PRIGODNO
Uskim, čiovskim uličicama uputila sam se na slikanje još jedne čiovske crkve. Kao šta Grad ima svoju crkvu Svetog Nikole tako je imamo i mi na Čiovu. Malena je to crkvica sakrivena među kućama. O samoj crkvi uspila sam pronać tek nekoliko podataka, ali virujen da neki ni neznaju di se nalazi.
Nekad davno, pri crkvama su postojale bratovštine pa je tako na Čiovu postojala bratovština Svetog Nikole koja, kao jedina obrtnička bratovština nije bila član skupštine .
Statut bratovštine mornara Sv. Nikole na Čiovu, uz ostale odredbe, sadržavao je one koje su se ticale struke i pomorskog prava. Na primjer, bilo je određeno da u trogirskoj luci domaće lađe imaju prednost pred ostalima, te koliko svaki vlasnik lađe mora dati u blagajnu bratovštine.
Vrtim se tako oko crkvice,penjem po zidiću, pokušavam je nekako fotografirat da izbjegnem kabele, grafite, motor, ali jednostavno ne ide.
Za oko mi zapinje ovo.
Tražeći po internetu nešto sasvim drugo usput sam pronašla nešto o ovom ulomku. Ovo je zabat oltarne ograde. Središnju kompoziciju čini križ s rastvorenim završetcima krakova, dvije rozete iznad horizontalnih hasti i jednom na vrhu križa, dok su u donjem dijelu prikazane dvije sučelice postavljene ptice (paunovi) koje u kljunu drže grozd. Trogirski je zabat, najsličniji ulomku zabata iz splitske crkve sv. Marije de Taurello, sa sličnom obradom tijela i detalja ptica koje kljucaju grožđe podno križa. Petricioli zabat uzidan na crkvi sv. Nikole u Trogiru pripisuje oltarnoj ogradi iz Sv. Barbare.
Na povratku sam napravila još jedan foto sešn, ali otom potom.
|