rimske države. Javlja se zanimanje za slavna razdoblja kulturne povijesti, za književne i jezične oblike koji su posvećeni starinama -književna vrsta: roman -predstavnik: Longo LIRIKA - počinje se razvijati u 7.st.pr.Kr. -vrhunac doseže u 6.st.pr.Kr. -prva lirska ostvarenja nisu govorila o ljudskoj intimi nego su imala društveni karakter -najznačajniji predstavnici: Alkej – Sapfa – Anakreont – Pindar – Teokrit 1. ALKEJ (prva polovica 6.st.pr.Kr.) -grčki pjesnik otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike (=poezija pisana za solo pjevanje uz pratnju lire) -politički aktivan; predstavnik aristokrata koji se i kao vojnik borio protiv demokratske stranke i tirana; neko vrijeme živio u progonstvu MOTIVI I TEME: politika, rat, mržnja prema tiranima VRSTE PJESAMA: -pjesme uz gozbe i pijanke -himne bogovima -ljubavna lirika -pjesme su mu fragmentarno sačuvane ALKEJEVA ORIGINALNOST: tvorac je alkejske strofe 11 – U-U-U/-UU-UU 11 – U-U-U/-UU-UU 9 – U-U-U-U-U 10 – UU-UU/-U-U - refleksivno težište pjesme je u trećem stihu (9) koje se prenosi na zadnji stih (10) - daktilske stope (-UU) su nositelji temeljnog sadržaja pjesme: burni vjetrovi, valovi, plovimo na crnom - strofu je popularizirao Horacije, rimski pjesnik Obilježja Alkejeve lirike: a) jasna slikovitost b) jednostavan izraz c) snažne emocije Pjesme: «Lađi», «Ljeto» 2. SAPFA (prva polovica 6.st.pr.Kr.) - najveća grčka pjesnikinja, rodom s otoka Lezba - predstavnica eolske monodijske lirike i epitalamija (korske svadbene pjesme) - bila je upletena u politička zbivanja no to se nije odrazilo na njenu poeziju Obilježja Saphine lirike: - sva je posvećena ljubavnoj tematici u kojoj pjesnikinja razvija široku skalu ljubavnih osjećaja. od prvih ljubavnih iščekivanja do sreće ostvarenog zanosa i očaja rastanka - popularna već u antici - razne legende oko nje (zna se da je upravljala jednom školom za djevojke) - poezija joj je fragmentarno očuvana a) slikovitost b) muzikalnost c) jasnoća, duboka iskrenost d) erotizam e) uzvišenost - tvorkinja safičke strofe 11 – U-U/-UU-U-U 11 – U-U/-UU-U-U 11 – U-U/-UU-U-U 5 – UU/-U -ima trohejski ritam; jednostavnija je od alkejske i pogodnija za emocionalno izražavanje Pjesme: «Ljubavna strast»; «Afroditi»-himna; «Pjesma o djevojci» 3. ANAKREONT (druga polovica 6.st.pr.Kr.) - rodom je iz Male Azije - u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane života, radosti što ih čovjek nalazi u ljubavi, vinu i veselu društvu – takva se poezija naziva anakreontska ili epikurejska po Epikureju, filozofu čija su učenja bila zasnovana na razumu i težnji čovjeka za srećom - popularan već u antici o čemu svjedoči i sačuvana zbirka od 60-tak pjesama pisanih u njegovom duhu Obilježja Anakreontske lirike:a) jednostavnost i jasnoća b) živost c) kratkoća Pjesme: «Pijuckajmo»; «Bijela kosa»; «Misao na Had»; «Iskren sam» 4. PINDAR (oko 518.-442.pr.Kr.) - najveći je predstavnik grčke i korske lirike; iz okolice Tebe - najznačajniji predstavnik i tvorac ode (epinikij)-sačuvano 4 knjige oda - ode je pisao u čast pojedinih natjecatelja, koje se prema mjestima natjecanja dijele na: 1. Olimpijske, 2. Pitijske; 3. Nemejske i 4. Istamske Obilježja Pindarovih oda: - Pindar nikad ne opisuje samo natjecanje već slavi pobjednika, njegov zavičaj i neko božanstvo, a nadasve samu pobjedu kao izraz vrline, dok u centralnom, najljepšem i misaono najdubljem dijelu pjesme, obrađuje neki mit vezan sa sadržajem Pjesme: «Pjesnik o ratu» 5.TEOKRIT (3.st.pr.Kr.) - rodom je iz Sirakuze na Siciliji VRSTE PJESAMA: epigrami, idile (=lirske sličice, nazvane zbog svoje kratkoće) - Teokrit je poznat po pastirskim ili bukolikim idilama (bukolos – govedo) u kojima u monološkom ili dijaloškom obliku daje izvanredne lirske opise i crta prizore iz južno-italske prirode Pjesme: «Blagdan žetve» (7 idila poznata pod naslovom Kraljica idila) EPIKA a) EPIKA U STIHU - vrhunac je u 8.st.pr.Kr. - početak se vezuje uz Homera; no pretpostavlja se da je prije njega postojala književnost o kojoj danas imamo malo sačuvanih podataka: 1. junačke pjesme koje su uz gusle pjevali i recitirali slijepi pjevači aedi 2. njih nasljeđuju pjevači lutalice rapsodi koji recitiraju pjesme drugih autora uz pratnju lire PREDSTAVNICI a) HOMER: Ilijada; Odiseja – junački epovi; Boj žaba i miševa – šaljivi ep b) HESIOD: Djela i dani – didaktični ep Postanak bogova (=Teogonija) – genealoški ep 1. HOMER – pjesnik rata (8. st. pr. Kr.) - malo pouzdanih podataka, slijepi pjevač; rodom iz Smirne (Mala Azija) -KNJIŽEVNI RAD: šaljivi ep “Boj žaba i miševa”, junački epovi, Ilijada, Odiseja - HOMERSKO PITANJE: sadrži pitanja: a) Homerove postojanosti i b) autorstva “Ilijade” i “Odiseje”; u rješavanju tih problema izdvojila su se dva mišljenja: 1. unitaristi – smatraju da su ovo djela jednog autora i to Homera 2. pluralisti – smatraju da su pojedine dijelove epova složili različiti pjesnici - ove rasprave krajem 18.stoljeća 2. HESIOD - (živio između 8. i 7. st.pr.Kr) - pjesnik mira - seljačkog porijekla; iako epičar u djela unosi subjektivnu notu ZNAČENJE ZA KNJIŽEVNOST: a) prvi je dao sustavni pregled grčke mitologije i realističan opis teškog seljačkog života b) smatra se tvorcem genealoškog i didaktičnog epa «Djela i dani» - u epu iznosi svoj sukob s bratom Perzom koji mu je nečasno oteo nasljeđe i to mu biva poticaj za pisanje epa kojim je htio uputiti brata na rad i pošten život (Perz je bio i pijanica). Obraćanje bratu služi kao forma za pouke što ih Hesiod upućuje suvremenicima: rad i pravda su temelji morala i sretnog života i na njima se temelji napredak društva - djelo je pisano heksametrom - detaljno se opisuju oruđa, poslovi - daju se savjeti za praktičan život - realistički opisi prirode - u djelo je unio i neke mitske priče (Pandora, Prometej) b) EPIKA U PROZI 1. EZOP (6.st.pr.Kr.) -tvorac basne; smatra se da je napisao oko 400 basni -stvorio je basnu kao književnu vrstu davši joj oblik dramski komponirane priče s ponajčešće tragičnim završetkom i poantom koja je poučna, a koja je često dodana na kraju teksta u obliku pouke (najčešća: da u sviju vlada zakon jačeg) 2. HERODOT (5.st.pr.Kr.) -začetnik povijesnih dokumenata, putopisa i novelistike (priče, anegdote) -«otac povijesti» DJELO: «Povijest» u 9 knjiga u kojem iznosi: a) utiske s putovanja b) dao prikaz povijesti Grčke i susjednih zemalja c) tekstove upotpunio pričicama,anegdotama - mnogo je putovao po grčkim kolonijama; zemljama Bliskog istoka - bio je prognan iz zemlje osuđen za urotu protiv tirana - kad se vratio u domovinu napisao je spomenuto djelo u kojem iznosi: a) povijesne događaje b) zemljopisne podatke c) etnografske podatke (običaje zemalja) d) anegdote , pričice 3. LONGO (2./3.st.) - začetnik romana (pastirski roman) DJELO: «Dafnis i Hloja» - njegov rad ulazi u bizantsku književnost --- kasnogrčka - njegov roman postao je prototip pastirskog romana u renesansi i baroku OBILJEŽJA ROMANA: a) radnja se odvija u pastirskoj sredini b) glavni likovi su napušteni od roditelja i odgajaju ih pastiri c) između njih se rađa ljubav c) završavaju sretno 4. PLATON (5.st.pr.Kr.) - rođen u Ateni - predstavnik je filozofske proze DJELA: «Obrana Sokrata» - filozofski spis «Država» - djelo u kojem govori o idealnom uređenju države (Sokrat je bio optužen da kvari mladež jer je govorio da bogovi ne postoje; tužio ga je Melet koji je bio loš pisac tragedija; osuđen je na smrt; u zatvoru ispija čašu otrova) 5. ARISTOTEL - grčki filozof; prvi poznati teoretičar književnosti - pisao filozofske tekstove i rasprave o književnosti (poetika) - pisac prve poetike koja je pronađena u renesansi 15./16.st. DJELO: «Pjesnička umjetnost» (ili O pjesničkoj umjetnosti)-poetika TEMELJNA PITANJA POETIKE O KOJIMA ARISTOTEL RAZMIŠLJA: 1. književni rodovi i vrste - razlikuje tri roda: liriku, epiku i dramu - epika je pisana heksametrom - najuzvišenija književna vrsta je tragedija - sadrži elemente epike, ali na čitatelja ostavlja jači dojam zbog katarze - katarza - dramska kompozicija utemeljena na pravilima o tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje 2. kompozicija umjetničkog djela - preko primjera tragedije navodi da svako djelo treba imati. fabulu, likove, govor i misao 3. razlike između epskog i dramskog - epsko karakterizira: opsežna fabula, mnoštvo događaja (uzor mu je Homer), neograničenost vremena… - dramsko karakterizira: kratka fabula, tri jedinstva 4. razlike između povijesti i književnosti - povijest se bavi onim što se dogodilo, a književnost onim što se moglo dogoditi - književnost je vrednija od povijesti jer povjesničar govori o činjenicanma,a književnost o onome što je ljudima zajedničko - prema njegovom shvaćanju umjetnost mora biti MIMETIČKA (grč. mimesis = oponašanje, imitiranje)- umjetnik mora realistički prikazivati stvarnost, ali u njega mora unijeti i vlastito iskustvo i osjećaje (dopušta maštu, ali ne ići u krajnost!) - npr. Sunce je na zalazu krvavo (jasna i logična metafora) - ovakvo shvaćanje umjetnosti zadržalo se sve do početka 20.st. do AVANGARDE kad umjetnost postaje AMIMETIČKA (bijelo platno, točka, pejzaž) DRAMA a) tragedija: Tespis – osnivač tragedije po Aristotelu, nema sačuvanih podataka, Eshil, Sofoklo, Euripid b) komedija: Aristofan, Menandar - u 5.st.pr.Kr. «zlatni vijek grčke kulture»-vladavina Perikla 1. ESHIL (525.-456.pr.Kr.) - tvorac grčke tragedije - suvremenik grčko-perzijskih ratova i rađanja atenske demokracije - taj junački duh oživljava u herojskim likovima junaka KNJIŽEVNI RAD: napisao je oko 90 drama (70 tragedija i 20 satiričnih igara), a sačuvano je samo 7 tragedija od kojih su najpoznatije: «Okovani Prometej» trilogija «Orestija» (1. Agamemnon 2. Žrtva na grobu /Hoefore/ 3. Eumenide) - ESHILOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGEDIJE: a) uvodi drugog glumca b) smanjio ulogu kora c) pojačao značenje dijaloga - OBILJEŽJA ESHILOVIH TRAGEDIJA: a) radnja je jednostavna i dosta statična b )glavni lik je titan – nije običan čovjek već idealizirano biće s naglašenim vrlinama ili manama c) svečan i uzvišen stil s obiljem metafora d) u tragedijama obrađuje problem sudbine čovjeka koji je igračka u rukama bogova 2. SOFOKLO (496.-406.) - rodom iz Atene; suvremenik Perikla KNJIŽEVNI RAD: od 123 dramska djela što ih je napisao sačuvano je u cjelini samo 7 tragedija: «Ajant», «Elektra», «Kralj Edip», «Antigona», «Trahinjanke», «Filoktet», «Edip na Kolonu» - SOFOKLOVO ZNAČENJE ZA RAZVOJ TRAGDIJE: a) uvodi 3 glumca b) pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga c) povećava broj članova kora od 12 na 15 /radi dijaloga/ - OBILJEŽJA SOFOKLOVIH TRAGEDIJA: a) junaci mu nisu više titanske ličnosti kojima upravlja usud i volja bogova već obični ljudi koji sami odlučuju o svojoj sudbini b) harmonična kompozicija, jasno ocrtani karakteri, visoki etički principi i duboka humanost c) prvi piše neovisne trilogije (drame povezane likovima ali ne i sadržajem) d) djela mu se prerađuju i danas u obliku modernih drama 3. EURIPID (oko 485.-406.pr.Kr.) - posljednji veliki grčki tragičar - suvremenik peloponeskog rata; učenik sofista; udaljavao se od općih problema polisa i udubljivao u život i psihu pojedinaca KNJIŽEVNI RAD: od 90-tak tragedija što ih je napisao sačuvano je 17,a najpoznatije su: «Alkestida», «Medeja», «Hipolit», «Elektra», «Ifigenija u Tauridi» - OBILJEŽJA EUROPIDOVIH TRAGEDIJA: a) služi se mitološkom građom, ali joj daje vlastitu interpretaciju te mitološke junake prikazuje kao obične ljude sa ljudskim manama i strastima b) u prikazu likova daje duboku psihološku analizu c) najviše od svih grčkih tragičara utjecao na oblikovanje europske drame - prof. |
